PISjournal – Turkmenistan ima jednu od najrepresivnijih vlada na svijetu. Antivladino raspoloženje u zemlji se ne toleriše i oni čiji se komentari smatraju čak i blago kritičnim prema režimu predsjednika Gurbangulija Berdimuhamedova brzo se ušutkuju. A za neke se nikada više ne čuje.
Posljednjih godina, međutim, Turkmenistanci koji žive izvan svoje zemlje sve su glasniji. Neki od njih su protiv vlade Berdimuhamedova javno demonstrirali u Sjedinjenim Američkim Državama, nekoliko evropskih zemalja, Rusiji, Turskoj i na sjevernom Kipru.
Međutim, prema nekim od tih aktivista u Turskoj, turkmenistanska vlada ih sada pokušava ušutkati.
Dursoltan Taganova (30), porijeklom iz provincije Lebap na zapadu Turkmenistana, postala je jedna od najprepoznatljivijih turkmenistanskih aktivistkinja u Turskoj a ta slava ima svoju cijenu.
Taganova je 26. septembra za turkmenski servis RFE, lokalno poznat kao Azatlik, izjavila: “Turska policija je došla u moj stan (u 5.15) i pitala gdje sam. Tog dana nisam bila kod kuće”. “Onda su me pozvali u policijsku stanicu… i shvatila sam da nešto nije u redu”, nastavila je Taganova.
Taganova je u policiji obaviještena da se nalazi na spisku ljudi koje treba privesti i poslati u pritvorni centar za deportaciju.
Ovo nije bilo prvi put da joj se to dešava i sada je ponovo brinula da će je možda poslati nazad u Turkmenistan. Na njenu sreću, puštena je 29. septembra.
Taganova pripada opozicionoj grupi Demokratski izbor Turkmenistana (TDS), koju je u ljeto 2020. godine formirao turkmenistanski biznismen Murad Kurbanov koji sada živi u Francuskoj. TDS se sastoji od Turkmenistanaca koji žive u inostranstvu, uglavnom radnika migranata.
Taganova je za Azatlik rekla da je i ona jedna od 25 osoba koje se nalaze na spisku ljudi koje policija treba da privede i pošalje u centar za deportaciju. “Svi (turkmenistanski) aktivisti, najaktivniji među njima, koji često govore (bili su privedeni)”, rekla je ona.
Taganova je, također, rekla da su ona i drugi demonstranti organizovali svakodnevne sastanke na društvenim mrežama kako bi razgovarali o situaciji u Turkmenistanu. “Izražavamo mišljenje o tome kakve su promjene potrebne, govorimo o progonu, bezakonju i korupciji u Turkmenistanu”, rekla je.
Taganova je rekla da njen program ima 20.000–25.000 pratilaca i da svaki dan njih oko 6.000 do 7.000 gleda i sluša to što ona i drugi turkmenistanski aktivisti imaju da kažu o svojoj zemlji.
Takvi javni komentari su, međutim, nešto čega se groze turkmenistanski zvaničnici.
Turkmenistanska vlada pažljivo kontroliše informacije u zemlji govoreći građanima o izvanrednim postignućima pod mudrim vođstvom Berdimuhamedova i kako svijet zavidi toj centralnoazijskoj zemlji.
Takvi laskavi opisi rijetko odražavaju stvarnost u Turkmenistanu, gdje ljudi stoje u dugim redovima ispred prodavnica da bi kupili hljeb ili ulje, kao i ispred bankomata da bi podigli gotovinu.
To se sve dešava u zemlji u kojoj je, prema procjenama, nezaposlenost oko 60% dok, navodno, Berdimuhamedova porodica krade milijarde dolara, a neki ljudi su prisiljeni da preturaju po kontejnerima za smeće kako bi pronašli nešto da prodaju ili jedu.
Zbog nedostatka posla stotine hiljada građana Turkmenistana otišle su u druge zemlje kao migrantski radnici. I dok turkmenistanske vlasti mogu kontrolisati opoziciju u zemlji, ali kako su se uslovi u zemlji naglo pogoršali posljednjih godina, među migrantskim radnicima se sve više čuju kritična mišljenja.
Taganova je počela snažno kritikovati turkmenistansku vladu ubrzo poslije globalnog širenja korona virusa. Njene kritike su izazvane bizarnim insistiranjem vlasti da u zemlji nema slučajeva COVID-19.
Ona je 19. jula 2020. godine privedena ispred konzulata Turkmenistana u Istanbulu, zajedno sa još 80 drugih aktivista, zbog kršenja pravila karantina pošto je grupa protestovala zbog tvrdnji vlade Turkmenistana da u zemlji nema korona virusa.
Svi privedeni pušteni su kasnije tog dana, osim Taganove kojoj je istekao pasoš.
Provela je skoro tri mjeseca u centru za deportaciju i, ironično, možda je spasena od slanja u Turkmenistan zato što je vlada zbog pandemije obustavila sve letove ka toj zemlji ili iz nje.
