Trajalo je mnogo duže nego što je trebalo, ali Amerikanci su sada vidjeli prevaranta iza zavjese.
Peter Wehner
Kad sam u siječnju 2016. napisao da, iako sam doživotno republikanac koji je radio u prethodne tri administracije GOP-a, nikada ne bih glasao za Donalda Trumpa – ma koliko bi njegova administracija mnogo više odgovarala mojim političkim stavovima nego što bi to bio slučaj sa Hillary Clinton – mnogi moji republikanski prijatelji su bili zbunjeni. Kako nisam mogao glasati za osobu koja je daleko više zadovoljavala moje političke stavove nego njegov protivnik?
Ono što sam tada objasnio, a što sam već rekao mnogo puta, jest da je Trump u osnovi nepodoban za ovu funkciju – intelektualno, moralno, karakterno i psihološki. Za mene je to najvažnija stvar prilikom izbora predsjednika, dijelom i zato što je u nekom trenutku razumno očekivati da će se predsjednik suočiti s neočekivanom krizom – i tada će predsjednikova prosudba i uviđanje, karakter i sposobnost vođenja biti odveć bitni.
“Gospodin Trump se ne želi niti informisati o većini pitanja, kamoli da ih želi svladati “, kako sam to rekao prije četiri godine. „Nijedan glavni kandidat za predsjednika nikada nije toliko prezirao znanje, ni tako ravnodušan prema činjenicama, niti nonšalantan prema svojoj zaslijepljenosti.“ Dodao sam ovo:
Viralna kombinacija neznanja, emocionalne nestabilnosti, demagogije, solipsizma i osvetoljubivosti učinili bi gospodina Trumpa više nego neuspješnim predsjednikom; to bi lako moglo dovesti do nacionalne katastrofe. Izgledi Donalda Trumpa da postane vrhovni komandant trebali bi lediti krv u žilama svakom Amerikancu.
Trajalo je to do druge polovice Trumpovog prvog mandata, ali kriza je stigla u obliku pandemije koronavirusa, a teško je naći predsjednika koji je bio toliko skrhan nekom krizom koliko je Donald Trump koronavirusom.
Da ne bude zabune, predsjednik nije odgovoran ni za koronavirus ni za bolest koju uzrokuje – COVID-19. On nije mogao spriječiti ovu pošast da pogodi i naše obale, čak i ako je učinio sve kako treba. Niti je istina da predsjednik nije učinio ništa dobro; ustvari, njegova odluka o zabrani putovanja u Kinu bila je razborita. I svaki narativ koji pokušava i svu krivicu za koronavirus svaliti na Trumpa jednostavno je nepošten. Treba se oduprijeti izazovu njegovih kritičara koji pokušavaju iskoristiti pandemiju kako bi se Trumpu revanširali za svaku lošu stvar koju je učinio. Zluradost nikad nije dobra.
Ipak, predsjednik i njegova administracija odgovorni su za velike i skupe pogreške, posebno za epski propust u proizvodnji dijagnostičkih testova, za odluku da se testira premalo ljudi, kašnjenje u širenju testiranja na laboratorije izvan centara za kontrolu i prevenciju bolesti, kao i za probleme u lancu snabdjevanja. Te su nas greške ostavile zaslijepljenim i, u nekoliko presudnih tjedana, stvorile lažni osjećaj sigurnosti. Ono što sada znamo je da se koronavirus tiho širio nekoliko tjedana, a da toga nismo bili svjesni i da nismo učinili ništa da to zaustavimo. Djelovanje na obuzdavanju i ublažavanju mogli su znatno usporiti njegovo širenje u ranoj, kritičnoj tački, ali mi smo tu priliku propustili.
„Oni su jednostavno izgubili vrijeme koje ne mogu nadoknaditi. Ne možete nadoknaditi šest tjedana sljepila “, rekao je za Washington Post Jeremy Konyndyk, koji je pomogao nadgledati međunarodni odgovor na ebolu za vrijeme Obamine administracije i viši je saradnik u Centru za globalni razvoj. „U mjeri u kojoj je ovdje neko kriv, krivi smo za loše, haotično upravljanje iz Bijele kuće i nepriznavanje velike slike“.
