PISjournal – Nedavni izraelsko-američki agresorski rat protiv Irana prvi je put svjedočio upotrebi sistema za navođenje ciljeva zasnovanih na vještačkoj inteligenciji protiv jedne nezavisne države, a ovaj sukob je praktično poslužio kao poligon za testiranje primjene AI-a u ratovanju.
Upotreba AI-a protiv Irana je u potpunosti potvrđena, a AFP je nedavno izvijestio da pravni dokument američke vlade pokazuje da je vojska koristila vještačku inteligenciju Grok, koja pripada kompaniji SpaceX tehnološkog milijardera Elona Muska, u ilegalnom ratu protiv Irana.
Savezni tužioci su kao dokaz iznijeli svjedočenje šefa Pentagonovog odjela za AI Camerona Stanleyja. Stanley je pod zakletvom izjavio da se Grok sada koristi u okviru Projekta Maven, programa američke vojske za navođenje ciljeva uz pomoć AI-a, koji je prvobitno radio na Anthropicovom modelu Claude. U svom iskazu Stanley je rekao da su Mavenovi inteligentni sistemi „omogućili američkim snagama da u roku od 96 sati ispale više od 2.000 projektila na 2.000 različitih ciljeva“ tokom operacije Epic Fury.
Izvještaj istraživačkog centra Bloomberg Intelligence and Security (BISI) opisuje zajedničku američko-izraelsku operaciju protiv Irana kao prvo veliko raspoređivanje generativnih AI sistema za određivanje ciljeva protiv jedne suverene države, čime je Iran praktično pretvoren u laboratoriju za „algoritamsko ratovanje“. Autor navodi da ovaj sukob pokazuje kako AI potkopava tradicionalna operativna ograničenja u vođenju rata, dok istovremeno otvara hitna pitanja o ljudskom nadzoru nad borbenim odlukama, ulozi privatnih tehnoloških kompanija u ratovanju i poštivanju međunarodnog humanitarnog prava.
Učinak vještačke inteligencije u ratu
Prema BISI-ju, rat protiv Irana predstavljao je prvo stvarno testiranje AI sistema u sukobu razmjera klasičnog rata između država. Autor ističe da je Tel Aviv prethodno koristio ove tehnologije u Gazi (2023–2025), ali da je Iran bio drugačiji slučaj, jer se suprotstavljao konvencionalnoj vojsci s integrisanim odbrambenim mrežama i širokom vojnom infrastrukturom.
Izvještaj navodi da su američke i izraelske snage samo tokom prvih 24 sata identificirale i napale više od 1.000 ciljeva uz pomoć AI-a, a da je taj broj nakon sedam dana premašio 2.000. Autor tvrdi da je takav tempo bio nezamisliv za ljudske analitičare u prošlosti.
Sjedinjene Države su koristile sistem Maven Intelligent, AI platformu koju je razvila kompanija Palantir i koja radi na Anthropicovom jezičkom modelu Claude. Njegov zadatak je obrada ogromnih količina podataka, predlaganje koordinata ciljeva, preporuka optimalnog naoružanja, upozoravanje na moguće povrede međunarodnog prava i predstavljanje operativnih opcija komandantima.
Međutim, izvještaj navodi da je administracija Donalda Trumpa kasnije potisnula Claude, jer je kompanija Anthropic odbila dati neograničenu licencu za autonomno oružje. Zbog toga se Washington navodno okrenuo tehnologiji kompanije OpenAI.
Prema izvještaju, AI ne povlači okidač. Ona generira preporuke, dok konačnu odluku i dalje donosi ljudski komandant.
Izraelska široka upotreba AI-a u ratu
BISI je u svom izvještaju također govorio o izraelskoj upotrebi AI-a tokom rata protiv Irana. Navodi se da Tel Aviv koristi dva glavna sistema: Gospel za otkrivanje i lociranje vojne infrastrukture i sistem Lavender za identifikaciju osumnjičenih na osnovu njihovih komunikacija, profila na društvenim mrežama i obrazaca ponašanja.
Ovi sistemi ne obrađuju samo podatke, već predviđaju ljudsko ponašanje. Prema izvještaju, AI platforme obrađuju ogromne količine obavještajnih podataka, satelitskih snimaka i presretnutih komunikacija kako bi izdvojile potencijalne mete. Navodno su korištene i za praćenje najvišeg iranskog rukovodstva.
To se opisuje kao „prediktivna vještačka inteligencija“, što znači da sistem ne identifikuje samo gdje se ciljevi nalaze, već pokušava predvidjeti gdje će se nalaziti i šta će učiniti.
Kako je AI pomogla agresorima?
Drugi izvještaji američkih medija o ulozi AI-a na bojištu ukazuju na jednu ključnu promjenu: ciklus određivanja ciljeva postao je izuzetno ubrzan. Dok je nekada bilo potrebno sedmicama ili mjesecima da se generiraju desetine ciljeva, tokom rata protiv Irana stvarane su stotine ciljeva dnevno, čime je posao napadača postao gotovo trivijalan.
