Dr.sc. Tarik Kulenović
PISjournal – Dolaskom proljeća puni se treća godišnjica rata u Ukrajini. Rata koji i nije bio potreban. Ili možda je? Stara europska srednjevjekovna medicina zasnivala se na jednoj proceduri: puštanju krvi. Bilo da vas boli glava, opsjeli vas demoni, prehladili ste se, nesretno ste zaljubljeni ili tko zna što, puštanjem krvi mogli ste izliječiti sve. Neoprane ruke, neoprani instrumenti… ništa nije bilo važno ako demoni izađu iz vas. I inkvizicija je to voljela. Iz svojih razloga.
Demone se tjeralo, a tjera ih se i danas, drugim običajem, fašnikom, karnevalom ili pokladama. Kad gledamo rat u Ukrajini i to je, u konačnici, puštanje krvi. Europa je ipk kontinent neprestanog puštanja krvi. Genocida kako se to suvremeno zove.
Tri plus šest godina godina rata u Ukrajini, uz dvogodišnju pauzu zbog korone, je ispunilo svoje ciljeve. Pustilo je krv. Sviđalo se to nama ili ne, Ukrajinci su prvi počeli. Nakon državnog udara 2014.godine na trgu Majdanu u Kijevu, opčinjeni čarobnim riječima sloboda, demokracija, slobodno tržište zanemarili smo brojne posljedice tog događaja.
Smjena lošeg, no na slobodnim demokratski izborima izabranog, ukrajinskog vodstva, pokrenula je slijed događaja kojima se ni danas ne nazire kraj.
Rat je započeo još 2014.godine s karakteristikama lokalnog, građanskog rata u kojem je samoproglašena revolucionarna vlast iz Kijeva krenula unificirati zemlju, ukidajući ruski i namečući ukrajinski jezik kao jedini službeni. To je bila iskra koja je zapalila otpor ukrajinskih Rusa. To, više natezanje a manje rat, dodatno je razbuktao dolazak ruske pomoći u obliku oružja i vojnika bez službenih ruskih vojnih oznaka. Rusofone pokrajine na istoku zemlje, blizu granice s Rusijom i poluotok Krim kojeg su zaposjeli Rusi iste godine predstavljali su fokus ruskog interesa.
Rat se pokušalo smiriti mirovnim sporazumima Minsk 1 i 2, no uzalud. Naime, mirovne sporazume je odbio ratificirati ukrajinski parlament, Rada, koja nije imala protuprijedlog ali nije htjela prihvatiti ruski. U međuvremenu javljali su se prijedlozi da Ukrajina uđe u NATO, da se na njenom tlu postavi zapadno nuklearno oružje kao što je bilo i nagađanja da SAD grade pogone za proizvodnju kemijskog i biološkog oružja u Ukrajini. Zašto ovo navodim? Histerični propagandni pamfleti kako je luđak Putin bez razloga iznenada napao miroljubivu Ukrajinu tjeraju da javno kažem Hej hani nije to sam tak’!
Putin, koliko god nesimpatičan, stvarno je imao strpljenja godinama a njegovi su radikalni potezi, angažiranje vojske, stvarno bili krajnje mjere, kad je cara baš dotjeralo do duvara. Putin ne igra finjaka, kad udari onda stvarno udari širokom seljačkom slavenskom rukom i klepne, treba mu to priznati. Putinovi protivnici padaju kroz prozore, bivaju ubijani u blizini Kremlja, ultrabogati završavaju u zatvoru kao Hodorovski gdje i umru kao Navaljni. Ruska je pravda spora i za nas okrutna, zaboravljamo kad policajci guše crnca u Americi dok im on viče ne mogu disati, zaboravljamo potopljeni New Orleans, zaboravljamo spaljeni Los Angeles gdje je izgorila površina veličine Gaze, fascinirani smo izraelskim ubojstvima i okupacijom Palestine, no ne shvaćamo kako je izraelska vojska ušla jedva deset km u Libanon pa se počela povlačiti kad su kući počele stizati vreće sa mrtvim vojnicima. Ne primjećujemo kako Izraelci iseljavaju u SAD, iz kako Netanyahu reče, najsigurnije zemlje za židove, fascinirani izraelskom Iron Dome ne primjećujemo kako građani Izraela tako sigurni sve više vremena provode u skloništima, a izraelsko nebo brane američki i britanski brodovi. Da, svijet se mijenja nepovratno.
U tome svemu Ukrajina. Nama uglavnom nepoznata zemlja. U školi smo učili kako je tamo bila prva ruska država, upravo sa sjedištem u Kijevu. Nuklearnom katastrofom u Černobilu je počeo raspad SSSR-a. U međuvremenu su na njenom teriroriju bili donski kozaci, Stjenjka Razin, Taras Buljba, Staljingradska bitka i ona kod Kurska, balalajke i konjske zaprege, Trojke, koje su vukle saonice po snijegu.
I to je, otprilike, bilo sve do 21.stoljeća. Raspao se SSSR, Ukrajina, koja je bila po broju nuklearnih glava bila treća nuklearna sila svijeta, u zamjenu za neovisnost i garancije EU, SAD i Rusije, odrekla se svog nuklearnog arsenala i zaplovila u vode neovisnosti. Sa proizvodnjom žitarica i rudnim bogatstvima mogla je biti nova Švicarska, neutralna zemlja u dobrim odnosima sa svijetom, tampon zona između Rusije i EU, pa i NATO-a kome je težilo sve više istočnoeuropskih zemalja. Mogla je. Sve je to nekako i išlo do te 2014.godine i državnog udara na Majdanu. Poznajemo to kao Narančastu revoluciju, društveni obrat kojim se Ukrajina željela odvojiti od Rusije i priključiti EU.
