Hamza Memišević Srbiji
Autor je magistar političkih nauka, trenutno pohađa doktorske studije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu
PISjournal – Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, prvog dana mjeseca novembra raspustio je Narodnu skupštinu Republike Srbije te raspisao parlamentarne izbore za 17. decembar 2023. godine.
Ovom odlukom predsjednik Srbije raspustio je saziv skupštine, koji je izabran 03.04.2022. godine. U svom kratkom obraćanju prilikom saopštavanje odluke, Aleksandar Vučić istaknuo je da “živimo u vremenima teškim za ceo svet, u vremenu globalnih izazova i u kojem je neophodno da svi budu ujedinjeni u borbi za očuvanje nacionalnih i državnih interesa”.
Istoga dana uslijedila je odluka o raspisivanju lokalnih izbora. Predsjednik Narodne skupštine Vladimir Orlić raspisao je lokalne izbore za 17.12.2023. godine. Lokalni izbori bit će održani u sljedećim gradovima: Kragujevac, Kraljevo, Kruševac, Novi Pazar, Pirot, Vranje, Leskovac, Loznica, Prokuplje, Smederevo, Šabac, kao i za skupštine opština Brus, Varvarin, Veliku Planu, Veliko Gradište, Vladimirce, Vladičin Han, Vlasotince, Gadžin Han, Despotovac, Dimitrovgrad, Doljevac, Žabare, Žagubicu, Žitorađu, Knić, Koceljevu, Krupanj, Kuršumliju, Kučevo, Lapovo, Lebane, Ljig, Ljuboviju, Mali Zvornik, Malo Crniće, Medveđu, Merošinu, Osečinu, Paraćin, Petrovac na Mlavi, Požegu, Priboj, Prijepolje, Ražanj, Raču, Rekovac, Sokobanju, Topolu, Trgovište, Trstenik, Ćićevac, Ćupriju, Ub, Crnu Travu, Aleksandrovac, Babušnicu, Batočinu, Belu Palanku, Blace, Bogatić i Bojnik.
Na spisku se ne nalazi Novi Sad i druge vojvođanske opštine. Stanovnici Novog Sada i drugih opština na teritoriji Vojvodine neće sudjelovati na lokalnim izborima, ali će imati pravo glasa na republičkim i pokrajinskim izborima. Tako će po prvi puta od 1992. godine u Vojvodini biti odvojeni pokrajinski i lokalni izbori. Što se krije iza ove odluke? Prema ocjeni analitičara i sudionika političkog života u Srbiji, koji nisu pristalice politike Vučića, suština ove odluke ogleda se u lošem rejtingu vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) u Vojvodini. Janko Veselinović, čelnik opozicionog Pokreta za preokret smatra da bi SNS pristajanjem na organizaciju lokalnih izbora u Vojvodini naštetio šansi za pobjedu u Beogradu. Veselinović navodi: “Ali glavni razlog je što onda ne bi mogli da preseljavaju glasače za izbore u Beogradu. A Novi Sad i još neke opštine u Vojvodini su dobile kvotu za „pouzdane“ članove da se presele. Da su bili lokalni izbori to bi bilo rizično”.
Ko su sve učesnici parlamentarnih izbora?
Narodna skupština Republike Srbije broji 250 zastupnika, a da bi se bilo dijelom skupštine potrebno je da lista osvoji najmanje tri odsto od ukupnog broja glasova. Određena politička stranka da bi pristupila izbornom procesu, dužna je osigurati 10.000 potpisa birača ili 5.000 u slučaju da se radi o predstavnicima nacionalnih manjina. Nakon ispunjenja kriterija, izborne liste predale su sljedeće političke organizacije:
1. Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane – Znakovito je da lista Srpske napredne stranke uključuje ime predsjednika Srbije. Stoga je i opravdana poruka Vučića glasačima: “Za ili protiv mene”. Na ovoj listi nalaze se kandidati sljedećih stranaka: Pokret socijalista Aleksandra Vulina, Socijaldemokratska partija Srbije Rasima Ljajića, Partija ujedinjenih penzionera Srbije, Zdrava Srbija, Srpska narodna partija Nenad Popović i Srpski pokret obnove Vuka Draškovića.
2. Ivica Dačić – premijer Srbije – Ključna osoba ove list jest Ivica Dačić, koji je ujedno istaknuo i svoju kandidaturu za premijera. Na ovoj listi nalaze se kandidati stranaka Jednistvena Srbija i Zeleni Srbije.
