PISjournal – Eskalacija tenzija u Zapadnoj Aziji s gomilanjem američke mornarice u Perzijskom zaljevu i Indijskom okeanu čini izbijanje neminovnog rata vrlo vjerovatnim, do te mjere da se pitanje političkih posmatrača pomjerilo s toga hoće li ove godine biti rata na to kada će ovaj rat početi i ko će ispaliti prvi metak? i hoće li ovaj rat biti kratak ili dug i širokih razmjera?
Mediji su prepuni spekulacija koje sugeriraju da će se rat dogoditi za nekoliko dana ili sedmica, ili najviše nekoliko mjeseci. Međutim, medijske analize su nesigurne a rat je obilježen odlučujućim faktorima i ogromnom nepredvidljivošću. U međuvremenu, ključni faktor je nepredvidiv i nestalan karakter američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je poznat po donošenju iznenadnih, iznenađujućih odluka.
Trumpovo odbijanje napada na Iran do sada ne znači da je povukao plan. Bijela kuća barem prikazuje sliku kako se Trump nada da će se Iran predati bez ispaljenog metka i postići sporazum o nuklearnoj energiji, prihvatiti demontiranje svojih kapaciteta za obogaćivanje uranija, odobriti stroga ograničenja dometa svojih projektila i povući podršku svojim regionalnim saveznicima kako bi se SAD suzdržale od vojne akcije.
U periodu pred američke međuizbore za Kongres, Trump se trudi da ostane u centru pažnje američkih i međunarodnih medija. Cilj mu je osigurati veliki ustupak od Irana kako bi ojačao izborne izglede svoje stranke. U međuvremenu, nakon neuspjelog projekta izazivanja nemira u Iranu, on sada nastoji predstaviti sebe kao lidera koji ispunjava svoje prijetnje, ne odustaje od svojih crvenih linija i djeluje u oštroj suprotnosti s Bidenovom i Obaminom administracijom, koje optužuje za nedovoljnu podršku naporima za „promjenu režima“ u Iranu.
Kao odgovor, Teheran, držeći se svojih principijelnih politika u odbrani nacionalnih interesa i teritorijalne sigurnosti, povukao je jasne crvene linije u pogledu uslova bilo kakvog sporazuma. Teheran nije pokazao spremnost da popusti pod pritiskom i zahtjevima Washingtona. Prema riječima iranskih zvaničnika, zemlja je u potpunosti spremna za izbijanje sukoba, sa vojnim snagama spremnim za različite ratne scenarije.
Usred ove napetosti leži ključna tačka: Trump ne želi dugotrajan, ekspanzivan i skup rat. Umjesto toga, on traži snažan, odlučan i brz udar kako bi postigao postavljene ciljeve, slično napadu na iranska nuklearna postrojenja u 12-dnevnom ratu, otmici predsjednika Venecuele ili agresiji na Jemen.
Iranski zvaničnici, svjesni ove američke slabosti, u svom nastojanju da spriječe pogrešnu procjenu SAD-a i odvrate Trumpa od rata, naglašavaju da će se Iran čvrsto braniti i odgovoriti kao nikada prije, ako rat započnu Trump, Netanyahu ili obojica.
Iranci naglašavaju činjenicu da će rat biti sveobuhvatan i dug te da će biti pogođeni američki resursi u regiji i Izrael, nešto čega se Trump boji i što želi izbjeći kako ne bi ponovio ono što je opisao kao greške prethodnih administracija u Iraku i Afganistanu; greške koje su nanijele teške ljudske i materijalne žrtve i finansijske troškove Amerikancima. Procjene pokazuju da je cijena 7 milijardi dolara, a da je živote izgubilo preko 7.000 vojnika.
Sigurnost za sve ili nikoga ključni je stub iranske odbrambene strategije koji remeti računicu neprijatelja. Iran se nalazi u srcu globalnih trgovinskih koridora istok-zapad i sjever-jug, zauzimajući vrlo osjetljiv geopolitički položaj s pogledom na strateški Hormuški moreuz, vitalnu arteriju za globalni tranzit energije. Destabilizacija rata u ovoj regiji mogla bi gurnuti globalnu ekonomiju u recesiju.
Jedan jasan znak da se bilo kakav sukob ne bi mogao zadržati pod kontrolom je izjavljeni stav iranskih vojnih i političkih zvaničnika, koji su izraelski režim proglasili legitimnom vojnom metom. Značajno je da je Iran odbio Netanyahuov zahtjev, navodno uz Putinovo posredovanje, da se suzdrži od napada na Izrael ako napad dođe isključivo iz SAD-a, a Tel Aviv ne bude učesnik.
Nadalje, signali spremnosti iranskih regionalnih saveznika unutar Osovine otpora za otvaranje široke, višefrontovne kampanje protiv američkih i izraelskih interesa već su stigli do američkih vojnih stratega u regiji. Nakon što su naučili lekcije iz vala izraelsko-američkih vojnih eskalacija nakon Hamasove operacije Al-Aksa 7. oktobra 2023. godine, a posebno 12-dnevnog rata koji je Izrael vodio protiv Irana prošlog juna, Teheran i njegovi saveznici se pripremaju za početak produženog rata iscrpljivanja.
U takvom sukobu, element iznenađenja gotovo sigurno nedostaje, jer su sve strane u stanju visoke pripravnosti.Iako Iran ističe element odvraćanja kroz mjere poput prikazivanja “podzemnih pomorskih raketnih gradova”, isporuke novih i moderniziranih dronova vojsci i održavanja pomorskih vježbi IRGC-a u Hormuškom moreuzu i Perzijskom zaljevu, nije u potpunosti isključio preventivnu vojnu akciju. Zapravo, iranska strana vrši pripreme za preventivne akcije koje će poduzeti ukoliko odluči da neprijatelj kreće u ofanzivne akcije.
Čak i ako bi Trump razmotrio pomorsku blokadu Irana, sličnu venecuelanskom modelu, Teheran bi ga mogao preventivno dovesti u strateški izazov asimetričnim udarima. Ove akcije mogle bi imati različite oblike, od tajnih operacija protiv američke flote u regionalnim vodama do ciljanja američkih ambasada i baza u susjednim zemljama.
Konačno, ono što se odvija na ovoj složenoj geopolitičkoj šahovskoj tabli više je od jednostavne igre pobjede ili poraza. Vršeći maksimalan pritisak, Trump je u suštini uložio sav svoj politički kapital i međunarodni kredibilitet. S druge strane, Iran, oslanjajući se na svoju moćnu odvraćajuću moć, strateški savez s Osovinom otpora i kritičan geografski položaj, jasno je stavio do znanja da se neće predati sili. Umjesto toga, spreman je eskalirati cijenu bilo kakvog sukoba na nezamislivo visok nivo za svog protivnika.
Odlučujuća stvar je da rat može lako izbiti, ali bi bilo gotovo nemoguće kontrolisati ga i predvidjeti kuda vodi. Dakle, sudbina ovog sukoba neće biti određena za Trumpovim stolom u Ovalnom kabinetu Bijele kuće, već na pijesku obale i turbulentnim vodama Perzijskog zaljeva. Stoga, ovo može biti posljednja prilika za kockara Bijele kuće da ne otvori Pandorinu kutiju rata protiv Irana, što je kockanje oko pobjede ili gubitka svega.
Ekskluzivno PISjournal