Ranije ovog tjedna, Anthony Fauci, nadaleko poznati direktor Nacionalnog instituta za alergiju i zarazne bolesti čiji su reputacija i integritet samo poboljšani tijekom ove krize, priznao je u kongresnom svjedočenju da Sjedinjene Države još uvijek ne pružaju odgovarajuće testiranje na koronavirus. „Ne uspijeva. Priznajmo. ” Dodao je: “Ideja da se svakome omogući lagan pristup testiranju, kao što to rade ljudi u drugim zemljama, je nešto na što mi nismo spremni. Mislim da bismo trebali biti, ali nismo. ”
Također znamo da je Svjetska zdravstvena organizacija imala radne testove koje su Sjedinjene Države odbile, a istraživači na projektu u Seattleu pokušali su provesti rane testove na koronavirus, ali to su spriječili federalni zvaničnici. (Ljekari na istraživačkom projektu na kraju su odlučili izvesti koronavirusne testove bez saveznog odobrenja.)
Ali to nije sve. Predsjednik je navodno ignorirao rana upozorenja o težini virusa i bijesnio na službenika CDC-a koji je u februaru upozorio da je epidemija neizbježna. Trumpova administracija ukinula je Ured za globalno zdravstvo Nacionalnog vijeća sigurnosti čija je svrha bila rješavanje globalnih pandemija; sada plaćamo cijenu za to. “S tim Uredom smo vrlo dobro surađivali “, rekao je Fauci Kongresu. “Bilo bi lijepo da on još postoji.” Možda ćemo se suočiti sa nedostatkom respiratora i sanitetskog materijala, a bolnice će uskoro biti preplavljene, ako se broj slučajeva koronavirusa poveća po stopi sličnoj u zemljama poput Italije. (To bi uzrokovalo ne samo nepotrebne smrti povezane sa koronavirusom, već i smrtne slučajeve oboljelih od drugih oboljenja koji neće imati pristup bolničkoj njezi.)
Neke od ovih grešaka su manje ozbiljne i razumljivije od drugih. Morate uzeti u obzir da u vladi, kada su ljudi prinuđeni da donose važne odluke na osnovu nepotpunih informacija u komprimiranom periodu, stvari idu po zlu.
Međutim, u nekim aspektima, lavina lažnih informacija od strane predsjednika bila je najalarmantnija od svih. Bilo je to skakutanje s kamena na kamen, kakvo nikada nismo vidjeli. Iz dana u dan drsko je poricao stvarnost, pokušavajući da prikriva ekonomsku i političku štetu s kojom se suočio. Ali Trump je u procesu suočavanja sa stvarnosti i uviđanja da ne može spinovati niti tvitovati svoj izlazak iz pandemije. Nema nikoga ko s koronavirusom može učiniti ono što je glavni tužilac William Barr učinio sa Muellerovim izvještajem: lagati o tome i pobjeći.
Predsjednikove dezinformacije i laži o koronavirusu uzmiču. Tvrdio je da je virus u Americi pod obuzdan kada se zapravo širio. Tvrdio je da smo ga „ugasili“ kad nismo. Tvrdio je da je testiranje bilo dostupno kad testiranja nije ni bilo. Tvrdio je da će koronavirus jednog dana nestati „poput čuda“, a neće. Tvrdio je da će vakcina biti dostupna za nekoliko mjeseci; Fauci kaže da neće biti dostupna za godinu ili više.