3. Vojislav Šešelj – Srpska radikalna stranka – Srpski radikali na ovim izborima djeluju samostalno, ali su naglasili podršku Srpskoj naprednoj stranci u nekim gradovima i opštinama, a posebno u Beogradu. Razlog za potporu SNS-u, Šešelj vidi u potrebi: “kako oni (SNS) ne bi bili primorani praviti koaliciju s izdajničkim strankama”.
4. Milica Đurđević Stamenkovski – Boško Obradović- Nacionalno okupljanje – Državotvorna snaga – Listu sačinjavaju Srpska stranka Zavetnici i Srpski pokret Dveri
5. Miloš Jovanović – Nada za Srbiju – Blok okuplja Novi demokratski pokret Srbije i Pokret obnove Kraljevine Srbije. Udarnici ovog bloka jesu Miloš Jovanović i Vojislav Mihailović, unuk Dragoljuba Mihailovića četničkog komandanta iz II. svjetskog rata.
6. Savez Vojvođanskih Mađara – Za našeg predsednika, za našu zajednicu, za budućnost – Lista mađarske nacionalne manjine u Srbiji. Radi se o najvećoj vojvođanskoj stranci Mađara. Imaju razvijenu suradnju sa Srpskom naprednom strankom.
7. Srbija protiv nasilja – Miroslav Miki Aleksić – Marinika Tepić – Ovaj pokret okuplja nekoliko uvjetno rečeno opozicionih stranaka. Za izborni slogan priskrbili su naziv Srbija protiv nasilja. Naime, nakon ubistava u Beogradu i Mladenovcu, gdje je život izgubilo više desetina ljudi, nezadovoljni građani Srbije organizirali su niz protesta pod nazivom Srbija protiv nasilja. Ova lista okuplja sljedeće stranke: Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno – levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak – Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije “Sloga”, Novo lice Srbije.
8. Ujedinjeni za pravdu – Usame Zukorlić – Tomislav Žigmanov – Bošnjačka i hrvatska nacionalna manjina imat će na ovim izborima zajedničko djelovanje. Čelnici Stranke pravde i pomirenja i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini dogovorili su zajednički nastup na izborima. Ove stranke imaju i ministre u vladi.
9. SDA Sandžaka – Sulejman Ugljanin – Navedena lista ima status nacionalne manjine, a predvodnik liste bit će Sulejman Ugljanin.
10. Zajedno za budućnost i razvoj – Koalicija za mir i toleranciju – Lista koja okuplja pripadnike nacionalnih manjina. U sklopu ove izborne liste šansu za ulazak u politički život Srbije, tražit će sljedeće stranke: Bošnjačka građanska stranka, Stranka Crnogoraca, Vlaška narodna stranka, Građanski savez Mađara, Demokratska zajednica Hrvata, Građanska stranka Grka Srbije, Savez Jugoslovena i Vojvođanski pokret.
11. Narodna stranka – Siguran izbor. Ozbiljni ljudi – Bivši ministar vanjskih poslova Srbije i nekadašnji predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Vuk Jeremić najistaknutija je ličnost ove liste.
12. Dobro jutro Srbijo – Unutar ove izborne liste nalaze se tri političke organizacije, a to su Dosta je Bilo, Socijaldemokratska stranka i pokret Otete bebe. Saša Radulović, Ana Pejić i bivši predsjednik Srbije Boris Tadić glavni se figure ove izborne liste.
13. Politička borba Albanaca se nastavlja – Šaip Kamberi – Ova lista ima status nacionalne manjine, a okuplja sljedeće albanske političke organizacije iz Bujanovca i Preševa: Partija za demokratsko djelovanje (PDD), Demokratska partija Albanaca (DPA) Demokratska unija Albanaca (DUA) i Partija za demokratski progres (PDP). Nosilac liste bit će Šaip Kamberi, koji je obnašao poziciju zastupnika u bivšem sazivu skupštine.
14. Mi glas iz naroda, Branimir Nestorović – Lista je organizirana od strane građana, a na čelu liste bit će doktor Branimir Nestorović.
15. Srbija na zapadu – Da se struka pita – Puni naziv liste glasi “Zoran Vuletić – Nemanja Milošević – Srbija na Zapadu – Da se struka pita – Vladimir Kovačević”. Navedeni blok okuplja Novu stranku – Da se struka pita, Građanski demokratski forum i organizaciju “Glas”. Kao primarni cilj istaknuli su nužnost normalizacije odnosa sa Kosovom.
