PISjournal – Posljednjih godina, saudijski odnosi s Libanom svjedočili su mnogim usponima i padovima; od snižavanja diplomatskih odnosa do prekida trgovinskih veza i ograničavanja finansijske pomoći, sve je naštetilo međusobnom povjerenju i potkopalo historijski odnos između dvije zemlje.
Međutim, s obzirom na regionalna dešavanja, Rijad je spreman da se vrati u Liban kako bi popravio svoj imidž među Libancima i igrao efikasniju ulogu u razvoju nacije. Izvještaji o ovoj saudijskoj namjeri privukli su pažnju libanskih medija i zvaničnika.
Visoki saudijski zvaničnik rekao je za Reuters da Rijad priprema neposredne mjere za podsticanje trgovine s Bejrutom, što je prvi opipljiv korak ka popravljanju odnosa.
Zvaničnik je izjavio da će saudijska delegacija uskoro otputovati u Bejrut na razgovore s ciljem uklanjanja prepreka za libanski izvoz u kraljevstvo. Ovaj potez dolazi nakon što su libanski predsjednik Joseph Aoun i premijer Nawaf Salam javno pozvali Saudijsku Arabiju da preispita svoju politiku prema njihovoj zemlji.
„Vjerujemo da je pravo vrijeme i čekamo akciju Saudijske Arabije“, rekao je Aoun. „Više puta sam naglasio da podrška Libanu mora doći od arapskih zemalja oko nas.“
Ovaj potez uslijedio je nakon razorne trgovinske zabrane koju je Saudijska Arabija uvela 2021. godine. U to vrijeme, Rijad je zaustavio sav uvoz iz Libana, navodeći kao razlog zapljenu pošiljki droge Captagon porijeklom iz Libana i Sirije.
Odluka je osakatila ključnu žilu kucavicu za libansku ekonomiju, koja se od 2019. godine bori s teškom finansijskom krizom, i ozbiljno poremetila njen poljoprivredni izvoz na vitalna tržišta Perzijskog zaljeva. Rijad sada ukidanje ovih uvoznih ograničenja smatra prvim konkretnim znakom diplomatskog otopljavanja.
Pritisak za slabljenje Hezbollaha korištenjem trgovine i ekonomije
Povratak Saudijske Arabije u Liban dolazi nakon što je američki specijalni izaslanik Tom Barrack posljednjih mjeseci predstavio libanskoj vladi nekoliko planova za razoružavanje Hezbollaha i osiguranje sigurnosti izraelskog režima.
Ovi planovi, koji pretežno služe izraelskim interesima, naišli su na protivljenje Bejruta i zvaničnika Hezbollaha. Dakle, novi saudijski koraci dio su američke strategije za otvaranje puta za razoružavanje Hezbollaha.
Nova politika Saudijske Arabije dolazi u trenutku kada Liban, nakon dvije godine sukoba s izraelskim režimom, prolazi kroz kritičniju situaciju. Uprkos primirju, sjena rata i dalje se nadvija nad zemljom. U takvom okruženju, oružje Hezbollaha predstavlja jedino sredstvo odvraćanja koje sprječava izraelskog neprijatelja, kojeg Rijad i Washington žele razoružati, da preduzme daljnje akcije.
Ponovljena kršenja primirja od strane izraelske vojske tokom pregovora o razoružanju pokazala su da čak ni potencijalni sporazum ne bi okončao prijetnje. Libanski narod i političari su došli do uvjerenja da bi razoružavanje Hezbollaha eliminiralo moćnu silu sposobnu braniti libanski entitet i njegovu teritoriju. Shodno tome, komandant libanske vojske, navodeći da Izraelci ne poštuju svoje obaveze, pozvao je na okončanje isključive odgovornosti vojske za osiguranje rijeke Litani.
U ovom kontekstu, Saudijska Arabija obmanjujuće koristi izgovor podrške i jačanja libanske vojske protiv prijetnji Tel Aviva kako bi povećala svoj uticaj unutar političkih i vojnih struktura Libana. Ovaj manevar ima za cilj utrti put razoružanju Hezbollaha.
Politička inicijativa za marginalizaciju Hezbollaha
Istaknuto prisustvo Hezbollaha u političkoj strukturi zemlje, koja je naklonjena narodu, jedna je od glavnih briga njegovih neprijatelja. Saudijska Arabija računa na libanske iseljenike da obuzdaju ovaj uticaj Hezbollaha.
U nedavnoj izjavi, saudijsko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da se 55.548 libanskih iseljenika registrovalo za glasanje na predstojećim parlamentarnim izborima, a njihovi glasovi su raspoređeni po libanskim ambasadama i konzulatima širom svijeta.Prema saudijskim podacima, Francuska je domaćin najvećeg udjela registrovane libanske dijaspore, a slijede Njemačka, Kanada, SAD, Australija, UAE, Obala Slonovače i sama Saudijska Arabija.
