Mostafa Nasr

PISjournalTurski predsjednik Recep Tayyip Erdogan objavio je 12. decembra da je Ankara uspješno posredovala u pregovorima između Somalije i Etiopije kako bi se riješile rastuće tenzije između dvije zemlje u pozadini sporazuma Etiopije sa separatističkim Somalilandom.

Odnosi između dvije nacije na Rogu Afrike pogoršali su se u protekloj godini nakon januarskog memoranduma o razumijevanju između Etiopije i Somalilanda. Sporazum je Adis Abebi dodijelio 19 kilometara obale Somalilanda duž Adenskog zaljeva za pristup Crvenom moru u zamjenu za priznavanje nezavisnosti Somalilanda.

Mogadišu je ovaj sporazum shvatio kao direktan izazov svom teritorijalnom integritetu i suverenitetu. Nakon sporazuma, Somalija je opozvala svog ambasadora u Etiopiji u znak protesta i počela se više naginjati Egiptu, koji strateški jača saveze sa Somalijom i Eritrejom, dva ključna susjeda Etiopije, u pokušaju da proširi svoj utjecaj na Rog Afrike i da izvrši pritisak na Adis Abebu zbog Velike etiopske renesansne brane (GERD).

Egipat je produbio svoj angažman na Rogu Afrike kroz niz strateških investicija, uključujući značajan odbrambeni pakt sa Somalijom u avgustu radi poboljšanja sigurnosne saradnje. Prema sporazumu, Egipat je snabdjevao Somalsku nacionalnu armiju vojnom pomoći, počevši od pošiljke 27. avgusta, nakon čega su uslijedile dodatne isporuke krajem septembra i novembra.

Učešće Kaira proširilo se izvan prometa oružja, jer se pozicionirao kao potencijalna mirovna snaga u Somaliji. Ovaj prijedlog je dobio zamah tokom oktobarskog samita u Asmari, gdje su lideri Egipta, Somalije i Eritreje obećali jačanje regionalnih sigurnosnih veza. Posredovanje Turske, međutim, moglo bi potencijalno ugroziti ove napore.

Turski potezi

Prema saopćenju turskih vlasti, napori Ankare da posreduje između Etiopije i Somalije, koji su započeli u avgustu preliminarnim sporazumom, bit će dalje pregovarani u februaru 2025., a ako bude potrebno, Turska će nastaviti da djeluje kao posrednik.

Obje strane su se složile da ostave po strani sporna pitanja, istraže bilateralne sporazume i dopuste Etiopiji siguran pristup Crvenom moru pod somalijskim suverenitetom i nadzorom. Adis Abeba se također obavezala da će poštovati suverenitet, jedinstvo, teritorijalni integritet i nezavisnost Somalije.

“Etiopija se povukla od priznavanja Somalilanda kao nezavisnog entiteta”, rekla je za The New Arab Amani El-Tawil, direktorica afričkog programa u Al-Ahram centru za političke i strateške studije.

Ona to pripisuje ovim faktorima :“Prvo, praktične poteškoće u provedbi sporazuma, budući da se većina plemena u regiji Awdal u Somalilandu, gdje se nalaze predložena luka i vojna baza, usprotivila dogovoru i zaprijetila da će ga blokirati silom.”

Drugi razlog bila je inauguracija novog predsjednika Somalilanda Abdirahmana Irra, koji “izgleda da je manje oduševljen memorandumom koji je potpisao njegov prethodnik Musa Bihi Abdi”.

Egipatsko-eritrejsko-somalijski savez “predstavljao je vojnu prijetnju Etiopiji”, a Egipat je obavijestio Washington o svojoj otvorenosti za “sve opcije u narednoj fazi ako se ne riješi zabrinutost Egipta u vezi sa GERB-om tokom perioda suše”, napomenula je El-Tawil.

“Na globalnom nivou, povratak bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa na političku scenu također je izvršio pritisak na Etiopiju”, dodala je El-Tawil. “Tokom svog prethodnog mandata, Trump je zadržao negativan stav prema regionalnoj politici Etiopije.”

Na domaćem planu, Etiopija se suočava sa sve većim izazovima. To uključuje eskalaciju unutrašnjeg sukoba u regiji Amhara, pored sporova Etiopije s Eritrejom i Sudanom, kao i rastući osjećaj otuđenosti Džibutija od Adis Abebe, što sve “još dodatno slabi” poziciju Etiopije.