16. Ruska stranka – Slobodan Nikolić – Izborna lista dobila je status nacionalne manjine, a unutar ove izborne liste za parlamentarni status borit će se sljedeće stranke: Nova komunistička partija Jugoslavije (NKPJ) i Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).
17. Čedomir Jovanović – Mora drugačije – Ovu izbornu listu predložila je grupa građana, a nositelj liste bit će Čedomir Jovanović.
18. Albanska demokratska alternativa – Ujedinjena dolina – Izborna lista ima status nacionalne manjine, a činit će je dvije albanske stranke sa juga Srbije, Alternativa za promene i Pokret za reforme.
Što će biti u fokusu izborne kampanje?
Tekuća godina obilježena je nastojanjima međunarodnih zvaničnika, da se odnosi Srbije i Kosova normaliziraju. Francusko – njemački prijedlog, a kasnije i verbalno prihvatanje Ohridskog sporazuma između predsjednika Srbije i premijera Kosova Albina Kurtija, upućuju na nastojanja međunarodne zajednice da srpsko – albanski spor dobije svoj konačni epilog. Kada je početkom 2023. godine u javnost procurio dio nacrta plana, u jednom članu toga sporazuma naglašeno je da se “Srbija neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji”.
Ohridski sporazum iz mjeseca marta 2023. godine predsjednik Srbije nije potpisao, jer bi time pogazio Ustav Srbije, ali je prema ocijeni analitičara u praksi prihvatio taj sporazum. Najbitnija stavka spomenutog sporazuma predviđa da Srbija prizna državne simbole Kosova, ne protivi se članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama te da obje strane uzajamno poštuju teritorijalni integritet i suverenitet. Novoosnovani Pokret uvek za Srbiju, čiji je osnivač Zorana Mihajlović – bivša članica SNS-a i nekadašnja potpredsjednica Vlade Srbije, smatra da su decembarski izbori dogovor opozicije i Vučića, kako bi se pozicija predsjednika Srbije u pogledu njegovih obaveza prema kosovskom pitanju rasteretila. Na konferenciji za medije, Zorana Mihajlović predočila je popis ljudi iz Bosne i Hercegovine, koji se prebacuju na fiktivne adrese u Beogradu i Novom Sadu, kako bi glasali.
Dragan Šormaz, koji je pristupio prethodno spomenutom pokretu, iznosi istovjetan stav “da izbori 17. decembra odgovaraju samo Aleksandru Vučiću”, da “pokuša ponovo da odloži sve što ga očekuje i što je njegova obaveza da uradi od potpisivanja Briselskog sporazuma” sa vlastima u Prištini.” Sa srpskih nacionalnih pozicija sintagma normalizacija odnosa označava eufemizam za konačno priznanje Republike Kosovo.
Vladajuća stranka SNS, poručuje da Srbija neće priznati Kosovo, a u pogledu rata između Rusije i Ukrajine, ostali su pri stavu da neće uvesti sankcije Rusiji. Izborna lista Ivice Dačića smatra kako Srbija treba postati članicom Europske unije, ali da pri tome ne smije okrenuti leđa Srbiji i Kini. U pogledu Kosova, izričiti su da za njih ne smije biti stolica u Ujedinjenim nacijama.
Lista srpskih radikala vanjsko – političku orijentaciju Srbije vidi u članstvu BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika). Ne prihvataju niti jedno rješenje kosovskog pitanja, koje bi Kosovo ostavilo van srpskog državno – pravnog okvira. Protuzapadnim i tzv protuglobalizacijskim porukama pridružuje se i lista Boška Obradovića i Milice Đurđević Stamenkovski. Navedeni dvojac oštro istupa protiv integracije Srbije u zapadno – europski blok, što signalizira i njihovu odbojnost spram zapadnih rješenja kosovskog pitanja. Ovom bloku političkih stranaka u pogledu averzije prema zapadu treba dodati izbornu listu Ruska stranka i Mi glas iz naroda.
Izborna lista Nada za Srbiju zalaže se za razvoj Srbije u okviru Europskog ekonomskog prostora, ali bez članstva u EU. Francusko – njemački prijedlog označili su crvenom linijom, koju Vučić nije smio prijeći. Slične stavove u pogledu Europskog ekonomskog prostora izjavio je Vuk Jeremić, protiveći se pritom sankcijama Rusiji i pledirajući za koncept vojne neutralnosti. Unutar izborne liste Dobro jutro Srbijo mogu se iščitati slične poruke, kao što su jasno protivljenje francusko – njemačkom planu, sankcijama Rusiji i potreba redefiniranja odnosa prema EU.
