PISjournal – Šezdesetodnevni američko-iranski memorandum o razumijevanju, koji je trebao predstavljati put prema okončanju rata i rješavanju preostalih sporova, istekao je u ponedjeljak bez konkretnog pomaka, čime su izgledi za primirje postali još neizvjesniji.
Kako se dvomjesečni period zatvorio, američki predsjednik Donald Trump, koji je sedmicama koristio prijetnje i pritisak kako bi iz Teherana izvukao ustupke, objavio je da pregovori nisu u toku, da nisu planirani i da će zadržati pomorsku blokadu. Iran, sa svoje strane, i dalje odbija uvjete Washingtona, dok ključne tačke spora, poput Hormuškog moreuza, ostaju neriješene.
U takvoj pozadini, nagađanja o Trumpovom sljedećem potezu prema Iranu postala su jedna od najžešćih tema rasprave u američkim analitičkim i medijskim krugovima.
Trump tone u iranskoj ratnoj močvari
Međunarodni mediji posljednje Trumpove izjave vide manje kao pokazivanje snage, a više kao sliku konfuzije i očaja Washingtona.
Washington Post dao je najdirektniju procjenu Trumpove situacije, navodeći da je 60-dnevni privremeni sporazum istekao, da su širi pregovori u zastoju i da se rat nastavlja. Trump je, prema pisanju lista, sada zaglavljen u močvari, dva mjeseca nakon početka, i još uvijek bez izlazne strategije.
Uz oštru kritiku, Post je podsjetio da je Bijela kuća sporazum nekada hvalila kao „historijski proboj“ koji bi ponovo otvorio Hormuški moreuz i garantovao da Iran nikada neće doći do nuklearnog oružja. Umjesto toga, rat se nastavlja, moreuz ostaje zatvoren, a ekonomski i politički troškovi u zemlji rastu. Dugotrajni zastoj, upozorio je list, prijeti da Trumpa predstavi kao čovjeka koji upravlja ratom koji potkopava jedan od temeljnih stubova njegovog političkog identiteta.
CNN je, u međuvremenu, izvijestio da se Trump i njegov tim sada u potpunosti oslanjaju na ekonomski pritisak kako bi na kraju prisilili Teheran da prihvati američke uvjete. Ali taj zaokret, od vojnih udara prema „ekonomskom gušenju“, pokazuje činjenicu da prvobitni ciljevi rata nisu ostvareni i da je Washington bio prisiljen promijeniti kurs samo kako bi došao do bilo kakvog ishoda. Nakon isteka dvomjesečnog roka, Iran se drži svoje strategije „strpljenja i otpora američkom pritisku“, što znači da Trumpove prijetnje zasad nisu uspjele baciti Teheran na koljena.
New York Times usredotočio se na otrežnjujuću stvarnost da je 60-dnevni rok došao i prošao bez sveobuhvatnog mirovnog sporazuma, pretvarajući Trumpovo obećanje o brzom rješenju u dugotrajnu krizu.
AP je situaciju sažeo vrlo direktno, navodeći da je rok za okončanje rata i postizanje nuklearnog sporazuma istekao te da su dvije strane udaljenije nego ikada. Washington se, izvijestio je AP, suočava s „nedostatkom dobrih opcija“ za izlazak iz situacije. Prihvatanje iranskih uvjeta značilo bi prepuštanje kontrole nad ključnim plovnim putem, što bi praktično predstavljalo priznanje poraza. S druge strane, eskalacija rata dodatno bi iscrpila zalihe naprednih projektila, uzdrmala globalnu ekonomiju i izazvala skok cijena plina uoči izbora za Kongres. Obje strane su se ukopale, svaka nadajući se da će druga prva popustiti, ali zasad nijedna nije.
Wall Street Journal je, u tekstu pod naslovom „Trump’s Iran War Knot“, opisao trenutnu situaciju kao kritičnu. Prema mišljenju lista, Trumpove nedavne prijetnje Omanu jasan su znak sve većeg pritiska na predsjednika. Washington je naišao na ozbiljne prepreke u pokušaju da postigne i nuklearni sporazum i rješenje krize oko Hormuškog moreuza.
