PISjournal – Nakon decenije tenzija, saudijski i turski odnosi su pred novim poglavljem dok Rijad i Ankara uspostavljaju vojnu, kao i međusobne saradnju na svim nivoima.
U tom cilju, saudijski zamjenik ministra odbrane Talal bin Abdullah al-Otaibi predvodio je delegaciju visokog profila koja je posjetila Tursku. Održali su sastanke sa turskim zvaničnicima, među kojima je bio i ministar odbrane Hulusi Akar. U razgovorima je istaknut značaj vojne saradnje i implementacije potpisanih sporazuma između dvije zemlje za dobrobit zajedničkih interesa i regionalne sigurnosti i stabilnosti. Al-Otaibi je imao i odvojeni sastanak sa zamjenikom ministra odbrane Turske sa kojim je razgovarao o situaciji u regionu i načinima za jačanje odbrambene saradnje između Rijada i Ankare.
Prema saudijskim medijima, al-Otaibi se sastao i sa načelnikom Generalštaba turskih oružanih snaga Yaşarom Gülerom i razgovarao s njim o bilateralnim naporima za podršku regionalnoj sigurnosti i miru. Al-Otaibi i Güler su se također dogovorili da sarađuju na polju vojne obuke i o zajedničkim vojnim vježbama. U nastavku sastanaka s turskim vlastima, al-Otaibi se sastao i razgovarao sa Ismailom Demirom, šefom Predsjedništva odbrambene industrije (SSB) u njegovom uredu. Saudijska delegacija je posjetila i turske fabrike za proizvodnju oružja i dobila informacije o njihovom radu. Pored saudijskog odbrambenog zvaničnika, Tursku je posjetio i predsjednik saudijskog parlamenta i tamo održao sastanke sa visokim zvaničnicima.
Saudijske posjete Turskoj dio su procesa deeskalacije koji je prije nekoliko mjeseci pokrenuo turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. Erdogan je nakon godina posjetio arapsko kraljevstvo u aprilu i razgovarao sa Saudijcima o načinima proširenja veza. Na njegovu posjetu odgovorio je saudijski princ Mohamed bin Salman svojom posjetom Ankari, pri čemu su obje strane insistirale na novoj eri u svojim ekonomskim, političkim i vojnim odnosima.
Turska podrška Muslimanskom bratstvu (MB) i njegovim podružnicama na početku arapskih ustanaka odvojila je Ankaru od arapskih režima koji su ideologiju MB smatrali prijetnjom njihovim prijestoljima. Tokom protekle decenije, Saudijska Arabija i Turska podržavale su suprotne strane u različitim regionalnim slučajevima, ali su od početka ove godine pokušavale da ostave svoje razlike po strani.
Kada su Saudijska Arabija i njeni arapski saveznici sankcionisali Katar, Turska je poslala hiljade vojnika u Arapski emirat u znak podrške Dohi koja se plašila mogućeg puča pod pokroviteljstvom Saudijske Arabije. Ovaj potez Ankare izazvao je bijes Rijada. Turska i Saudijska Arabija, koje sebe smatraju glavnim igračima u regionu, smatraju da je moć rivala prijetnja njihovim nacionalnim interesima, a akcije koje su poduzele dobro su pokazale tu realnost.
Kao osveta za turske pro-katarske poteze, Saudijska Arabija je stala uz Grčku u tenzijama između Ankare i Atine oko spornih ostrva i održala dvije zračne vježbe s grčkim zrakoplovstvom, što je izazvalo bijes u Turskoj. Čak i prema dogovorima, grčki raketni sistemi Patriot trebali su biti raspoređeni u Saudijskoj Arabiji, a to je bilo svojevrsno upozorenje Ankari da Saudijci imaju mogućnosti da se obračunaju sa svojim rivalom.
Do sada ove dvije zemlje nisu imale nikakvu saradnju u ovoj oblasti, pa su čak i njihove vojne akcije bile paralelne jedna s drugom, ali sada, iz nekih razloga, Saudijcima je Turska potrebna. Saudijska Arabija je nedavno krenula u politiku pronalaženja novih saveznika u regionu i svijetu kako bi poboljšala svoju sigurnosnu poziciju. saradnju saradnju saradnju saradnju saradnju
Nakon hladnoće koja je zasjenila odnose između Saudijske Arabije i SAD-a posljednjih mjeseci i američkih prijetnji da će prekinuti izvoz oružja u kraljevstvo, bin Salman je tvrdio da će njegova zemlja biti samodovoljna u proizvodnji oružja u sljedećih nekoliko godina . Dakle, da bi postigao ovaj cilj, fokusira se na partnerstvo sa zemljama koje imaju mnogo toga da kažu u industriji oružja. Saudijska Arabija nema značajnu infrastrukturu u industriji oružja i planira iskoristiti sposobnosti Turske u ovoj oblasti kako bi smanjila svoju ovisnost o Zapadu.