Ta brzina, omogućena AI-jem, praktično je uklonila jedno od najstarijih operativnih ograničenja vojske – nedostatak raspoloživih ciljeva. Više nema čekanja ni racionalizacije, jer se lanac ciljeva neprekidno obnavlja.
Zbog toga mnogi stručnjaci smatraju da će budući ratovi prije svega biti utrke u obradi podataka, a da ih neće voditi samo države. Tehnološke kompanije postaju ključni akteri, a njihovi algoritmi jednako važni kao i čitavi vojni bataljoni. Bojište budućnosti pripada onome ko najbrže obrađuje informacije.
Kritike upotrebe AI-a u ratu
Brojni stručnjaci upozoravaju da sve veća upotreba AI-a prijeti osnovnom principu razlikovanja boraca od civila. Njihova zabrinutost proizlazi iz činjenice da algoritmi donose procjene na osnovu statističkih vjerovatnoća, a ne pravnih sigurnosti, što zamagljuje pitanje odgovornosti za ratne odluke.
Jednostavno rečeno, kada AI sistem odabere pogrešan cilj, nije jasno ko snosi odgovornost – programer, vojni izvođač ili komandant.
Još jedna velika kritika odnosi se na rastuću zavisnost ljudi od preporuka AI sistema. Komandanti sve više vjeruju procjenama algoritama čak i kada su one pogrešne.
Nedostatak transparentnosti dodatno pogoršava problem. Većina vojnih algoritama je povjerljiva, što onemogućava nezavisnu provjeru odluka o napadima i otežava pravni nadzor i utvrđivanje odgovornosti nakon udara.
Kritičari upozoravaju da nekontrolisana integracija AI-a može povećati broj civilnih žrtava, ubrzati trku u naoružanju i sniziti prag za izbijanje rata, jer vojno odlučivanje postaje brže i jeftinije nego ikada prije.
Opasna upotreba AI-a u ratu protiv Irana
Neki stručnjaci ukazuju na ono što nazivaju jednom od najznačajnijih primjena AI-a u nedavnom sukobu, koja se kasnije pojavila u operacijama usmjerenim na ličnosti poput vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha, njegovog pomoćnika Hashema Safieddinea i drugih komandanta otpora.
Ta sposobnost se zasnivala na AI sistemima za unakrsnu analizu obavještajnih podataka kako bi se visoko vrijedne mete locirale s velikom preciznošću.
U svom izvještaju Al Jazeera je pokušala pokazati kako su tehnološki giganti poput Amazona, Microsofta, Googlea i Oraclea postali okosnica američke ratne mašinerije, iako se javno predstavljaju kao zaštitnici privatnosti korisnika i protivnici vojnog angažmana.
Prema navodima katarske televizije, softver vještačke inteligencije koji se inače koristi za odgovaranje na pitanja korisnika pretvoren je u oružje tokom rata kako bi otkrivao i rangirao vojne ciljeve.
Riječ je o Claudeu, sistemu koji je razvila kompanija Anthropic i koji se koristi preko sistema Maven. Maven, koji je razvila kompanija Palantir u partnerstvu s Pentagonom, predstavlja okosnicu za obradu obavještajnih podataka. On objedinjuje satelitske snimke, videosnimke dronova i podatke elektronskog izviđanja u jedinstvenu platformu.
Za svoj rad Maven se oslanja na ogromnu cloud infrastrukturu kompanija Amazon (AWS) i Microsoft (Azure). Drugim riječima, podaci s bojišta pohranjuju se i obrađuju na serverima ovih tehnoloških giganata, a zatim se prosljeđuju Claudeu na analizu.
Zadatak Claudea u ratu jeste da u djeliću sekunde analizira ogromne količine satelitskih fotografija, geolokacijskih podataka i presretnutih komunikacija, omogućavajući komandantima da izaberu najbolje mete i odgovarajuće oružje. Ono što je prvobitno razvijeno za civilne svrhe postalo je ključna karika u lancu ubijanja.
Craig Jones, istraživač sa Univerziteta Newcastle, ovako opisuje situaciju:
„AI mašina daje preporuke o tome šta treba gađati brzinom koja nadilazi ljudsku sposobnost razmišljanja.“
Operacije za koje su nekada bile potrebne sedmice sada se odvijaju u roku od nekoliko minuta zahvaljujući ovoj komercijalnoj tehnološkoj infrastrukturi.
Rezultat ove saradnje je tempo napada kakav dosad nije viđen. Samo tokom prvih 24 sata rata protiv Irana pogođen je zapanjujući broj ciljeva.
Drugim riječima, ako su nekada bile potrebne sedmice i mjeseci za obradu podataka i pripremu tako velikog broja operacija, danas je za to dovoljno svega nekoliko dana.
Posebno je zanimljivo da Projekat Maven, iz kojeg se Google povukao 2018. godine nakon protesta svojih zaposlenika, nije ugašen, već ga je kompanija Palantir dalje razvila, pretvorivši ga danas u srž američkog sistema za određivanje vojnih ciljeva.
Ekskluzivno PISjournal