CBS News naglasio je da je 60-dnevni period za postizanje mirovnog sporazuma i ponovno otvaranje strateški važnog plovnog puta istekao bez ikakvog sporazuma na vidiku. Između Trumpovih prijetnji Omanu i trajnog zastoja oko moreuza, Washington još nije riješio nijedno veliko pitanje u ovom sukobu, a dok rat ostaje zaglavljen, Trump je samo pojačao ratobornu retoriku.
Financial Times izvijestio je da se u Teheranu mogućnost proširenja rata shvata ozbiljno, pri čemu scenariji uključuju čak i napade na američke vojne ciljeve u Evropi. Za Trumpa je poruka jasna: pojačavanje pritiska kako bi se rat okončao možda ga neće riješiti, već bi umjesto toga moglo proširiti njegov geografski obuhvat i povećati njegove troškove. FT je također naveo da sukob već preoblikuje regiju na načine koji će vjerovatno imati dugoročne posljedice po Washington, dok arapske države Perzijskog zaljeva preispituju koliko se uistinu mogu osloniti na SAD kao svog glavnog sigurnosnog garanta.
NPR je, u međuvremenu, istakao istek roka sporazuma i neuspjeh u postizanju mira, ukazujući da je rat američke arapske saveznike doveo u neugodan položaj. Trump se, kako je primijetila ta mreža, sada ne suočava samo s Teheranom, već i s regionalnim posljedicama vlastite politike.
Upozorenja američkih think tankova
Američki think tankovi, sa svoje strane, uglavnom procjenjuju da nastavak rata Washingtonu neće donijeti nove strateške dobitke.
Institut za proučavanje rata i Critical Threats Project izvijestili su da iranska politička struktura pokazuje znakove spremnosti da održi, pa čak i eskalira sukob sa SAD-om i njegovim regionalnim saveznicima. Njihovo upozorenje glasi da Washington ne bi trebao pretpostavljati da će ekonomski pritisak nužno natjerati Teheran na kapitulaciju u skorije vrijeme.
Institut za prioritete odbrane je u svojoj najnovijoj analizi rat opisao kao „produbljenu sigurnosnu dilemu“, tvrdeći da će suočavanje s Iranom prije zakomplicirati američke sigurnosne izazove nego što će ih riješiti.
Centar Stimson posmatrao je sukob kao studiju slučaja američkog uplitanja u mrežu regionalnih obaveza i savezništava, upozoravajući da bi odluka Washingtona da uđe u rat, oblikovana njegovim vezama s partnerima, mogla dodatno otežati izlazak iz njega.
Proceedings, stručni časopis američke mornarice, otvoreno je naveo da se „brza pobjeda“ nad Iranom, obećana još u martu, nije ostvarila. Analiza je također ukazala na kršenja memoranduma i slom primirja, identificirajući zastoj oko Hormuškog moreuza kao ključni pokretač trajnih tenzija.
Lee Miringoff, direktor Instituta za istraživanje javnog mnijenja koledža Marist, ponudio je političko upozorenje: „Ovaj rat je narušio povjerenje birača u Trumpa i mogao bi imati značajne posljedice na izbore za Kongres.“
Evropska zabrinutost
Izvan američkih medija, drugi zapadni mediji uglavnom se slažu da je Washington došao u slijepu ulicu u sukobu s Iranom te da ni vojni ni ekonomski pritisak nisu natjerali Teheran da uzmakne.
Reuters je izvijestio da su, nakon isteka roka sporazuma, mirovni pregovori u zastoju, da zabrinutost investitora raste zbog nedostatka rješenja i da rast cijena nafte pokazuje da se tržišta pripremaju za dugotrajan rat. Agencija je navela da Trump više ne želi produžiti memorandum, dok Iran i dalje nije spreman prihvatiti uvjete Washingtona, ostavljajući ekonomski pritisak kao zamjenu za diplomatsko rješenje. U međuvremenu, Trumpove prijetnje Omanu pokazuju da je čak i posrednički kanal za rješavanje krize oko Hormuza naišao na ozbiljne turbulencije.
Guardian je napisao da, nakon propasti mirovnih pregovora i isteka 60-dnevnog roka, cijene ponovo rastu. Trump je, prijeteći bombardovanjem Omana i izjavljujući da nema „rok ni hitnost“ za postizanje sporazuma, praktično uništio svaku preostalu nadu u brz završetak rata.
