PISjournal –U kom pravcu ide Sirija? Ovo je pitanje koje se ovih dana nameće mnogim analitičarima.Assada
S jedne strane, pad vlade Bashara al-Assada u roku od nekoliko dana bio je toliko nezamisliv da je iznenadio cijeli svijet. To je zapravo bio takav razvoj događaja koje čak ni najoptimističniji protivnici al-Assada nisu mogli predvidjeti.
S druge strane, homogeni i heterogeni sastav grupa uključenih u nedavna dešavanja u Siriji, politička opozicija, plemensko-sektaška struktura sirijskog društva, kurdska stvar, uloga stranih aktera ,ponovna pojava terorizma,izraelska okupacije teritorije i neprestano granatiranje te uništenje vojne strukture čine trenutnu političku situaciju u ovoj zemlji dosta konfuznom dok na terenu vlada potpuni haos.
U stvari, post-Asadova Sirija će se suočiti sa značajnim nizom neriješenih, nejasnih, potencijalno kritičnih pitanja u svom suočavanju s političkom transformacijom s obzirom na želje raznih frakcija oko prirode i tipa budućeg političkog sistema.
U međuvremenu, jedno pitanje više od bilo kojeg drugog dovelo je Sirijce, pa čak i susjede i međunarodnu zajednicu, u stanje neizvjesnosti i zabrinutosti za budućnost a to je mjera u kojoj će se naoružane grupe pridržavati svojih lijepih obećanja o poštivanju ljudskih prava i očuvanju sigurnost svih etničkih, religijskih i političkih orijentacija u periodu tranzicije.Sirija je,kao što znamo,etnički i vjerski veoma šarenoliko društvo. S obzirom na različite dokaze, ovo je pitanje oko kojeg ne možemo biti baš optimistični. Drugim riječima, vrlo je vjerovatno da ćemo vidjeti dug i krizom obilježen tranzicioni period i Sirijci će vrlo brzo uvidjeti da je formiranje prave vlade zapravo samo san.
Abdulaziz Sager, predsjedavajući Gulf Research Center (GRC) sa sjedištem u Džedi, kaže da svaka od ovih pobunjeničkih grupa teži nadmoći i želi da bude glavna.Svaka od njih je lojalna stranom akteru i finansijeru i sukobit će se jedni s drugima osim ako UN i neke uticajne zemlje u regionu ne pokušaju da ih ujedine.”
Visoki zapadni diplomata u regionu, koji je razgovarao pod uslovom anonimnosti, rekao je za Reuters da ne postoji plan kako da se upravlja Sirijom, s obzirom na disperziju opozicionih snaga, dok je Sirija složena zemlja podeljena na različite sekte i etničke grupe, svaka sa svojom lokalnom snagom.
Taktika ideološke promjene: Distanca između riječi i djela
Selefijsko i tekfirsko razmišljanje je najvažniji faktor koji izaziva zabrinutost oko učvršćivanja i dominacije radikalnih stavova u periodu tranzicije i naknadnog rasta nasilja i nesigurnosti.
Početkom 2017. godine, Hayat Tahrir Al-Sham (HTS) najavio je odvajanje od terorističke organizacije Al-Kaide i napuštanje džihadi-selefijske ideologije, te od tada aktivno nastoji kontrolirati vjersku sferu u Idlibu i promijeniti ideološke orijentacije unutar svoje strukture. Grupa je u martu 2019. osnovala Vrhovni savjet fetve, kojim su rukovodili savjetnici njegovog vođe Abu Mohammada al-Jolanija, kako bi monopolizirala proces izdavanja fetve i, ograničavajući ulogu selefijskih učenjaka u tom procesu, željela je spriječiti mogućnost neformalnog i ekstremističkog tumačenja islamskog prava.
U sklopu ove agende, u septembru 2020. godine, Abdulrahim Atwan, kao veliki vjerski autoritet HTS-a, u intervjuu za francuski časopis Le Temps pozvao je na normalizaciju odnosa zapadnih zemalja sa HTS-om, dodajući: „Trenutno pokušavamo popraviti naš imidž i cilj nije uljepšavanje stvarnosti, već je cilj predstaviti je onakvom kakva jeste.” On je dalje tvrdio da njegova grupa želi da bude uklonjena sa crne liste i da je to način da region vidi napredak.
Ali uprkos ovim naporima da se predstavi novo lice bivših selefi-džihadističkih pobunjenika, pa čak i radu sa drugim grupama na formiranju vlade spasa u Idlibu 2017. godine, ova rekonstrukcija nije dovela do promjene u praksi oveorganizacije.