Trump je lažno okrivio Obaminu administraciju za ometanje testiranja na koronavirus. Izjavio je da je koronavirus prvo pogodio Sjedinjene Države nego što je to zapravo i učinio. (Rekao je da je prošlo tri tjedna prije datuma kada je govorio; stvarna cifra bila je dvostruko veća od toga.) Predsjednik je tvrdio da se broj slučajeva u Italiji smanjuje kada je on rastao. A u jednoj od najfrapantnijih izjava koje je ikada dao jedna američki predsjednik, Trump je priznao da mu je prioritet bio zadržati brod da krstari uz obalu Kalifornije, a ne dopustiti mu da pristane, jer je želio zadržati broj prijavljenih slučajeva koronavirusa vještački niskim.
“Sviđaju mi se brojevi”, rekao je Trump. „Radije bih da brojevi ostanu tamo gdje jesu. Ali ako ih žele skinuti, skinuće ih. Ali ako se to dogodi, odjednom će vaša 240 [slučaja] biti očito puno veći, a vjerovatno će 11 [smrti] biti i veći broj. ” (Prevladale su hladnije glave, i uprkos predsjednikovih prigovora, dopušteno je da brod Velika princeza pristane u luci Oakland)
Ima toga još
Da stvar bude gora, predsjednik je upriličio obraćanje iz Ovalnog ureda koje je trebalo umiriti naciju i tržište, ali je umjesto toga uzdrmalo i jendo i drugo. Predsjednikov govor bio je nespretan i napet; što je još gore, u nekoliko je navrata predsjednik, koji je odlučio improvizirati govor pomoću telepromtera, počinio materijalne greške u vezi s politikama svoje administracije, koje je administracija morala ispraviti. Zalihe roba su planule dok je predsjendikov govor još trajao. U svom obraćanju predsjednik je pozvao Amerikance da se “ujedine kao jedna nacija i jedna porodica”, uprkos tome što je guvernera Washingtona Jay Insleeja nazvao “zmijom” danima prije govora i napao demokrate ujutro nakon njega. Kao što je Dan Balz iz Washington Post-a rekao: „Gotovo sve što je moglo poći po zlu s tim govorom – i pošlo je.
Sve skupa, ovo je ogroman neuspjeh u vodstvu koji proizlazi iz ogromne manjkavosti u karakteru. Trump je takav patološki lažov da nije u stanju biti iskren, čak i kad bi iskrenost služila njegovim interesima. Toliko je impulzivan, kratkovidan i nedisciplinovan da nije u stanju planirati ili čak razmišljati izvan trenutka. On je tako podvojena i polarizirana ličnost da je davno izgubio sposobnost ujedinjavanja nacije pod bilo kojim okolnostima i iz bilo kojeg razloga. A opet je toliko narcisoidan i nefleksibilan da je potpuno nesposoban da uči na svojim greškama. Neuredna ličnost predsjednika čini ga slabo raspoloženim za suočavanje sa krizom kao i svaki put do sada. Uz nekoliko iznimaka, ono što je Trump rekao nije samo beskorisno; sasvim je štetno.
Nacija to prepoznaje, tretirajući ga kao posmatrača, dok „školski nadzornici, sportski komesari, rektori koledža, guverneri i vlasnici kompanija širom zemlje preuzimaju na sebe odgovornost zaustavljanja velikog dijela američkog života bez jasnih uputa predsjednika“, riječi su Petera Bekera i Maggie Haberman iz New York Timesa.
Donald Trump smanjuje se pred našim očima.
Koronavirus je vrlo vjerovatno prijelomna tačka u Trumpovom predsjednikovanju, tačka u kojoj se sve promijenilo, u kojoj su bljedilo, neznanje i površnost oovg, 45. američkog predsjednika postali neosporni, empirijska stvarnost, neosporna kao zakoni znanosti ili matematička jednadžba.
Trajalo je mnogo duže nego što je trebalo, ali Amerikanci su sada vidjeli prevaranta iza zavjese. Predsjednik, bijesan zbog raskrinkanosti, postat će očajniji, bijesniji, neuravnoteženiji. Zna da ništa neće biti isto. Njegova administracija možda zapanjuje, ali od nje će ostati samo prazna ljuštura. Trumpovo predsjednikovanje je završeno.