Sa druge strane, Saudijska Arabija je uz pomoć SAD pokušala da formira regionalnu koaliciju protiv Irana u kojoj su bile prisutne i zemlje poput Turske, ali to pitanje nije išlo po željama Saudijske Arabije, a mnoge zemlje su odbile da pristupe ovoj koaliciji, što je dovelo do neuspjeha projekta. Kao reakciju, Saudijci su krenuli u poboljšanje bilateralnih odnosa sa regionalnim rivalima s ciljem izgradnje saveza.
Zbog ekonomske slabosti Turske posljednjih godina i uoči predsjedničkih izbora u zemlji, koji su od izuzetnog značaja za Erdogana lično, Saudijci, koristeći svoje petrodolare, namjeravaju da iskoriste vojna dostignuća Turske ulaganjem u tursku ekonomiju. A Ankara, koja se nalazi u nižoj poziciji i kojoj su potrebne saudijske investicije, nastoji da podrži Saudijce u vojnim tehnologijama.
Boreći se u jemenskom ćorsokaku kojeg je sama stvorila, Saudijska Arabija pokušava da preokrene tok na bojnom polju u svoju korist uz pomoć regionalnih država. Iako Turska nije vojno prisutna u Jemenu, posljednjih godina osudila je napade jemenskog pokreta Ansarullah na Saudijsku Arabiju. Nakon što je Biden preuzeo vlast, Bijela kuća je zabranila pomoć američkih vojnih savjetnika i pilota saudijskoj kampanji. Odluka je prizemljila niz saudijskih borbenih aviona.
Saudijci su se obratili Turskoj kako bi popravili ovu slabost, ali do sada nije potpisan nijedan ključni sporazum za raspoređivanje turskih vojnih savjetnika u ratu u Jemenu. Saudijci pokušavaju da uvuku Tursku u ovu krizu, a činjenica da su zvaničnici Rijada na sastanku sa zvaničnicima Ankare istakli obuku saudijskih vojnih snaga i jačanje mira i stabilnosti u regionu ukazuje da žele prisustvo turskih savjetnika u ratu u Jemenu. Saudijska Arabija je ostala sama u Jemenu i potrebna joj je strana pomoć da prebrodi ovu krizu koju je sama napravila.
Rijad gleda na diversifikaciju svojih dobavljača oružja i Turska mu u ovom slučaju može znatno pomoći. Turska je posljednjih godina napravila napredak u industriji bespilotnih letjelica i čak je isporučila Ukrajini velike količine koje su korištene u ratu protiv Rusije. Iako Saudijci nisu komentarisali kupovinu dronova iz Turske, vrlo je vjerovatno da je Rijad jedna od strana na koju Ankara računa za prodaju dronova. Saudijska Arabija dobija oružje od raznih zemalja, povrh njih i SAD-a, ali u vrijeme tenzija s Washingtonom, okreće se drugima kako bi izbjegla poremećaje u svojim vojnim lancima snabdijevanja. saradnju
Turski lideri traže svoje ciljeve iza jačanja veza sa Saudijskom Arabijom. Nakon ukrajinske krize, Turska se diplomatskim potezima Erdogana definira kao globalni lider u pro-mirovnim inicijativama i pokušava da u svoj tabor dovede zemlje Bliskog istoka, posebno arapske države. Na kraju krajeva, kako SAD budu smanjivale svoje prisustvo u regionu, otvoriće se prostor za zemlje poput Turske da preuzmu glavnu ulogu.
Turska je već započela vojno prisustvo u Perzijskom zaljevu uspostavljanjem vojne baze u Kataru, a vojne vježbe sa Saudijskom Arabijom i drugim zemljama mogu joj pomoći da ostvari svoj san o vodstvu u regiji Bliskog istoka. Također, utjecaj u arapskim monarhijama Perzijskog zaljeva, osim što će osigurati unosno tržište za tursko oružje, pomoći će Ankari da otplati dugovanja Arapa koji su je finansijski podržavali u teškim vremenima ekonomske krize.
Uprkos činjenici da su izgledi bilateralnih odnosa jasni zbog jačanja saudijsko-turskih ekonomskih i vojnih veza, s obzirom na kontradikcije u njihovoj politici, Ankara i Rijad bi u najboljem slučaju bili taktički partneri, i sve dok se drže svojih tvrdnji muslimanskog svjetskog vodstva, razgovor o strateškom odnosu između njih dvojice je bespredmetan. Iz druge perspektive, ne može se računati na Erdoganovu uglavnom nestalnu i kontradiktornu politiku jer je nejasno hoće li nakon ponovnog izbora nastaviti svoj put normalizacije sa arapskim zemljama ili će se preusmjeriti na svoju prošlu regionalnu politiku.
Ekskluzivno PISjournal
