PISjournal – Izravne izjave figura poput Stephena Millera da se Sjedinjene Američke Države trebaju „ponašati poput supersile“ jasno odražavaju duh koji dominira vanjskom politikom Trumpove administracije.
U tom pristupu, prijetnje, pritisci pa čak i vojna akcija ne smatraju se iznimnim sredstvima, već uobičajenim sastavnicama američkog globalnog upravljanja. U tom okviru Latinska Amerika postaje svojevrsni laboratorij zastrašivanja agresivne vanjske politike Donalda Trumpa.
Nakon vojne i nelegitimne akcije Trumpa s ciljem uklanjanja Nicolása Madura s političke vlasti, Bijela kuća je otvoreno govorila o mogućnosti proširenja pritisaka na zemlje poput Kube, Kolumbije i Meksika. Prijetnja Delcy Rodríguez, Madurove zamjenice, bila je primjer takve politike; iako njezina kasnija promjena tona i naglašavanje „dijaloga i saradnje“ ukazuju na to da je američki pritisak u određenoj mjeri imao kratkoročni odvraćajući učinak.
Kuba: neposredna meta
Washington Kubu smatra najranjivijom karikom u lancu. Prijetnje uskraćivanjem pristupa Havani venezuelanskoj nafti te izravne izjave Trumpa i Marca Rubija o „mogućem padu“ te zemlje pokazuju da se Kuba nalazi na vrhu popisa sljedećih američkih pritisaka. Trump je čak govorio o mogućem uklanjanju Gustava Petra, predsjednika Kolumbije; izjave koje su izazvale oštru i neviđenu reakciju Petra. Nasuprot tome, Meksiko je zauzeo oprezniji pristup te je, uz pozdravljanje saradnje, odbacio svaku vrstu intervencije i podčinjenosti.
Prelazak crvenih linija: Grenland i NATO
Trumpova politika prijetnji tradicionalnim američkim saveznicima također zaslužuje pažnju. Otvoreni plan intervencije ili aneksije Grenlanda – autonomnog teritorija Danske i članice NATO-a – predstavlja zabrinjavajuću prekretnicu. Upozorenje danskog premijera da bi američki napad na jednu članicu NATO-a mogao učiniti cijeli savez besmislenim pokazuje dubinu pukotina nastalih među zapadnim saveznicima.
Prema mišljenju mnogih političkih promatrača, Trumpova administracija nastoji demonstracijom tvrde moći i višestrukim prijetnjama zastrašiti svoje globalne protivnike i pokazati da njezine prijetnje nisu puki blef. Međutim, istodobno proširenje tog pristupa na saveznike i neprijatelje ozbiljno povećava rizik strukturne nestabilnosti i slabljenja međunarodnog poretka utemeljenog na legitimnim međunarodnim pravilima te još jednom potvrđuje tezu da su u Trumpovoj Americi granice između prijateljstva i neprijateljstva, savezništva i koalicije, „naših“ i „drugih“ izuzetno tanke, dok je pravilo igre jasno: osiguravanje nelegitimnih interesa Sjedinjenih Američkih Država u svim dijelovima svijeta.
Ekskluzivno PISjournal
