PISjournal – Američko povlačenje iz Afganistana, završeno sredinom avgusta, i talibansko preuzimanje zemlje, započeli su novu eru diplomatskog suparništva između Turske i Pakistana dok se obje zemlje natječu u očuvanju svojih interesa pod novom vladom. Turska
Prošli su mjeseci otkako su razgovarali turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i pakistanski premijer Imran Khan, odražavajući trenutnu napetost između dva nekadašnja prijatelja.
Analitičari i diplomatski izvori vjeruju da je razlog za te napetosti razočarenje Turske što Pakistan nije pružio dovoljnu pomoć Ankari da ostvari utjecaj u novom Afganistanu, koji je sada pod vlašću Talibana.
Ankara je očekivala da će Islamabad upotrijebiti svoj uticaj kod Talibana kako bi lobirao kod te skupine da prizna tursku prisutnost u Afganistanu i pomogne joj da osigura ulogu zaštite aerodroma glavnog grada.
Međutim, unatoč snažnim gospodarskim, vjerskim i vojnim vezama između dvije zemlje, pokušaj Turske da stekne stratešku polugu u Afganistanu je u Islamabadu percipiran kao prijetnja interesima Pakistana.
Galip Dalay, doktorski istraživač na Povijesnom fakultetu Sveučilišta u Oxfordu, tvrdi da je najizvodljiviji način da Turska dobije ulogu u novom Afganistanu da preuzme odgovornost za sigurnost aerodroma jer je njezina diplomatska uloga u afganistanskoj tranziciji inače bila ograničena.
“Ali Pakistan nije želio izgubiti svoju moć u Afganistanu zbog Turske”, rekao je.
“Štaviše, Kina i Rusija su bile oprezne u pogledu toga da Turska igra ulogu u Afganistanu za Zapad. Uzimajući u obzir vrlo bliske odnose s Kinom i Rusijom, Pakistan je nastojao ne stvarati nikakvu nelagodu puštajući Tursku unutra.”
Dalay kaže da je Turska, s druge strane, očekivala kooperativniji pristup i od Talibana i od Pakistana.
“Ankara je koristila retoriku s kojom bi Talibani mogli suosjećati, ali nije uspjela. Pakistan je također insistirao na tome da ne koristi svoj utjecaj na Talibane i nije igrao ulogu koju je Turska očekivala. I to je neizbježno izazvalo razočaranje u Turskoj.”
Osiguranje aerodroma u Kabulu
Turska vojska ima ulogu čuvanja aerodroma Kabul od 2013. godine, zajedno sa SAD-om, Mađarskom, Francuskom i drugim saveznicima u NATO-u.
Dva mjeseca prije nego što su Talibani došli na vlast, Erdoğan i američki predsjednik Joe Biden postigli su usmeni sporazum kojim bi Turska preuzela sigurnost aerodroma nakon što se većina NATO snaga povuče iz Afganistana.
Erdoğan je zatražio finansijsku i logističku pomoć, kao i pomoć partnerskih zemalja. Stalna dostupnost aerodromu Kabul u to se vrijeme smatrala presudnom za strane misije, grupe pomoći i afganistansku vladu.
Ali razvoj događaja u avgustu učinio je takav sporazum irelevantnim, jer je i sama Turska morala povući svoje trupe iz Afganistana jer su Talibani odbili njihovu prisutnost.
Unatoč prethodno prijateljskim odnosima Turske s Afganistanom, koji su postojali još od vremena kasnog Osmanskog Carstva, Talibani su dosljedno odbijali ideju o nastavku turske prisutnosti u Kabulu. Čak je upozorio Ankaru da ne počini “veliku grešku”.
Talibani su ušli u Kabul mnogo brže nego što se očekivalo. Čak i prije nego što je postignut dogovor između SAD-a i Turske ili između Talibana i Turske, aerodrom Kabul zauzeli su talibanski borci.
Njihovi visokopozicionirani čelnici stigli su u zemlju iz Pakistana, gdje su se godinama skrivali, i uspostavili svoju vlast s novom vladom, koju međunarodna zajednica tek treba priznati.
Prema diplomatskim izvorima koji su razgovarali sa MEE u novembru, pregovori o osiguranju aerodroma Kabul započeli su početkom 2021. godine.
Američki diplomati su prvo pitali turske diplomate može li turska vojska preuzeti sigurnost aerodroma Kabul.
Turski diplomati odgovorili su da će Turskoj trebati pomoć, obavještajna saradnja i vojna pomoć kako bi preuzela taj teret, a rasprave o prijedlogu nastavljene su tokom ljeta.
