David M. Herszenhorn EU
PISjournal – Čelnici Ukrajine, Moldavije i Gruzije moraju mnogo toga da urade u utorak u Bruxellesu. Takozvani “trojac” – tri najentuzijastičnije članice bloka Istočno partnerstvo, program za bivše sovjetske republike – želi uvjeriti EU da ih nastavi zbližavati, znajući da neće biti članovi Unije uskoro.
Drugim riječima, oni žele biti prijatelji EU-a s pogodnostima; puna predanost može pričekati.
Bliže veze bi također mogle donijeti koristi za EU, koja želi imati prijateljske, demokratski nastrojene susjede na svom istoku i spriječiti ih da ne padnu u ruke Rusiji. Ali, EU je također oprezna od uvlačenja u nestabilnost i sukobe u regiji.
To znači da je trojci premijera prekinut rad na sastancima s najvišim dužnosnicima u glavnom gradu EU-a, s obzirom na nedavne događaje – uključujući gomilanje ruskih vojnika na granici s Ukrajinom i razgovore o zavjeri za rušenje vlade u Kijevu.
Na konferenciji za novinare u petak, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskiy rekao je da njegova vlada ima obavještajne podatke o mogućem pokušaju državnog udara, koji podržava Rusija i koji uključuje jednog od najbogatijih ukrajinskih oligarha, Rinata Ahmetova. Kremlj je odbacio te optužbe, a Ahmetov je izjavio da je to “apsolutna laž”.
U međuvremenu, Gruzija je zaglibila u dubokoj, dugotrajnoj unutrašnjoj političkoj krizi, koja je uveliko paralizirala njenu vladu i izazvala oštre kritike da zemlja nazaduje od prijašnjeg demokratskog napretka. Napori za posredovanje u krizi, uključujući predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela, pokazali su se uglavnom uzaludni.
A u Moldaviji, početni entuzijazam i velike nade u novu, pro-EU vladu bili su prigušeni posljednjih sedmica neravnomjernim rješavanjem spora s Rusijom oko ugovora o prirodnom plinu. Iako je Kišinjev postigao dogovor s Gazpromom, energetskim velikanom pod kontrolom Kremlja, kako bi osigurao dovoljnu opskrbu za ovu zimu, kritičari u Bruxellesu kažu da je sporazum uključivao ustupke koji će Moskvi dati previše riječi o političkoj budućnosti Moldavije.
Unatoč takvim nevoljama i neuspjesima, ukrajinski premijer Denys Shmyhal inzistirao je na tome da je njegova vlada predana slijeđenju putanje Zapada koja će jednog dana dovesti do službenog pridruživanja Uniji. “Željeli bismo na najglasniji način reći da naše tri zemlje imaju nepokolebljiv cilj postati punopravne članice EU”, rekao je za POLITICO u prošlosedmičnom intervjuu.
Shmyhal je naveo ukrajinske napore u borbi protiv klimatskih promjena u skladu s planom EU-a Green Deal, kao i saradnju u oblasti energetike, digitalne regulative i kibernetičke sigurnosti, kao primjere nastojanja bliže integracije i usvajanja standarda i praksi EU. Također je rekao da bi Ukrajina mogla osigurati skladište za strateške rezerve prirodnog plina EU-a, iako će se zemlja vjerovatno morati pokazati malo stabilnijom prije nego što se glavni gradovi EU ikada dogovore.
Svaka perspektiva članstva u EU za trojac je prazna. Niti jedna od njih tri nije proglašena zemljom kandidatom za članstvo u EU. Čak ni sticanje tog statusa nije jamstvo članske iskaznice, što mogu potvrditi zemlje zapadnog Balkana poput Srbije, Crne Gore, Albanije i Sjeverne Makedonije nakon dugogodišnjeg boravka u raznim čekaonicama.
No, zagovornici bližih veza s tim trojcem kažu da im je imperativ da im se daju poticaji da nastave na prozapadnom putu s demokratskim reformama.
“Ako tim zemljama ne budemo bili u mogućnosti pružiti neku vrstu nove, veće agende za narednu deceniju onda se možemo suočiti s problemom da će motivacija za reforme u tim zemljama početi opadati”, rekao je Andrius Kubilius, litvanski centralno-desničarski zastupnik u Evropskom parlamentu i rani prvak koncepta trija.