Zapravo, ove političke izjave i poruke su besmislene na papiru ako se ne pretoče u stvarne akcije na terenu.
Na primjer, kada je bivši vođa Al-Kaide Ayman al-Zawahiri ubijen u američkom napadu u Afganistanu 2022. godine, Abdul Rahim Atwan je izrazio saučešće zbog njegove smrti i nazvao ga mučenikom, pokazujući da se njegovi stavovi Al-Kaide nisu promijenili.
S druge strane, učinak HTS-a u određivanju prirode i vrste interakcije s takozvanom tehnokratskom vladom spasa u Idlibu je daljnji dokaz jaza između riječi i djela grupe.
U septembru 2017. godine, dogovorena je “Sirijska generalna konferencija za civilno upravljanje u oslobođenim područjima” uz učešće istaknutih ličnosti iz Idliba, uključujući akademike i predstavnike lokalnih vlasti i vijeća, kako bi se utvrdila priroda vlade koja upravlja područjima pod kontrolom pobunjenika.Na kraju je objavljeno saopštenje u četiri tačke, od kojih je prva stajala: “Islamsko pravo je jedini izvor zakonodavstva i identitet muslimanskog naroda Sirije mora biti očuvan.” Ovaj princip će nesumnjivo biti podignut kako bi učvrstio poziciju HTS-a kao lidera vlade.
Ova dominacija vojnih grupa nad elementima vlade spasa u Idlibu bila je u potpunosti evidentna od samog početka, gdje su članovi HTS-a prisustvovali sastancima vladinih institucija i sastancima Vijeća Shura, a Ured za praćenje HTS-a nalazio se u svakom ministarstvu. .
Čak je i ministarstvo unutrašnjih poslova vlade spasa regrutovalo čitave svoje policijske snage iz snaga HTS-a, a “Fallah centar za promicanje vrlina i prevenciju zla” ostao je u rukama ove grupe. Kontrola ove institucije pokazala je potpunu dominaciju ove grupe nad Idlibom i omogućila kažnjavanje slobodne aktivnosti bilo koje ideologije suprotne ovoj grupi.
Ovaj pristup je pokrenuo masovne proteste protiv HTS-a u maju ove godine, pri čemu su demonstranti odbacili politiku grupe i pozvali na uklanjanje al-Jolanija, oslobađanje zatvorenika i poboljšanje životnih uslova.
Čišćenje ekstremističkih elemenata mnogi su stručnjaci vidjeli kao dio unutrašnjeg obračuna i borbe za moć nad vodstvom grupe, a ne kao ideološku rekonstrukciju.
Dana 5. aprila 2024., jedan od najistaknutijih lidera HTS-a, Abu Maria al-Qahtani, ubijen je šest mjeseci nakon hapšenja pod optužbom da je sarađivao sa stranim strankama. U decembru 2023. godine, Abu Ahmed Zakour, još jedna visoka osoba HTS-a koji je prethodno vodio Al-Nusra front u Alepu i bio odgovoran za odnose s javnošću te organizacije, prebjegao je iz grupe i pobjegao u područja pod turskom kontrolom.
Nakon svog bijega, Zakour je iznio nekoliko ozbiljnih optužbi protiv al-Jolanija, tvrdeći da je vođa grupe bio umiješan u bombaški napad u Atmi u avgustu 2016. na tursko-sirijskoj granici u kojem su ubijene desetine pripadnika Slobodne sirijske armije (FSA) i određeni broj civila.Al-Jolanijeva najava njegovog napuštanja selefističkih ideoloških osnova svakako će pogoršati razdor unutar fronta i dovesti do razočarenja, nejedinstva, pa čak i pobune među mnogim selefijsko-džihadističkim milicijama te organizacije, a to neće biti dobro za Siriju.
Čak i ovih dana, znakovi halifatizma HTS-a počeli su se postepeno pojavljivati. Al-Jolani je ušao u Damask kao osvajač, predvodeći svoje snage. U toku skandiranja njegovih pristalica, održao je govor u džamiji Ummejada u stilu vođe ISIL-a Abu Bekra al-Baghdadija.
Obojica lidera odabrali su mimbere džamija kao svoje prvo mjesto sa kojeg su održali svoje prve govore kako bi objavili pobjedu i vlast.
Al-Jolani je u svom govoru koji je imao džihadističku retoriku najavio da je ono što se desilo nije samo pobjeda Sirije, već cijelog islamskog ummeta, a neki od njegovih boraca su proteklih dana pozvali na osnivanje islamskog halifata.
Assada Assada Assada Assada Assada Assada Assada Assada
Ekskluzivno PISjournal