Kada su se Biden i Erdoğan sreli sredinom juna na marginama NATO summita u Bruxellesu, jedna od tema na dnevnom redu bila je aerodrom Kabul, a Erdoğan je iznio ideju da bi Ankara mogla biti partner s Mađarskom i Pakistanom u mogućoj misiji osiguranja aerodroma nakon povlačenja NATO-a.
Dok su dvojica čelnika razgovarali o pitanju sigurnosti zračne luke tokom summita, razgovoru se priključio i mađarski predsjednik Viktor Orban, koji je podsjetio da Mađarska već ima iskustva s osiguranjem aerodroma od svog sudjelovanja u misiji između 2010. i 2013. godine.
Međutim, ni Pakistan ni Mađarska nisu bili uključeni u pregovore o sigurnosti aerodroma između SAD-a i Turske.
Podrška Pakistana bila je od vitalnog značaja za Tursku – za razliku od Mađarske – budući da Ankara vidi Pakistan kao normalan kanal za Talibane zbog njegovih dugogodišnjih odnosa s glavnim Talibanima.
Pakistan, strahujući od separatističkog pokreta na svojim granicama, ključna je u podrška vjerskoj paštunskoj zajednici i školama (poznatim kao medrese) u Afganistanu od 1970-ih, uz finansijsku podršku Saudijske Arabije.
Oni su također obućavali vojnike, poznate kao “mudžahedini”, u njihovoj borbi protiv afganistanske vlade koju je podržavao Sovjetski Savez tokom 1980-ih.
Mnogi od tih boraca i paštunskih učenika medresa kasnije su činili većinu Talibana, koji su se nakon sovjetskog povlačenja pojavili kao najmoćnija oružana grupa u zemlji.
U to vrijeme su ih podržavali i SAD i Pakistan.
Godine 1996., kada su Talibani došli na vlast, Pakistan je bio među rijetkim zemljama koje su priznale tu grupu kao legitimne vladare zemlje.
Nakon američke intervencije 2001. godine, talibansko rukovodstvo našlo je utočište i podršku u Pakistanu. Većina njihovih porodica i preduzeća još uvijek je smještena u Pakistanu – do sada.
Zbog svojih historijskih veza, mnogi Afganistanci tvrde da je Pakistan mogao spriječiti Talibane da preuzmu kontrolu nakon povlačenja SAD-a da je htio, ali Pakistan poriče da još uvijek ima moć nad grupom.
‘Nije konstruktivno’
Prije NATO summita, SAD je već zatražio od Turske da poduzme daljnnje korake u saradnji s Talibanima i održi razgovore u Turskoj između te grupe i afganistanske vlade.
Istanbulska konferencija o miru u Afganistanu, koju su podržale SAD, a čiji su domaćini u Istanbulu bili Turska, Katar i Ujedinjeni narodi 24. aprila, nekoliko je puta odgađana zbog nesudjelovanja Talibana. Na kraju, nikada nije ni održan.
Afganistanska vlada okrivila je Talibane zbog nedolaska. Talibani su kasnije izjavili da neće prisustvovati nikakvim sastancima dok sve strane trupe ne napuste Afganistan.
Turski diplomatski izvori, koji su govorili pod uvjetom anonimnosti zbog osjetljivosti teme, rekli su da Islamabad nije poduzeo nikakve “konstruktivne radnje” kako bi uvjerio predstavnike Talibana da odu u Istanbul.
“Pakistan nije bio zadovoljan činjenicom da će Turska razviti posebne veze s Talibanima, što bi joj dalo relativne ovlasti u pregovorima u Istanbulu”, rekli su izvori, objašnjavajući da susjed Afganistana teži za većom moći tamo, nakon povlačenja SAD-a.
“To je bilo razočaravajuće za Ankaru”, rekli su izvori, dodajući da se turski dužnosnici i dalje nadaju da će se Pakistan ponašati konstruktivnije tokom razgovora o aerodromu Kabul.
Do juna je bilo očigledno da će SAD otići početkom septembra i da će Talibani na kraju preuzeti kontrolu nad zemljom.
Kao rezultat toga, Turska je intenzivirala komunikaciju sa talibanskim rukovodstvom sa sjedištem u Kataru, nastojeći zadržati svoje snage u Kabulu kako bi održala sigurnost aerodroma.
Prema diplomatskim izvorima, kako je Turska pojačala svoje diplomatske napore, Pakistan se sve više trudio da ne izgubi vlastiti uticaj na organizaciju.
Mogli su predvidjeti da će uskoro afganistanski predsjednik Ashraf Ghani otići i da će Talibani imati punu kontrolu nad zemljom.
Turska se oslanjala na Katar i Pakistan u komunikaciji s talibanskim rukovodstvom sa sjedištem u Dohi od početka 2021. godine i pripremala za Istanbulsku konferenciju. U razgovorima su sudjelovali visoki talibanski čelnici poput Abdula Ghanija Baradara, sada potpredsjednika vlade, nakon što je Turska izrazila predanost preuzimanju sigurnosti aerodroma.