Koncept je nastao nakon što su kreatori politika EU zaključili da tri zemlje imaju više izgleda za bliskije veze s EU-om od ostalih članica Istočnog partnerstva. Armenija i Azerbejdžan bili su zaključani u vojnom sukobu koji je uglavnom bio riješen u kratkom ratu prošle godine, dok je Bjelorusija postala otvoreno neprijateljski nastrojena prema EU, a moćnik Alexander Lukashenko nedavno je pokušao upotrijebiti migrante kao oružje za destabilizaciju susjedne Poljske i Litvanije.
Kubilius je rekao da on i druge pristaše koncepta predviđaju široku integraciju trojke u jedinstveno ekonomsko tržište EU-a, kao i njihovu predanost četirima temeljnim slobodama EU-a: kretanju roba, ljudi, usluga i kapitala.
“Jedan od razloga zašto EU tim zemljama ne nudi neku vrstu ambicioznijeg programa, to je jednostavno zato što su nekoliko velikih prijestolnica – znamo kojih – skeptični u pogledu bilo kakvih sljedećih koraka proširenja prije nego što se institucije EU reformiraju“ rekao je Kubilius u intervjuu.
Francuska je, posebno, bila hladna u pogledu proširenja EU i više puta je insistirala na tome da EU mora napraviti temeljne prilagodbe u svojim strukturama prije nego što može apsorbirati nove članice.
Kušnje za trojac
Trojac je već potpisao sporazume o političkom pridruživanju s Bruxellesom i već uživaju u prednostima “dubokih i sveobuhvatnih područja slobodne trgovine” koje im omogućavaju pristup jedinstvenom tržištu.
Pristup nije posve nov. Godine 2002. tadašnji predsjednik Evropske komisije Romano Prodi pozvao je na “politiku blizine” kojom bi se pokušao postići kompromis između prebrzog proširenja EU i razbijanja ambicija susjednih zemalja.
“Politika približavanja ne bi započela s obećavanjem članstva i ne bi isključila eventualno članstvo”, rekao je Prodi. “Cilj je proširiti na ovu susjednu regiju skup načela, vrijednosti i standarda koji definiraju samu bit Evropske unije.”
Dodao je: “Želim vidjeti ‘prsten prijatelja’ koji okružuje Uniju i njezine najbliže evropske susjede, od Maroka do Rusije i Crnog mora.”
Taj krug prijatelja, međutim, nije sasvim formiran – posebno kada je Rusija u pitanju. A jedan od glavnih izazova za inicijativu trio je rizik od daljnjeg provociranja Moskve, koja je u prošlosti agresivno radila na osujećivanju inicijative za Istočno partnerstvo.
Godine 2013. Kremlj je uvjerio tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Wiktora Janukowicza da odustane od svog plana za potpisivanje sporazuma o pridruživanju s EU – prekršeno obećanje koje je pokrenulo revoluciju Majdana i dovelo do invazije i aneksije Krima, kao i rata u Donbasu koji traje i danas.
Kubilius, litvanski zastupnik u Evropskom parlamentu, rekao je da čak i kada radi unutar trojca, EU bi trebala biti spremna učiniti više ili manje sa svakom partnerskom zemljom, ovisno o pojedinačnim okolnostima, slijedeći tradicionalno načelo „više za više“ – što znači da bi trebalo više demokratskih reformi donijeti više pogodnosti sa strane EU.
Priznao je da je uspjeh ovog trojca mješavina napretka i nazadovanja. No, ustvrdio je da takvo nazadovanje samo naglašava hitnost snažnijih diplomatskih napora EU.
U Tbilisiju je rekao da vladajuća stranka Gruzijski san i njeni protivnici izgledaju skloni međusobnom uništenju. “Sada čine sve moguće greške, Gruzijski san i oporba, a to je od koristi samo za Kremlj”, rekao je, dodajući: “Ako Gruzija neće moći riješiti njihovu političku krizu, onda, znate, EU bi to doista trebala ocijeniti kao nekakvo nazadovanje i onda bi princip ‘više za više i manje za manje’ trebao biti vrlo jasna poruka.”
No, sveukupno, Kubilius je rekao da je ključna tačka dati trojcu ambiciozne, opipljive i ostvarive ciljeve za jaču integraciju s EU, bez neizbježnih kašnjenja i razočaranja zbog formalnog zahtjeva za članstvo.
“Upravo sada, s članstvom, očito je da ne ide naprijed”, rekao je. “Dakle, moramo imati neku vrstu srednjeg cilja.”
