Hamza Memišević
PISjournal – Geopolitički odnos između Turske, Irana i Sjedinjenih Američkih Država predstavlja jednu od najsloženijih dinamika u savremenoj međunarodnoj politici. Ove tri zemlje, imaju različite interese, historijsko naslijeđe i političke ciljeve, ali također predstavljaju ključne aktere u globalnoj ravnoteži moći.
Osvrt na njihovu međusobnu povezanost uključuje analizu njihovih strateških interesa, diplomatskih poteza, ekonomskih odnosa, sigurnosnih prijetnji i uticaja na širu regiju Bliskog istoka.
Turska kao posrednik i strateški akter
Turska se nalazi na raskrižju Azije i Evrope, a njena uloga u geopolitičkoj areni Bliskog istoka i šire regije izuzetno je značajna. Kao članica NATO-a i potencijalni most između Istoka i Zapada, Turska ima važnu ulogu u globalnoj ravnoteži moći. U odnosu na Iran i Sjedinjene Američke Države, Turska nastoji balansirati svoje strateške interese.
Turska je tradicionalno imala dobre odnose s Iranom, što je dijelom rezultat zajedničkih interesa u suzbijanju kurdskih separatističkih pokreta, kao i uticaja na situaciju u Siriji. Naime, Turska i Iran imaju zajedničke interese u vezi sa stabilnošću u Siriji, ali se njihovi pristupi razlikuju: Turska podupire opoziciju protiv Bashara al-Assada, dok je Iran podržavao bivšu vlada Assada u Damasku. Uprkos tim razlikama, Turska i Iran često sarađuju u pitanjima kao što su sigurnost na granici, energetski transport i trgovina.
S druge strane, Turska se nalazi pod stalnim pritiskom od Sjedinjenih Američkih Država zbog svojih odnosa s Rusijom, naročito nakon što je Turska kupila ruski protuzračni raketni sistem S-400. Ovaj potez izazvao je napetost u odnosima s Washingtonom, ali je također pokazao da Turska pokušava diversificirati svoje strateško partnerstvo, dok se istovremeno održava kao ključni član NATO-a.
Iran: Geopolitička izolacija i regionalna dominacija
Iran je već duže vrijeme predmet međunarodne izolacije, naročito zbog svog nuklearnog programa, kojeg Zapad, predvođen Sjedinjenim Američkim Državama, smatra prijetnjom globalnoj sigurnosti. U toj izolaciji, Iran je izgradio čvrste odnose s Rusijom i Kinom, tražeći alternativne partnere koji mogu podržati njegovu ekonomiju i geopolitički položaj.
Uprkos sankcijama, Iran i dalje usmjerava svoju regionalnu politiku kroz koncept otpora protiv utega američkog i zapadnog uticaja u regiji, što je ključni element njegovog vanjskopolitičkog djelovanja. Iran se vidi kao dominantna sila u Perzijskom zaljevu i na Bliskom istoku, s velikim uticajem u zemljama poput Iraka, Libanona, Sirije i Jemena. Iran koristi ove saveze da proširi svoj uticaj i poveća svoju stratešku dubinu u odnosu na Sjedinjene Države i njihove saveznike.
Iran, iako suočen s ekonomskim izazovima zbog sankcija, nastoji održavati stabilnost unutar svojih granica i u regiji, što uključuje dugoročnu strategiju osnaživanja svojih vojnih kapaciteta, posebno kroz razvoj raketnih sistema i vojnih saveza. U tom kontekstu, Iran vidi Tursku kao potencijalnog partnera, ali i kao konkurenta u vezi sa regionalnim uticajem.
Sjedinjene Američke Države: strategija Bliskog Istoka i konkurencija s Rusijom i Kinom
Sjedinjene Američke Države ostale su dominantna globalna sila i ključni akter u geopolitičkoj igri Bliskog istoka. Za SAD, kontrola nad ključnim geopolitičkim područjima u regiji i sprečavanje širenja iranskog uticaja bili su od esencijalne važnosti, posebno u kontekstu globalne konkurencije s Rusijom i Kinom. Iako je administracija Baracka Obame postigla historijski nuklearni sporazum s Iranom 2015. godine (JCPOA), politika prema Iranu postala je oštrija pod administracijom Donalda Trumpa, koja je povukla SAD iz sporazuma i ponovno uvela teške sankcije.
