PISjournalZa modernu Tursku kakvu mi sada poznajemo veže se ime predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, političkog lidera neprikosnovene ličnosti koji se nalazi na turskoj političkoj sceni više od dvije decenije.

Za mnoge je lider koji je oživio islamsku tradiciju i kulturu u turskom narodu nakon decenija kemalizma i sekularizma, čovjek koji balansira između Istoka i Zapada i koji njeguje tekovine neoosmanizma. Naravno,postoji jaka opozicija koja godinama pokušava preuzeti vlast. Dokaz za to su nedavni izbori u kojima je Erdoğan “za dlaku” izbjegao poraz. Ipak, dobio je novi mandat i krenuo u realizaciju novih planova za tursku državu.

Erdoğanovi bivši saradnici

U turbulentnom vremenu njegove vladavine, nije bilo malo ljudi koji su izbačeni iz njegove orbite i koji su se pridružili opozicionim redovima ili koji su smijenjeni s vlasti, uključujući istaknute ličnosti poput Abdullaha Gula, Ahmeta Davudoglua, Alija Babacana koji su imali ključne uloge u ekonomskim i političkim uspjesima u Erdoğanovoj vladi. S obzirom na ovo, iako novi broj njegovih prijatelja koji se pridružuju opozicionom taboru možda i ne izgleda iznenađujuće, malo ljudi je očekivalo da će se njegov ideološki razvod od Muslimanskog bratstva (MB) jednog dana dogoditi, a lideri ovog islamističkog pokreta počinju sa salvama napada na svog političkog saveznika iz ne tako davnih godina.

Nedavno su novine Rai Al-Youm izvijestile da su nakon objavljivanja planova turske vlade da vrati sirijske izbjeglice, neke osobe povezane s Muslimanskim bratstvom, poput novinara Alaa Osmana, kritizirale Ankaru zbog “diskriminatorne politike” prema sirijskim izbjeglicama, te je praktično organizirana velika medijska kampanja od strane ljudi povezanih sa Muslimanskim bratstvom koja je usmjerena protiv turskih vlasti. Ali ovo je samo vrh ledenog brijega koji najavljuje početak nove ere u odnosima između Erdoğana i turske vlade s Bratstvom.

Žrtvovanje bivših saveznika

Nakon što su vlade povezane s Bratstvom u arapskom svijetu, posebno u Tunisu, Egiptu i Sudanu, svrgnute,ova organizacije je sada u jednoj vrsti rasula i krize. Nedavno je Egipat od Turske i Katara zatražio da prekinu svoje veze sa Muslimanskim bratstvom. To je bio uslov za uspostavu odnosa sa Egiptom. Naravno, Muslimansko bratstvo je odmah poslano na žrtveni oltar turskih i katarskih političkih interesa.

Katar je odmah naredio članovima ove organizacije da napuste zemlju a isto je učinila i Turska.

Kako se približava datum posjete egipatskog predsjednika Abdela Fataha el-Sisija Ankari, izvještaji aktivista Muslimanskog bratstva na društvenim mrežama koji se još uvijek nalaze u Turskoj ukazuju na to da mnogi pristalice pokreta bježe iz Turske zbog straha od predaje Egiptu. Egipat je, naime, označio Muslimansko bratstvo kao terorističku organizaciju.

Nakon što je najavila vraćanje diplomatskih misija između Turske i Egipta na nivo ambasadora, Ankara je uvela nova ograničenja aktivnostima i članovima Muslimanskog bratstva na svojoj teritoriji i zatražila od njih da ne objavljuju uvredljive vijesti, postove ili tvitove u kojima se kritikuje egipatska vlada ili predsjednik el-Sisi, te zaprijetila protjerivanjem onih koji krše ovu direktivu.

Aktivisti društvenih mreža koji su pripadnici ove organizacije govorili su o pritiscima turskih sigurnosnih institucija na njih pod izgovorom da su im istekle radne dozvole i da im se prijeti deportacijom u Egipat. Mediji su objavili da je čak 60 članova organizacije uhapšeno. Musab al-Samaliji i Islam Sharaf, obojica članovi pokreta, navodno su uhapšeni. Ranije im je dat rok da napuste Republiku Tursku.

Navodno je turska vlada zatražila od čelnika Muslimanskog bratstva da ohrabre neke od svojih kolega da dobrovoljno napuste Tursku, u suprotnom će izručiti osobe koje traži Interpol po tužbi egipatske vlade.

Mustafa Hamzah, direktor Centra za političke islamske studije, rekao je za internet stranicu Al-Arab Mubasher: “Turske vlasti su pripremile listu od 100 članova Muslimanskog bratstva, uključujući neegipatske članove ove organizacije koji se nalaze u Turskoj, za deportaciju.”

Turska vlada je uvela ograničenja na kretanje istaknutih lidera organizacije ili njihovih pristalica, kao što su Nasreddin Faraj al-Ghazlani, Majdi Salem, Mohammad Abdul Maqsood, Wajdi Ghanim, Islam al-Ghamri i Mustafa al-Badri, i uskratila državljanstvo posljednjoj trojici.

Izgleda da Ankara nastoji da se na miran način riješi članova Muslimanskog bratstva pod okriljem deportacije ilegalnih azilanata. Turskoj vladi je jako bitno da prekine apsolutno sve veze sa Bratstvom jer njihovo prisustvo može usporiti proces uspostave diplomatskih odnosa sa Egiptom. Erdoğanu je to posebno važno jer bitniji su mu odnosi sa Kairom nego da na teritoriji svoje zemlje održava bliske veze sa organizacijom koju više neće niko i koja je proglašena terorističkom.

Pomirenje Egipta i Turske bi moglo imati implikacije na teške tekuće krize kao što su Libija, Sudan i pomorski spor u istočnom Mediteranu.

“To je prilično velika promjena u igri jer su Egipat i Turska dvije velike sunitske muslimanske sile u istočnom Mediteranu, i oboje vide jedni druge kao hegemone u regionu”, kaže dr Soner Cagaptay, direktor Turskog istraživačkog programa na Washington Institutu.

Pragmatična i oportunistička priroda Erdoğana, za koju se držao godinama, ovoga puta viktimizira Muslimansko bratstvo dok se turski lider bori da spasi ekonomiju koja tone. Erdoğan sada smatra da podrška Muslimanskom bratstvu više ne služi turskim interesima u arapskom svijetu i taj pokret postaje opterećenje.

Muslimansko bratstvo traži novo utočište

Protjerivanje iz Katara i Turske dovelo je do toga da rukovodstvo i tijelo Muslimanskog bratstva traže novo političko sklonište, a prema arapskim medijima,trenutno razmatraju čitav niz zemalja, od Istočne Evrope pa sve do Latinske Amerike.

Egipatska novinska web-stranica Al-Ain je navela moguće premještanje članova iz Turske u Njemačku.

Prema egipatskoj komisiji za zaštitu ustava, broj glavnih članova Muslimanskog bratstva u Njemačkoj značajno se povećao u protekle dvije godine, sa 1.040 u 2018. na 1.450 u 2021. godini.

Kao druge moguće destinacije mogućeg transfera centara aktivnosti Muslimanskog bratstva navode se Paragvaj, Argentina i Brazil. Navodi se da se pokret uspio probiti do brazilskih finansijskih i trgovačkih krugova kroz poslovanje, a posebno otvaranje trgovačkih centara, halal trgovina i trgovinu kafom, te se čak uključuje i u izborne aktivnosti.

Ekskluzivno PISjournal