PISjournal – Suočavamo se s globalnom erozijom povjerenja. Ono što je nekad bilo podnošljivo nepovjerenje među velikim akterima sada je prodrlo u najmanje društvene jedinice: pojedince, prijatelje i porodice, koje sve više oblikuju odnose pod sveprisutnim osjećajem sumnje.
Ova erozija povjerenja jedan je od ključnih pokretača tzv. post-istinitog doba, vremena u kojem se sam pojam stvarnosti čini ispražnjenim, ostavljajući društva nesigurnima u to kome ili čemu vjerovati.
U takvom okruženju komunikacija postaje važnija nego ikad. Ona je temelj ličnih, društvenih, nacionalnih i međunarodnih odnosa. Obnova tih veza u post-istinitom dobu zahtijeva preispitivanje same komunikacije, kao i pažljivo razmatranje toga ko (ili šta) može biti dovoljno vjerodostojan da je posreduje.
AI u središtu promjena
Vještačka inteligencija nalazi se u srcu ove evolucije. Komunikacija se oduvijek prilagođavala tehnološkom napretku, a AI je istovremeno i pogon i središte te transformacije. Ona preoblikuje ne samo način na koji komuniciramo nego i načine na koje provjeravamo istinitost informacija. Danas je teško zamisliti društvenu ili međudržavnu interakciju koja na neki način ne uključuje AI.
Ipak, dualna priroda AI-ja, kao rješenja i kao rizika, ne može se zanemariti. Ignoriranje tog aspekta nije samo naivno; ono potkopava sposobnost izgradnje efikasne komunikacije i održive, povjerenjem utemeljene budućnosti.
Evropa nudi dobar primjer prilagođavanja. Evropska unija prepoznaje da se povjerenje u digitalnom dobu više ne može održavati tradicionalnom regulacijom. Akt o digitalnim uslugama (DSA) i Akt o umjetnoj inteligenciji predstavljaju sistematski pristup koji zahtijeva transparentnost, odgovornost i suštinski nadzor AI-pokretanih platformi.
Javni servisi u Njemačkoj, Francuskoj i državama Sjeverne Evrope intenzivno ulažu u AI alate za otkrivanje dezinformacija, jačanje građanskog angažmana i unapređenje pouzdane komunikacije. Panevropske istraživačke inicijative ispituju potencijal AI-ja u olakšavanju dijaloga, predviđanju trendova javnog mnijenja i doprinosu prekograničnoj diplomatiji. Komunikacijske tehnologije postaju ključni akteri u njegovanju društvene kohezije, a ne tek instrumenti.
Izvan Evrope, globalne institucije također se suočavaju s izazovima post-istinitog doba. OECD koristi AI-analitiku za praćenje digitalnih narativa, rano prepoznavanje zabrinjavajućih trendova i pretvaranje složenih istraživanja u pristupačne političke smjernice. Povjerenje se više ne podrazumijeva; ono se mora aktivno njegovati strategijama potpomognutim AI-jem.
Ujedinjene nacije jednako su usmjerene na obećanja i rizike AI-ja. U junu 2024. U.N. je pokrenuo Globalne principe informacijske integritetnosti, pozivajući vlade, tehnološke kompanije, oglašivače i civilno društvo na zajedničku odgovornost u zaštiti tačnih informacija. Odjel za globalne komunikacije U.N.-a danas koristi AI za višejezičnu produkciju sadržaja, regulatorno praćenje i snažno pripovijedanje.
Istovremeno, U.N. upozorava na opasnosti AI-ja. Na samitu “AI for Good” u Ženevi, eksperti su istakli rizik od deepfake sadržaja i manipuliranih medija. Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), agencija U.N.-a, promoviše mjere poput nevidljivih digitalnih vodenih žigova i naprednih algoritama za detekciju. U.N. naglašava da zloupotreba tehnologije nije samo tehničko, nego i etičko pitanje, ističući važnost transparentnosti i javnog pristupa pouzdanim informacijama.
Jaz u povjerenju
Istraživanja otkrivaju razmjere izazova. Ankete Pew Research Centra iz 2025. pokazuju da u prosjeku 53% odraslih u 25 zemalja vjeruje Evropskoj uniji da će ispravno regulirati AI, u poređenju sa 37% povjerenja u SAD i samo 27% u Kinu — što ukazuje na jasan globalni jaz u povjerenju u upravljanje tehnologijom.
Analitičari Brookings Institutiona ističu dublji problem: iako je javna podrška regulaciji AI-ja visoka, povjerenje u institucije zadužene za tu regulaciju ostaje ograničeno. Taj jaz između regulacije i povjerenja čini demokratske institucije ranjivima.
Vodeća istraživačica AI-ja Fei-Fei Li, na Pariškom AI samitu 2025., naglasila je važnost politika zasnovanih na dokazima: “Upravljanje AI-jem mora se temeljiti na nauci, a ne na naučnoj fantastici.” Njena poruka podcrtava potrebu da se politike utemelje na stvarnim mogućnostima, a ne na distopijskim pretpostavkama.
Politička dimenzija debate je oštra. Na istom skupu, potpredsjednik SAD-a JD Vance kritikovao je evropski pristup, upozorivši da bi “pretjerana regulacija” mogla ugušiti inovaciju. Taj sukob između etičkih zaštita i tržišno vođenog razvoja obilježit će globalnu putanju usvajanja AI-ja.
The Economist je više puta naglasio ovaj problem. U uredničkom komentaru iz 2024. istaknuto je da je povjerenje postalo vrjednije nego ikad, jer je zahvaljujući AI-ju dezinformacije lakše proizvoditi, a teže otkrivati. Do aprila 2025. časopis je naglasio da usvajanje AI-ja zavisi od povjerenja, dok su modeli i dalje u velikoj mjeri neprozirni i nepouzdani.
U konačnici, povjerenje je krhko, tokovi informacija često nekontrolirani, a AI istovremeno alat i test. Suočavanje s izazovima doba „post-istine“ zahtijeva više od pukog ispunjavanja regulatornih okvira; traži etičku budnost, odgovornost kompanija i globalnu koordinaciju. Povjerenje se mora aktivno stvarati — ne pasivno pretpostavljati.