Organizacije za ljudska prava saznale su za probleme Taganove i 12. oktobra 2020. godine Human Rights Watch – HRW je izdao saopštenje od 11 grupa za zaštitu prava pozivajući turske vlasti da ne izruče Taganovu Turkmenistanu.
Hugh Williamson, iz HRW-a, je u saopštenju naveo: “Poznato je da Turkmenistan teško maltretira i kažnjava mirne kritičare vlade. Povratak Dursoltan Taganove u Turkmenistan izložio bi je velikom riziku od progona i mučenja.”
Taganova je istog dana oslobođena i mogla je da podnese zahtjev za azil u Turskoj dok je bila u centru za deportaciju.
Ona sada legalno živi u Turskoj, ali se od njenog pritvora 2020. godine mnogo toga promijenilo u njenom životu.
Turkmenistanske vlasti su vrijeđale Taganovu u njenoj rodnoj provinciji Lebap. Lokalni predstavnici društvenih organizacija, ženskih savjeta, Ministarstva nacionalne bezbjednosti, Ministarstva unutrašnjih poslova i tužilaštva održali su javne sastanke u glavnom gradu Lebapa, Turkmenabatu i drugim gradovima, kako bi osudili Taganovu pošto je puštena iz pritvora u Turskoj.
U svom nedavnom intervjuu za Azatlik je rekla: “Prije nekoliko mjeseci pozvali su me u (tursku) službu za migracije i upozorili me da su ‘odnosi Turske i Turkmenistana nekako komplikovani, pa prestanite da protestujete i učestvujete na sastancima'”.
Taganova je u migracionoj službi objasnila da nije organizovala proteste, ali da jeste na društvenim mrežama razgovarala o politici u Turkmenistanu.
“Zabranili su mi da govorim na internetu”, rekla je, ali i dodala da je nastavila govoriti na društvenim mrežama o nepravdi i korupciji u Turkmenistanu. Također je rekla da, kada je privedena u septembru, “nije bilo takvih upozorenja (od turskih zvaničnika o raspravama na internetu).”
Taganova nije jedina iz turkmenistanske opozicije koja se suočava s problemima u Turskoj. U Istanbulu su, 11. oktobra, napadnuta trojica turkmenistanskih aktivista i to Aziz Mamedov, Nurmuhamed Anaev, dok se za treću osobu zna samo da se zove Bahtijar. Njih su pratili petorica muškaraca koji su ih napali i pretukli.
Njih trojica su uvjereni da iza incidenta stoji turkmenistansko Ministarstvo bezbjednosti. Anaev je za Azatlik rekao da ga je jedan od napadača opsovao na lebapskom akcentu.
Mamedovu je pored, zadobijenih posjekotina i modrica na licu, slomljen i nos. Anaev je imao povrede na lijevoj ruci, a Bahtijar na glavi nakon što je udaren nekim predmetom i potom išutiran kada je pao na zemlju.
Anaev je rekao da su se njih trojica ranije tokom dana sastali s novinarima iz jednog zapadnog medija da razgovaraju o svom poslu, kao i da su imali program uživo na internetu. Anaev je, također, trebalo da ode u Varšavu na OEBS-ov godišnji Implementacioni sastanak ljudske dimenzije, gdje je planirao da kritikuje turkmenistansku vladu.
U drugom incidentu, malu grupu aktivista koji su protestovali 1. avgusta ispred turkmenistanskog konzulata iznenada su napali nepoznati muškarci za koje aktivisti tvrde da su ih angažovali službenici konzulata.
Jedan aktivist je zadobio ubodne rane na ruci i stomaku, dok je drugi imao povrede rebara. Deset aktivista odvedeno je u istanbulski centar za deportaciju i kasnije pušteno.
Turkmenistanski aktivist Farhad Durdijev je pošao na protest 1. avgusta, ali su ga presrela dvojica Turkmenistanca na oko 400 metara od konzulata i strpala u automobil (na tablicama je pisalo LB –tako se koristi u Lebapu), poslije čega je odvezen u konzulat. Durdijev je za Azatlik rekao da su ga u konzulatu pretukli i prijetili.
U međuvremenu, blogeri u Turkmenistanu, za koje se čini da ih podržava država, objavili su intervjue s članovima porodica opozicionih aktivista koji žive u inostranstvu. U slučaju Durdijeva, jedan od ovih tzv., blogera je intervjuisao njegovu majku, koja se žalila zbog “pogrešnog puta” kojim ide njen sin kao disident.
Nije teško pogoditi razloge za ovu iznenadnu pažnju posvećenu turkmenistanskim aktivistima u Turskoj. Turkmenistan je u stanju ozbiljnog propadanja zbog pohlepe i lošeg upravljanja nekoliko ljudi bliskih Berdimuhamedovu. To je situacija koju aktivisti izvan Turkmenistana – uključujući one u Turskoj – precizno opisuju vanjskom svijetu.
Turkmenistan