Le Monde je prikazao sliku sukoba čiji su se prvobitni ciljevi promijenili, pri čemu administracija pokazuje malo interesa da objasni stvarnu situaciju na terenu, što predstavlja oštar kontrast Trumpovim ranijim tvrdnjama o brzoj pobjedi.
The Independent je izvijestio da je, nakon isteka roka primirja, Trump ponovo zaprijetio Iranu i zahtijevao njegovu predaju, što pokazuje da Washington, umjesto da proglasi kraj rata, mora pojačavati svoju retoriku, naglašavajući da vojni pritisak još nije donio politički ishod koji je želio.
Arapski svijet zbunjen Trumpovim pristupom
Istaknuti arapski mediji također ne vide jasan izlaz iz američko-iranskog sukoba.
List Asharq Al-Awsat, pozivajući se na Trumpovu objavu da su svi pregovori s Teheranom otkazani, zajedno s nastavkom zatvaranja Hormuškog moreuza, naglasio je da zastoj između Washingtona i Teherana i dalje čvrsto traje, bez vidljivog puta prema rješenju.
Al-Araby Al-Jadeed opisao je situaciju nakon isteka roka kao „mutnu“, postavljajući otvoreno pitanje: nakon neuspjeha procesa postizanja sporazuma, donosi li budućnost rat ili pregovore? U izvještaju se navodi da Trumpov ultimatum nije uspio riješiti ključna pitanja rata.
Al Jazeera je objavila da je sporazum o Hormuzu i sankcijama istekao, dok je glavni problem ostao neriješen. Trump je, kako je mreža primijetila, praktično prešao u novu fazu pritiska umjesto da okonča rat, pooštravajući blokadu i postavljajući nove zahtjeve. Njegove prijetnje potencijalnim posrednicima poput Omana pokazuju da se Washington muči čak i na diplomatskom planu te da su Trumpove taktike pritiska zakomplicirale njegove odnose s posrednicima umjesto da otvore put prema sporazumu.
Al-Mayadeen je u jednoj analizi tvrdio da pritisak Trumpove administracije na Iran kroz dodatne ekonomske mjere i sankcije, suprotno pretpostavkama Washingtona, neće nužno natjerati Teheran na predaju, a mogao bi čak nanijeti veliku štetu globalnoj ekonomiji. Dok SAD nastoji smanjiti prihode Irana od nafte, ograničiti finansijske transakcije i oslabiti sposobnost Teherana da zadovolji domaće potrebe, decenije sankcija pokazale su da Iran posjeduje značajnu sposobnost prilagođavanja i zaobilaženja ograničenja.
Ra’i Al-Youm naglasio je da istek 60-dnevnog islamabadskog sporazuma ne znači automatski početak novog rata, već označava novu fazu sukoba i pregovaranja. Iran, iako održava kanale za posredovanje otvorenim, odbija vratiti se pregovorima pod američkim pritiskom i koristi Hormuški moreuz kao političku i ekonomsku kartu. Washington se, s druge strane, i dalje oslanja na ekonomski pritisak, pomorsku blokadu i vojne prijetnje, ali se suočava sa sve većim ograničenjima zbog rasta troškova energije i širih ekonomskih posljedica rata.
Na kraju, Trump se nalazi u situaciji u kojoj svaka opcija nosi visoku cijenu. Nastavak rata znači dublje tonjenje u iscrpljujući sukob, što direktno potkopava njegovo vlastito obećanje o okončanju „vječnih ratova“. Osim toga, produženi sukob mogao bi izazvati širu iransku odmazdu, uključujući intenziviranje napada na američke interese i energetsku infrastrukturu širom Perzijskog zaljeva. Istovremeno, ekonomski pritisak i blokada koje je Trump predstavljao kao ključ za prisiljavanje Teherana na pokornost sve manje izgledaju kao koherentna strategija za okončanje sukoba, a sve više kao pokušaj kupovanja vremena i pronalaženja izlaza iz slijepe ulice koju vojna akcija sama nije uspjela riješiti. Upravo je to zaključak oko kojeg su se posljednje medijske analize uglavnom usaglasile.
Ekskluzivno PISjournal