Iako SAD priznaje važnost Turske kao saveznika, njezini odnosi s Ankarom postaju sve složeniji. Odlučnost Turske da ostane vojno nezavisna i njezini odnosi s Rusijom stvaraju napetosti u okviru NATO-a, čime se postavlja pitanje o budućem smjeru političkih i vojnih saveza. Sjedinjene Države također gledaju na Tursku kao ključnog partnera u suzbijanju iranskog uticaja u Siriji i Iraku.
Pored toga, geopolitičke strategije SAD-a u regiji nisu ograničene na sukobe i saveze s Iranom i Turskom. Američke vojne baze u zemljama poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kataru predstavljaju ključne tačke za osiguranje interesa Washingtona u regiji. Osim toga, ekonomija i energetske politike SAD-a usmjerene su na suzbijanje ovisnosti o nafti iz regije, što je također oblikovalo američku strategiju prema Bliskom istoku.
Regionalna dinamika: Sirija, Irak i Jemen
Bliski istok je već dugi niz godina u fokusu geopolitike, a Turska, Iran i SAD imaju dubok uticaj na događaje u Siriji, Iraku i Jemenu. U Siriji, gdje su se interesi Turske i Irana sukobili, Turska je pokušavala oslabiti uticaj kurdskih milicija koje podržava SAD, dok je Iran podupirao Bashara al-Assada. U Iraku, Iran je uspio povećati svoj uticaj nakon pada Saddama Husseina 2003. godine, dok SAD nastoji održati prisutnost u zemlji. U Jemenu, Iran podržava Hute, dok Saudijska Arabija, uz pomoć SAD-a, podupire vladu, što je dovelo do jedne od najtežih humanitarnih kriza na svijetu.
Geopolitička dinamika između Turske, Irana i Sjedinjenih Američkih Država predstavlja složenu mrežu interesa, saveza i rivalstava koja oblikuje Bliski istok. Iako postoji prostor za saradnju i posredovanje, posebno kroz ulogu Turske kao mosta između Istoka i Zapada, nesuglasice u vezi s regionalnim uticajem, nuklearnim pitanjima i sigurnosnim prijetnjama i dalje dominiraju u njihovim odnosima. U tom kontekstu, ključni izazov za sve tri zemlje bit će pronalaženje ravnoteže između svojih strateških interesa u nestabilnom i promjenjivom okruženju globalne geopolitike.
Izgledi za Tursku kao posrednika između Irana i Sjedinjenih Američkih Država
Iako između Turske i Irana postoje značajne razlike u pristupima prema određenim regionalnim pitanjima, poput Sirije i Iraka, obje zemlje imaju zajedničke interese koji mogu poslužiti kao temelj za jaču saradnju u budućnosti. Diplomatska saradnja u multilateranim okvirima predstavlja važan prostor za približavanje Turske i Irana. Obje zemlje prepoznaju važnost stabilnosti na Bliskom istoku i mogu sarađivati unutar organizacija kao što su UN ili druge regionalne platforme. Ovaj oblik saradnje omogućava objema stranama da premoste političke razlike i kroz zajedničke inicijative podrže smanjenje napetosti u regiji, a istovremeno zadrže svoju autonomiju u vanjskoj politici.
Još važnija tačka približavanja leži u njihovoj opoziciji zapadnim sankcijama. Iran se već godinama suočava s teškim ekonomskim posljedicama međunarodnih sankcija, dok Turska, iako članica NATO-a, sve više usmjerava svoju vanjsku politiku ka većoj neovisnosti, naročito u odnosima s Sjedinjenim Američkim Državama. Turska može poslužiti kao važan ekonomski partner Iranu u zaobilaženju sankcija, kroz trgovinu, investicije i financijske tokove. Ovaj oblik saradnje ne samo da jača njihove bilateralne odnose, već i omogućava objema zemljama da smanje zavisnost o zapadnom ekonomskom sistemu.
Izgledi da Turska uspješno poboljša odnose između Irana i Sjedinjenih Američkih Država zavise o nekoliko ključnih faktora. Turska ima historiju posredovanja, naročito u vezi s iranskim nuklearnim programom, što joj daje kredibilitet kod obje strane. Međutim, njezina sposobnost da ostane neutralna izazvana je potrebom za balansiranjem odnosa s Iranom i Saveznicima unutar NATO-a, uključujući SAD.
Ako administracija SAD-a pokaže volju za povratkom diplomatiji, Turska bi mogla poslužiti kao posrednik, u kontekstu regionalne stabilizacije. Turska ima značajan uticaj u Siriji i Iraku, što joj omogućuje stvaranje uslova za dijalog. Također, unutar Irana i SAD-a postoje frakcije koje podržavaju diplomatski pristup, što može olakšati pregovore.
Ekskluzivno PISjournal