Iako saudijski zvaničnici izgleda naglašavaju da većina iseljenika živi u zapadnim zemljama, potencijalno kako bi umanjili remetilačku prirodu vlastite regionalne politike, dokazi potvrđuju da kraljevstvo ostaje ključno središte za libanske državljane u regiji. Druge monarhije Perzijskog zaljeva također ugošćuju desetine hiljada libanskih stanovnika, značajnu i politički relevantnu demografsku skupinu.
Posljedično, Saudijska Arabija i njene savezničke države Perzijskog zaljeva sada koriste svoje ogromne finansijske resurse i zapadnu političku podršku kako bi mobilizirale dijasporu u podršci političkim blokovima usklađenim s njihovim interesima.
Prema scenariju koji je zamislio Rijad, ulazak ovih političkih snaga u sljedeći parlament služio bi centralnoj svrsi: promoviranju narativa da Hezbollah gubi svoju bivšu popularnost. Ovaj okvir je u konačnici osmišljen kako bi utro put postepenoj eroziji političkog i društvenog položaja Hezbollaha. Prema računici saudijskih stratega, takva promjena mogla bi odlučno nagnuti ravnotežu moći u Libanu u korist njihovih saveznika.
Rijad se suočava s izazovom jačanja libanske vojske
Pružajući vojnu pomoć libanskoj vojsci, arapsko kraljevstvo želi prikazati libansku vojsku kao moćnu i spremnu da preuzme odbranu zemlje od izraelskih prijetnji. Međutim, stvarnost je da libanskoj vojsci nedostaje dovoljno oružja i opreme za obavljanje ovog vitalnog zadatka i čak i u slučaju dobijanja relativne podrške od Rijada, neće imati potrebno odvraćanje.
Da bi se suprotstavila izraelskim prijetnjama, potrebno je regrutovati hiljade novih vojnika i kupiti napredno oružje, nešto što će zahtijevati milijarde dolara.
Diplomatski pritisak Saudijske Arabije odvija se u kontekstu neumoljivih izraelskih neprijateljstava. Izrael nije pokazao istinsku namjeru za trajnim prekidom vatre s Libanom, prekršivši primirje više od deset hiljada puta u protekloj godini i izvodeći stotine zračnih napada na jug Libana. Istovremeno, režim je započeo teritorijalno zadiranje.
UNIFIL je u saopćenju potvrdio da su u oktobru mirovne snage pregledale betonski zid u obliku slova T koji je izraelska okupacijska vojska izgradila jugozapadno od grada Yarouna. Ova struktura prelazi Plavu liniju, čineći više od 4.000 kvadratnih metara libanskog zemljišta nedostupnim. Nadalje, cionistički pokret doseljenika „Uri Tsafon“ bezobrazno je oglašavao zemljište i imovinu na prodaju u južnom Libanu, s ciljem uspostavljanja novih izraelskih naselja.
Pored ovog agresivnog regionalnog konteksta, sve je više upitna sposobnost Saudijske Arabije da finansira i naoruža libansku vojsku. Monarhija se suočava s ozbiljnim unutrašnjim ekonomskim izazovima, koji su prisilili na ponovnu procjenu i smanjenje megaprojekata poput NEOM-a i njegove Vizije 2030. S obzirom na ove finansijske poteškoće, sposobnost Rijada da pruži značajnu pomoć, posebno za obnovu, ostaje vrlo upitna.
U srži saudijske politike leži i fundamentalna kontradikcija: Dok predlaže opremanje libanske vojske za suprotstavljanje prijetnjama iz Tel Aviva, Rijad istovremeno teži normalizaciji odnosa s istim cionističkim režimom. Ova dvojnost sugerira da je malo vjerovatno da će poduzeti bilo kakvu akciju koja bi istinski ugrozila njegov odnos s Tel Avivom.
Stoga se ekonomske inicijative i promotivna obećanja Saudijske Arabije u Libanu mogu smatrati strategijom „prodaje budućnosti“, javnom obmanom osmišljenom da stvori iluziju podrške. Iako se predstavljaju kao potezi u korist libanskog naroda, ovi potezi predstavljaju proračunati napor da se potkopa Hezbollah i učvrste strateški interesi Rijada i Zapada unutar libanskog političkog i sigurnosnog pejzaža.
Suprotstavljanje iranskom uticaju
Pretvarajući se da podržavaju libansku vladu i promovirajući planove za potkopavanje Hezbollaha, Rijad i njegovi saveznici rade na obuzdavanju iranskog uticaja u Libanu. Jedan od ključnih instrumenata na ovom putu je jačanje libanske vojske kako bi djelovala kao zavisna snaga. Njihov krajnji cilj je ograničavanje iranskih opcija u Libanu i sprječavanje direktnih prijetnji izraelskom režimu.
Ova strategija je ozbiljnije primijenjena nakon izraelskog rata protiv Irana u junu. Smatraju da bi, s obnovljenim tenzijama između Izraela i Irana, Liban djelovao kao odskočna daska za antiizraelske akcije i tako ugrozio sigurnost okupiranih teritorija.
Ekskluzivno PISjournal