„Turska je pokazala diplomatsku agilnost“, rekla je ona, dodajući da je „Etiopija morala da napravi nekoliko ustupaka, što će biti dalje istraženo u februaru“.

Hoće li mir potrajati?

Egipatski diplomata Mona Omar, bivša pomoćnica ministra vanjskih poslova za afrička pitanja, izrazila je skepticizam u pogledu trajnosti sporazuma iz Ankare, ukazujući na historiju Etiopije koja je odustajala od svojih obaveza.Etiopija je potpisala sporazum sa Eritrejom u Alžiru 2000. godine, samo da bi se odnosi pogoršali kao rezultat jednostranih akcija Etiopije.

Ona je dodala da Egipat podržava svaku inicijativu koja njeguje “regionalnu stabilnost, istovremeno čuvajući svoju nacionalnu sigurnost i suverenitet”. Međutim, Omar je napomenula da je “prigovor Egipta Etiopiji proizašao iz jednostranih odnosa Adis Abebe sa Somalilandom, koji su potkopali suverenitet Somalije”.

Etiopski politikolog Abdushakur Hassan, s druge strane, ostaje optimista po pitanju sporazuma.

„Sporazum ima značajne šanse za uspjeh jer svi faktori idu u njegovu korist.Zajednička historija između Etiopije i Somalije mogla bi utrti put bližim vezama na dugi rok.”

Hasan je ulogu Etiopije u Somaliji opisao kao “suštinsku” za održavanje “stabilnosti države i vraćanje sigurnosti”, dodajući da bi novopotpisani sporazum mogao poslužiti kao temelj za strateške odnose i razbiti “međusobne strahove i nepovjerenje”, koje je pripisao i unutrašnjim i spoljnim akterima.

Omar je, s druge strane, odbacila mogućnost da sporazum iz Ankare utiče na vojne i diplomatske veze Egipta sa Somalijom:

„Egipat i Somalija imaju zajednički sporazum o odbrani, dok je sporazum iz Ankare mirovni sporazum. Njih dvoje služe potpuno različitim svrhama.Sporazum Kaira sa Somalijom obavezuje intervenciju samo u slučajevima prijetnji suverenitetu ili sigurnosti Somalije.”

Izbor Somalije

Iman Abdel Azim, profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Kairu, složila se, navodeći da s obzirom na trenutni kontekst egipatsko-somalijskih odnosa, “Somalija neće ugroziti svoje veze sa Kairom”. Ona je, međutim, upozorila da Somalija ne treba biti prisiljena da bira između Egipta i Turske.

Prema Abdel Azimu, istorijski gledano, “Somalija je bila pod turskim patronatom” i tamo se ništa značajno ne dešava bez turskog učešća. “Ako bi se međusobno odmjerili, utjecaj Turske bi vjerovatno bio veći od egipatskog”, smatra profesorica.

Ona je također kritizirala intervencije Turske, dodajući da “turski potezi” dosljedno “potkopavaju arapski i egipatski utjecaj gdje god da se pojave”.

Ipak, Omar se ne slaže s idejom da je Egipat zatečen nespremno:“Ovo tursko posredovanje radi već neko vrijeme, o čemu su nas obavijestili Turci. Nije nas to iznenadilo”

U međuvremenu, Hasan ne vidi nedavne poteze Egipta na Rogu Afrike kao dio strateške vizije, već kao “reakciju na niz etiopskih akcija” u regiji.

“Nije u interesu Egipta da se sukobljava sa bilo kojom zemljom u regionu, posebno sa tako značajnom kao što je Etiopija, s obzirom na njene sposobnosti i stratešku lokaciju”, rekao je on, ističući ono što vidi kao propuštenu priliku.

“Nadali smo se da će Egipat zauzeti mjesto Etiopije u podsticanju dijaloga, promoviranju pomirenja i razmatranju strateških odnosa u cijelom regionu, ali to se nije dogodilo”, dodao je.

Upitana da li bi Egipat i Etiopija mogli ponoviti model iz Ankare, Omar je bila skeptična:

“Već je izgrađena brana. Ono što želimo je zajedničko upravljanje kako bismo zaštitili sigurnost vode Egipta tokom kriza poput suše.Etiopiji su potrebne političke promjene. Onaj koji priznaje prava svojih susjeda i izbjegava antagonističku politiku.”

Izvor