Turska ambasada se sada preselila u Kabul, nakon što je dvije sedmice radila na aerodromu, a turski diplomati su u izravnim razgovorima s talibanskom vladom.
Turska se nadala za nešto više, ali talibansko rukovodstvo, posebno Hibatullah Akhundzada, čelnik tzv., Islamskog Emirata Afganistana i glavni čovjek u donošenju odluka, još uvijek razgovara samo s Pakistanom.
Opće je poznato da zemlje koje traže kontakt s Akhundzadom to mogu učiniti samo preko Islamabada. No Pakistan nije pružio potporu koju je Turska tražila da uspostavi vezu.
Do avgusta su Talibani počeli objavljivati izjave o tome kako neće prihvatiti nijednu stranu vojsku u Afganistanu – uključujući turske trupe – i kako će ih smatrati “okupatorskim snagama”.
To je bilo unatoč činjenici da su Talibani – i još uvijek jesu – žudjeli za međunarodnim priznanjem, a Turska je bila otvorena za dobrodošlicu njihovim čelnicima u Ankari.
‘Mali utjecaj’
Dana 11. avgusta, nekoliko dana prije talibanskog potpunog preuzimanja Kabula, turski ministar obrane Hulusi Akar konačno je stigao u Pakistan kako bi održao razgovore s Khanom i pakistanskim ministrom odbrane.
Nakon razgovora s Akarom, Khan nije rekao da će njegova vlada pomoći Turskoj da osigura aerodrom Kabul, ali je rekao da im je voljan pomoći da “ostvare dijalog licem u lice” s Talibanima, iako je dodao da Pakistan možda više neće imati jak utjecaj na njih.
“Najbolje je da Turska i Talibani imaju dijalog licem u lice. Tako i jedni i drugi mogu razgovarati o razlozima zbog kojih aerodrom Kabul mora biti osiguran. I tako ćemo razgovarati s Talibanima, da iskoristimo svoj uticaj na njih, da razgovaramo licem u lice s Turskom”, rekao je Khan.
“Zapravo, sada je naš utjecaj na Talibane mali jer oni misle da su pobijedili Amerikance.”
Otprilike u isto vrijeme, Erdoğan je rekao da bi čak mogao poželjeti dobrodošlicu talibanskom vođi u Turskoj ako je potrebno, dok su Talibani odgovorili rekavši da se takav sastanak može dogoditi “pod pravim okolnostima”.
Ovaj sastanak s Erdoğanom još nije održan, ali talibanski ministar vanjskih poslova Emirhan Muttaqi i izaslanstvo afganistanske vlade posjetili su Ankaru 14. oktobra kako bi se sastali s turskim ministrom vanjskih poslova.
Međutim, unatoč tome što se ovaj sastanak održao, Talibani su i dalje odlučni da ne žele vojnu prisutnost Turske u Afganistanu.
U međuvremenu, Turska nije odustala od želje da bude zastupljena u Kabulu i sada je usredotočena na upravljanje međunarodnim aerodromom.
Katar je to privremeno učinio, ali, prema turskim diplomatskim izvorima, Turska još uvijek pregovara s Talibanima da ga trajno preuzme.
Ankara je naglasila važnost stabilnosti aerodroma za trgovinu i humanitarnu pomoć afganistanskom narodu. Pakistan je već pomogao turskom tehničkom timu slanjem opreme.
Akar je u utorak rekao kako turski tehnički timovi rade s Katarom na upravljanju zračnom lukom od povlačenja NATO snaga sredinom avgusta.
Ta pomoć je ograničena na vođenje tehničkih operacija i popravaka, dok su Talibani zaduženi za sigurnost aerodroma.
Turska zadržava ambiciju učiniti više od samo kontroliranja tehničkog rada aerodroma, kaže Abdul Basit, pakistanski autor i saradnik u Međunarodnom centru za istraživanje političkog nasilja i terorizma na tehnološkom sveučilištu Nanyang u Singapuru.
“Turska je željela zadržati svoju ulogu na aerodromu u smislu tehničkih operacija, ali je također htjela osigurati sigurnost svom vojnom osoblju”, rekao je on objašnjavajući da Talibani neće prihvatiti takvu ulogu.
“SAD su željele dati Turskoj ulogu, prebacujući ključnu ulogu Pakistana i Katara na Tursku, ne samo kao zemlju koja je osiguravala aerodrom, već i kao zapadni diplomatski otisak u Kabulu.”
Abdul Basit je dodao da Pakistan “ima svoj problem s Talibanima, a prioritet je njihovo rješavanje, a ne turski”.