Yara M. Asi
PISjournal – “Ako na zemlji postoji pakao, to su onda životi djece u Gazi.”
Ovo su bile riječi Antonia Guterresa, generalnog sekretara Ujedinjenih naroda, tokom izraelskog bombardovanja pojasa Gaze u maju 2021. To je oštra izjava, koja ne ostavlja nedoumice o brutalnosti i nasilju koje doživljavaju stanovnici Gaze, od kojih su otprilike polovina djeca.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija uspostavila je ured Specijalnog predstavnika generalnog sekretara za djecu i oružane sukobe nakon izvještaja iz 1996. koji je sveobuhvatno dokumentirao kako su djeca neproporcionalno pogođena oružanim sukobom. Od 2001. godine mandat ove kancelarije uključuje ono što se kolokvijalno naziva „Lista srama“, na kojoj se navode počinioci koji ubijaju, maltretiraju i na drugi način ugrožavaju živote i dobrobit djece.
Rusija je 2023. dodana na listu zbog ubistva 136 djece u Ukrajini 2022. Još 518 djece je osakaćeno, dok je desetine djece korišteno kao živi štit. Napadnute su i stotine škola i bolnica, čime je direktno nanesena šteta djeci. Ovo uključivanje, s obzirom na događaje u protekloj godini, nije bilo iznenađujuće.
Međutim, ono što je bilo i iznenađujuće, a opet potpuno predvidljivo, bilo je isključenje države Izrael sa liste – liste koju je sastavio Guterres – s obzirom da je isti izvještaj ocrtavao višestruke napade na djecu koje su počinili i izraelska vojska i izraelski doseljenici. Zapravo, čak i sa dokumentovanim višedecenijskim izraelskim kršenjima prava palestinske djece, uključujući bezbrojne izvještaje koje su izdale same Ujedinjene nacije, Izrael nikada nije bio uključen na listu, unatoč uključivanju drugih strana čija kršenja ne dosežu opseg kršenja koje sprovodi Izrael.
Zanimljivo je da izvještaj čak ni ne pokušava da brani Izrael. Naprotiv, dokumentovano je više od 3.000 kršenja prava, uključujući korištenje četvero palestinske djece kao živog štita od strane izraelskih snaga, pritvaranje 852 palestinske djece zbog navodnih sigurnosnih prekršaja, od kojih je 17 pod administrativnim pritvorom bez optužbe ili suđenja (sa desetinama izvještaja o lošem postupanju pema djeci koje su pritvorile izraelske sigurnosne snage), ubistvo 54 palestinske djece, većinom bojevom municijom, sakaćenje 517 palestinske djece,121 napad na palestinske škole i bolnice od strane izraelskih snaga i doseljenika,otmica palestinskog djeteta od strane izraelskih doseljenika i odbijanje izraelskih vlasti za 1.863 zahtjeva za izdavanje medicinske dozvole za palestinsku djecu iz Gaze kojoj je bio potreban medicinski tretman koji nije bio dostupan na opkoljenoj teritoriji. Petero djece je umrlo dok su čekali svoje dozvole.
Ovo su samo incidenti koje bi UN mogle potvrditi. Bez sumnje, postoji još bezbroj slučajeva uznemiravanja i nasilja koji nikada nisu prijavljeni ili nisu mogli biti formalno potvrđeni. Nadalje, nijedan izvještaj nije mogao obuhvatiti danak života cijelog djetinjstva pod direktnim i strukturalnim nasiljem koje svakodnevno nameće izraelska vojska, ograničenja okupacije i sve veća prijetnje od strane ilegalnih doseljenika.
Ovaj propust je odmah primijećen i kritikovan od strane Palestinaca, njihovih saveznika i šire zajednice za ljudska prava.Portparol za prava djece Human Rights Watcha, iste organizacije koja je tvrdila da je Izrael počinio zločine aparthejda i progona 2021. godine, izjavio je ono što je naizgled jasna posljedica takvih poteza: „Njegova (Guterresova) nezainteresovanost, iz godine u godinu, da pozove Izrael na odgovornost zbog kršenja prava djece se vratila kao bumerang;samo je ohrabrila izraelske snage da koriste smrtonosnu silu protiv palestinske djece.”
Ovaj argument nije teoretski. Početkom jula 2023. izraelske snage su već ubile 35-oro palestinske djece. Bezbroj djece na Zapadnoj obali je izloženo patnji na izraelskim kontrolnim punktovima,u prisilnim deložacijama,gledaju kako im domovi bivaju srušeni,proživljavaju racije u izbjegličkim kampovima i privremenim smještajima. Djeca u Gazi cijeli svoj život žive u uvjetima zanemarivanja, uskraćenosti i prijetnji nasiljem, bilo izraelskim zračnim napadima ili snajperskim hicima.
Pa zašto onda isključiti Izrael?
Iako lista nema pravni uticaj, ona je potencijalno moćan alat za dokumentaciju i odgovornost. Međutim, čini se da je to samo još jedno sredstvo za međunarodnu zajednicu da se namjeri na loše aktere na globalnom jugu, dok oklijeva da adekvatno kazni države koje imaju utjecajne prijatelje, čak i ako ne poriču njihovu ulogu u povređivanju i ubijanju djece.
Nedavni izvještaj navodi kako je lista izgubila kredibilitet zbog višestrukih incidenata lobiranja, pa čak i ucjene protiv UN-a koje su uspješno držali počinioce i Izrael podalje od liste.
Nakon izraelskih napada na Gazu 2014. godine, tokom kojih je ubijeno preko 550 palestinske djece, SAD i njihova ambasadorica pri UN-u Samantha Power izvršili su snažan pritisak na UN da Izrael ukloni sa liste. Ovo je viđeno kao potez za dobijanje podrške članova američkog Kongresa, koji nisu voljni da podnesu bilo kakvu kritiku od strane Izraela uoči sporazuma sa Iranom. Još jedan primjer koji pokazuje koliko je palestinski život jeftin u hodnicima najmoćnijih svjetskih prijestolnica.
Ako djeca koja žive u onome što je sam generalni sekretar UN-a nazvao “pakaom na zemlji” ne zaslužuju da oni koji su im stvorili takve nepodnošljive uvjete budu imenovani i osuđeni,koja je onda uopće svrha ove liste?