Rat u Bosni 1992-95., Građanski rat u Alžiru i genocid u Ugandi 1994.godine obilježili su devedesete koje su počele Prvim zaljevskim ratom i tjeranjem okupatora Saddama Huseina iz Kuvajta. Parole Nikad više govorile su kako Europa želi mir prije svega. Dva svjetska rata koji su obilježili 20.stoljeće trebala su biti dovoljna tom napaćenom kontinentu genocida. Iskreno najviše ljudi u Drugom svjetskom ratu je stradalo u Aziji, 20 miliona Rusa i 30 miliona Kineza. no oni nisu imali filmsku industriju da od genocida napravi mit. Nitko ne spominje ni 10 miliona poginulih i ubijenih Poljaka. Koliko je ukupno Slavena ubijeno i poginulo, zašto Grci i dalje traže reparacije od Njemačke to nikoga i ne zanima. Još u filmu Casablanca 1942. spominju se njemački koncentracioni logori. Tko nije gledao Casablancu? Ne trebate se praviti iznenađeni kao Amerikanci kad su ih otkrili, iako su ih upravo Rusi oslobodili.No u novom Hladnom ratu sve je zaboravljeno, Rusi su postali babaroge, iako je Amerika haračila i ubijala po svijetu. tri slova C I A, označavale su američko zlo o kojem se u finim kućama nije govorilo.
Slom SSSR-a, socijalizma i pobjedu u Hladnom ratu iskoristile su SAD, preko Fukoyame i Huntingtona proglasile Kraj povijesti i Sukob civilizacija, te temeljito opljačkale SSSR u maniru pobjednika. Opseg pljačke saznaćemo vjerovatno za kojih sto godina. Osnovna pogreška kojom je sve ovo počelo bila je naivnost Mihaila Gorbačova koji se zadovoljio usmenim obećanjem SAD kako se NATO neće širiti na istok. Da je Gorbi tada tražio pismenu garanciju da se NATO neće širiti na Istok, vjerovatno bi mnogo toga bilo drukčije. Ali nije.
SAD su kao pobjednica Hladnog rata krenuli pelješiti Rusiju. Amerikanci su, kao nekada carpert beggeri što su krenuli po poraženom američkom Jugu, haračili i kupovali za male novce, blago kojim je Rusija obilovala. Onda se to nije primjećivalo, no Jeljcinov poraz u Prvom čečenskom ratu, inflacija i rasprodaja imovine SSSR-a tome su pridonijeli. Kao što su hiperinflacija i vajmarske reparacije nakon 1.svjetskog rata doveli Hitlera na vlast, tako su raspad SSSR-a i Jelicinova vladavina doveli Putina na vlast. Službenik KGB-a morao je gledati propast njegove domovine i katastrofu uzrokovanu time. Stoga nije čudo što je sve što je učinio bilo u svrhu obnavljanja uništenog.
Pogrešno tumače brojni zapadni analitičari kako će Putin nakon Ukrajine krenuti na zapadnu Europu. On nema ni snage ni volje da se bavi time. Putinov je cilj obnoviti Rusiju kao moćnu svjetsku silu.
Strah koji namjerno šire vojni dužnosnici EU ima za svrhu izmusti više novca za vojne strukture, isto što radi Trump u slučaju Ukrajine. Što god mi mislili o njemu, stalno zaboravljamo kako je Trump u suštini trgovac. Shvatio je kako je ogromna količina novca otišla iz SAD bez rezultata i sad pokušava naplatiti troškove. On kaže 350, a Zelenski 110 milijardi dolara. Ukrajina će kao poražena morati platiti, stoga Trump pokušava izvući što više novaca iz toga. Otuda i njegovi zahtjevi za rudnim bogatstvima i rijetkim metalima koje Ukrajina posjeduje.
Rusi i Amerikanci su počeli mirovne pregovore u Saudijskoj Arabiji, odmah su skočili Europljani da su isključeni, kao i Ukrajinci koji preko Zelenskog izjavljuju kako ne priznaju nikakve pregovore o njima bez njih. Trump im pristojno kaže kako su za tri godine mogli sklopiti mir, a nazivajući Zelenskog diktatorom koji izbjegava izbore pogodio je još jednom u sridu. Za neupoćene, u Rimskom carstvu diktator se birao na šest mjeseci i onda mu je prestajala funkcija. Zelenski u majici vlada neizabran neustavno preko godine dana a nitko ne govori niti o izborima ni o odavno završenom mandatu. Rat mu je odličan izgovor za sve. Putin je pametno isturio svog ministra vanjskih poslova Lavrova na pregovore, a stručnjak za NLO bivši predsjednik Vladimir Medvjedev ratuje po medijima svojim oštrim izjavama namijenjenim Zapadu.
Mi očekujemo svima potreban mir u Ukrajini nakon rata koji je najavio još George Orwell u 1984. Onaj vječni rat na istoku Europe koji je omogućio totalitarnu vlast u središtu Europe. Upravo protiv tog totalitarizma danas se bore i SAD i Rusija, a najave mira bude nam nadu kao i dolazak proljeća. Buna europskih birokratskih i vojnih institucija govori nam da je Trump napipao pravo mjesto i piknuo tamo gdje najviše boli. Vrijeme je da se počisti ta hrpa smeća u koju se planeta pretvorila. Proljeće je kao stvoreno za to.
Ekskluzivno PISjournal