Izborne liste nacionalnih manjina razlikuje se po stavovima i viđenju trenutne situacije u Srbiji. Savez vojvođanskih Mađara stoji na liniji prijateljstva Orbana i Vučića te kao primarne interese svojeg političkog djelovanja naglašava važnost produbljivanja odnosa Mađarske i Srbije, zaštitu prava nacionalnih manjina, ali i borbu protiv ilegalnih migranata. Usame Zukorlić i Tomislav Žigmanov predstavnici bošnjačke i hrvatske nacionalne manjine, Srbiju vide u EU, a Zukorlić je kazao da će Srbiji zasigurno postati dio NATO organizacije. Stranka demokratske akcije Sandžak fokus djelovanja usmjerila je na unaprijeđenje prava Bošnjaka u Srbiji i Sandžaku, ističući važnost proporcionalne zastupljenosti Bošnjaka u državnim institucijama. Albanska lista koja se okuplja oko Šaipa Kamberija nastojat će integrirati Albance u državne institucije Srbije, dok će druga albanska lista inzistirati na boljem položaju Albanaca na jugu Srbije.
Lista Čedomira Jovanovića i Srbija na zapadu čine jedine srpske političke grupacije na ovim izborima, koji smatraju da treba normalizirati odnose sa Kosovom. Stoga Jovanović naglašava da je “francusko-nemački predlog o Kosovu poslednja prilika da se konačno stavi tačka na kosovski problem”.
Srbija protiv nasilja – Miroslav Miki Aleksić – Marinika Tepić, ako ostavimo po strani tvrdnje Zorane Mihajlović i Dragana Šormaza imaju jedini potencijal da okrnje vlast Aleksandra Vučića. Ova politička grupacija smatra da je u Srbiji nužno učiniti dekriminalizaciju, zaustaviti rast cijena, ali i osloboditi medijski prostor, koji je prema njihovoj ocjeni instrument politike Vučića. Pitanje Kosova odložili bi za drugo vrijeme, zbog dihotomije u stavovima unutar bloka, a svu snagu i fokus usmjerili bi na uređenje društva i sprovedbu zahtjeva sa protesta Srbija protiv nasilja.
Refleksije izbora na BiH
Bez obzira na to tko postane pobjednikom decembarskih izbora, republika Srpska ostat će u centru pozornosti srpske politike. Ako se uzme u obzir pozicija Srbije prema Kosovu, Bosna i Hercegovina u tom slučaju dođe kao strateška dubina, u kojoj srpska politika može “zatezati” u pojedinim stvarima, kako bi matica ostvarila najbolje za srpsku nacionalnu stvar. Milorad Dodik kao najizraslija politička figura u BiH pružio je podršku Vučiću, ali ne treba iznenaditi ukoliko se u slučaju slabljenja Vučić okrene ka novim partnerima u Srbiji. Kada je SNS činio uzlet na srpskoj političkoj sceni, Dodik je pružao podršku Tadiću, ali se nakon njegovog poraza preorijentirao na Vučića kao novu realnost.
Aleksandar Vučić je uspio u razdoblju svoje vladavine proširiti srpski utjecaj na Crnu Goru, vrativši je u srpski geopolitički prostor. Pitanje Kosova svoj epilog nema ni tijekom njegovog mandata, što svakako čini dodatni plus za njega u očima birača. Indirektnim zalaganjem za uvjetno rečeno hrvatsku stvar u BiH, Vučić tvrdi pazar za republiku Srpsku čineći je faktorom stabilnosti dejtonske BiH.
Maestralno odigravši političku utakmicu, Srbi su od rušitelja BiH u očima međunarodne zajednice postali garant stabilnosti, a FBiH postala je generator nestabilnosti. Opozicija u ovom izbornom ciklusu mogla bi dijelom potkopati vlast Aleksandra Vučića. Iluzorno je očekivati da će infrastruktura koju je Vučić gradio jednu deceniju tako lahko ispustiti suštinu politike – vlast.
Pitanje je hoće li se međunarodna zajednica odreći Vučića, a zaigrati na kartu onih koji su bili vlast prije Vučića? U Srbiji je na sceni politička borba onih koji nisu priznali Kosovo, pa su zamijenjeni onima koji ga trebaju priznati, ali ga ni oni ne žele priznati. Politička je borba u Srbiji između onih koji imaju usuglašeno stajalište spram entiteta republika Srpska.
Ekskluzivno PISjournal
