PISjournalNema nikakve sumnje da su predstojeći izbori važan test za Rusku Federaciju, a posebno za predsjednika ove zemlje, Putina, s različitih aspekata, u dvogodišnjoj specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini, a Kremlj je optimističan u pogledu uspjeha ovih izbora, nadajući se osvajanju 80% glasova.

Predsjednik Putin je, kako bi pokazao svoju dominaciju nad velikom Rusijom i ratom u Ukrajini, uz konfrontaciju s evroatlantskom osovinom, poslao važnu i sadržajnu poruku domaćim, a posebno zapadnim elitama, što se ponajviše reflektovalo u intervjuu s Tuckerom Carlsonom i za jedan ruski TV kanal, u kojoj je sadržano slijedeće:

1. Loša namjera Zapada po pitanju NATO-a: Povodom toga Putin, pozivajući se na historiju svoje zemlje, kaže da su u svjetskom ratu Hitler i nacizam donijeli nesreću Rusiji gdje je nastradalo 20 miliona ljudi,zatim je spomenuo ulogu Zapadnjaka u rušenju Sovjetskog Saveza i saradnji sa Jeljcinom.Također je dokumentima i dokazima argumentovao da je Zapad obećao Rusiji da ako se Sovjetski Savez raspadne, NATO se neće širiti na istok ni za pedalj! U ovom intervjuu, Putin se pokazao kao dominantan lider i prisjetio se vremena kada je Zapad pozvao Istočnu Njemačku, Mađarsku, Poljsku, Rumuniju i Albaniju u NATO i kada je u jednom odmaralištu,u razgovoru sa Georgeom Bushom tražio od njega da održi svoju riječ i da ne dopusti da se NATO širi na istok. Bush je obećao saradnju, ali kada je otišao u Washington, ništa se nije dogodilo.

2. Postavljanje raketa na granicama Rusije, o čemu predsjednik Rusije kaže, 2012. godine, Zapadnjaci su suprotno svim obećanjima i dogovorima stacionirali svoje odbrambene rakete u Poljskoj, a kada je ruska strana protestvovala rekli su da je to zbog Irana! I još je zanimljivije Putinovo mišljenje, kada dodaje: “Rekao sam im uklonite projektile, ja ću se lično ujediniti s vama protiv iranskog raketnog programa, ali oni su to i dalje ignorisali. Konačno, 2014. godine, prisilili su nas da zauzmemo Krim i onda nakon godinu dana upozorenja Ukrajini, kada smo bili sigurni da će se Ukrajina priključiti NATO-u, započeli smo vojne operacije.” Naravno, Zapad se nije zadovoljio Poljskom, pa je u narednoj fazi rasporedio važno strateško oružje u Rumuniji i Bugarskoj kao dvjema najvažnijim obalnim zemljama Crnog mora.

3. Zapadno ratnohuškanje: Ne osvrćući se na to kako su počele operacije u Ukrajini, ruski predsjednik kaže da je u prvim mjesecima rata, kada su Rusi opkolili Kijev i kada je održan sastanak u Istanbulu, odlučeno da se ruske snage povuku  iz Kijeva i Harkova i da će se time rat završiti, ali iznenada je tadašnji premijer Engleske Johnson posjetio Ukrajinu, a sljedeći dan, Zelensky i 3 njegova zamjenika i generala objavili su da je ugovor nevažeći i kao rezultat Johnsonove intervencije u Ukrajini i eskalacije rata ubijeno je na desetine hiljada vojnika i to je uzrokovalo uništenje Ukrajine i cijele njezine infrastrukture. Naravno, lider Kremlja, kao i ruska elita, ukrajinski sukob smatraju međuruskim sporom; dakle, ovo što se sada događa samo je neka vrsta građanskog rata u koji se stranci ne bi trebali miješati.

4. Povezanost s globalnim promjenama:Predsjednik Vladimir Putin također je želio poslati poruke zapadnim elitama, posebno onima u Washingtonu, govoreći o kolapsu Rimskog Carstva pred napadima barbara, s jasnim referencama na Zapad i uspon BRICS-a. On kaže da je propadanje Rimskog Carstva trajalo 500 godina, ali sada se sve odvija puno brže. Ovo bi trebao biti jasan znak, iako ga mnogi odbijaju prihvatiti, da su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku te prijetnje Pekinga Tajvanu povezani i svi su oni dio napora da se razgradi trenutni svjetski poredak.

5. Kraj hegemonije Zapada: Iako se Putin žalio na hegemoniju Zapada, a posebno na hegemoniju Sjedinjenih Država 2007. godine na godišnjoj Konferenciji o sigurnosti u Minhenu, za 15 godina stvari su se drastično promijenile. Naravno, Putin je u govoru na Valdajskoj skupštini 2018. rekao: “Hvala Bogu, ova situacija unipolarnog svijeta se bliži kraju, gotovo je”, što se može promatrati kao vrlo različit narativ od govora u Minhenu 2007. Možda na ovo pretjerano samopouzdanje možemo gledati sa skepsom, ali na prvi pogled stvari na Zapadu ne čine se dobrim. Sjedinjene Američke Države, Zapad općenito, suočavaju se s vrlo teškim suparnicima i neprijateljima koji djeluju pragmatičnije i koordiniranije nego prije rata u Ukrajini. Također, neki tradicionalni saveznici poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata ili Egipta su se pridružili BRICS-u. I suočavamo se s uglavnom konkurentskim globalnim jugom, dok vođstvo Bijele kuće nema autoritet i snagu na ravni Putina, a prosječni evropski lideri u Bruxellesu više su zabrinuti za borbu protiv raširene prijetnje klimatskih promjena i, u sljedećoj fazi, o brzom rastu moći grupe Kina, Rusija, Irana i Sjeverna Koreja.

Da ukratko rezimiramo, treba priznati da, uprkos finansijskim gubicima i ljudskim žrtvama nanesenim objema sukobljenim stranama, Putin je centaliziranim i jedinstvenim upravljanjem uspio održati Rusiju na putu vidljive stabilnosti i održavanja ekonomskih i monetarnih pokazatelja, a naspram prijetnji evro-atlantske osovine.

A iz dimenzija nedavnih poruka ruskog lidera treba razumjeti da predsjednik Putin ipak želi dati značajan doprinos globalnim i međunarodnim jednačinama u svijetu tranzicije od zapadne hegemonije u multipolarni svijet, a ukoliko Zapad prihvati ove ruske ideje, postoji mogućnost ozbiljnog kompromisa između Moskve i Washingtona oko temeljnih pitanja u današnjem turbulentnom svijetu.

Ekskluzivno PISjournal