S obzirom na dugo trajanje pandemije koronavirusa u svijetu i njenog brzog širenja izvještaji govore da je došlo do osjetnog smanjenja zagađenosti na globalnoj ravni. S druge strane, neki vjeruju kako je pojava zaraznih bolesti produkt čovjekova nasilja nad životnom okolinom i staništima drugih vrsta. Ovakva stajališta su dovela do toga da neki eksperti u principu pojavu zaraznih bolesti kakva je korona povezuju s klimatskim promjenama do kojih je došlo čovjekovim uplitanjem. Izvještaji Al-Jazire u Velikoj Britaniji bave se ovom problematikom.
Brzina širenja pandemije koronavirusa iznenadila je veliki broj zemalja i svjetsko tržište suočila s usponima i padovima. Ovim virusom koji se po prvi puta pojavio u kineskoj provinciji Hubei do sada je zaraženo više od 750. 000 ljudi, a živote je izgubilo više od 37. 000 osoba.
Međusobna globalna povezanost je olakšala širenje COVID-a 19 i dovela do jasne povezanost društva sa sistemima globalne proizvodnje. Ova zarazna bolest je primorala države na jedan težak balans između osiguravanja opće sigurnosti i prosperiteta naspram očuvanja ekonomskih interesa i razvojnih programa. Na koncu, predviđanja o broju preminulih i raspadu zdravstvenih sistema primorala je zemlje da u karantin stave milione osoba.
Ove opsežne mjere, bez presedana, koje poduzimaju države i međunarodne organizacije ne mogu odagnati čuđenje nekih od nas o tome kako se suočava sa jednom drugom globalnom pošasti koja, također, zahtijeva hitne mjere, a to su klimatske promjene. Ove dvije prinudne situacije, tj. koronavirus i klimatske promjene su potpuno slične. Obadvije vuku korijene iz sadašnjih ekonomskih obrazaca svijeta, tj. dostizanje beskonašnog razvoja uz ekološko trošenje koje je povezano s našim opstankom i obje su smrtonosne i razorne.
Uistinu se može argumentirano ustvrditi da pandemija koronavirusa predstavlja segment klimatskih promjena te, dakle, naš odgovor na ovo ne može se ograničiti na zaustavljanje virusa. Ono što nam je prije ove zaraze bilo ‘sasvim normalno’ zapravo je bila kriza i stoga povratak na isto ne može biti jedna od naših opcija.
Zajednički korjeni COVID-a 19 i klimatskih promjena
Uprkos konstantnom negiranju klimatske krize od strane nekih političkih krugova, sada je većini svijeta posvema jasno da se klimatske promjene dešavaju usljed čovjekova djelovanja, tj. industrijske proizvodnje. S ciljem nastavljanja proizvodnje – bolje kazano nastavljanja ekonomskog razvoja čovjek koristi prirodne izvore zemljine kore, vodu, fosilizirana goriva, drvo, rude i ostalo i stavlja ih u industrijski pogon kako bi proizveo različite potrošne proizvode (automobile, odjeću, namještaj, telephone, prehrambene artikle i dr.) što za sobom povlači velike štete.
Ovaj proces je doveo do opadanja prirodnih moći životne sredine u očuvanju njene ravnoteže i narušavanja ekološke cirkulacije posredstvom šuma . Primjera radi uništavanje šuma vodi ka smanjenju privlačenja ugljen dioksida (CO2) od strane drveća, dok istovremeno velika količina ovih materija se prispaja prirodi što dovodi do klimatskih promjena.
Upravo ovaj proces je odgovoran za širenje COVID-a 19 i ostalih sličnih epidemija. Veća potreba za prirodnim izvorima je primorala čovjeka da prekorači mjeru kada se radi o različitim prirodnim staništima i samoga sebe dovede u poziciju faktora koji izaziva dosad nepoznate bolesti. Kako god, porast proizvodnje prehrambenih materija je proizveo veliki broj farmi na kojima se uzgaja veliki broj stoke i peradi. Kao što ekolog Roby Walas u svojoj knjizi „Velike farme proizvode velike influence“ iznosi argument kako ovo predstavlja pogodno okruženje za pojavu i širenej novih bolesti, kao što su hepatitis E, Q groznica i dr.
Centar za spriječavanje i prevenciju bolesti SAD-a (CDC) ističe kako su od četiri nove zarazne bolesti, u tri slučaja izazvane doticajem čovjeka i životinje. Primjera radi širenje EBOL-e i ostalih sličnih virusa kao što je MERS dešava se prenošenjem sa životinje na čovjeka što uništava prirodno stanište. Kada se radi o COVID 19 pretpostavlja se da se virus pojavio na pijaci u Vuhanu, mjestu gdje se prodaju divlje životinje i da je prenijet na čovjeka.
Široki uzgoj divljih životinja kao što su pangolini, razne cibetke, lisice, divlje patke predstavljaju dio od 74 milijarde dolara proizvodnje u Kini što siromašnoj seoskoj populaciji predstavlja mogućnost jednostavne zarade. Izvorište virusa na najbolji način pokazuje kako ciljevi kapitalističkog ulaganja kako bi se ostvario što veći prihod mogu izravno dovesti u opasnost ljudski život jer su stalne zarazne bolesti produkt neograničenih ulaganja i narušavanja životne okoline.
Odsustvo napora da se pod kontrolu stavi ova pandemija je posljedica investiranja globalne ekonomije. Neki su u SAD-u ustvrdili da štete proistekle iz zaustavljanja ekonomskih aktivnosti mogu se tolerirati samo 15 dana. Grupacija Svjetske Banke je nedavno objavila kako će za saniranje posljedica izazvanih koronom biti neophodno sprovesti temeljite reforme.
Uprkos svemu, sumnjati je kada se radi o neoliberalnoj politici koja vodi ka prekomjernoj zloupotrebi izvora te će to voditi ka jednoj tragičnoj perspektivi nakon COVID-a 19. Zakoni koji danas vladaju u SAD-u u pogledu životne okoline opasan su pokazatelj povratka u ‘normalno’ stanje.
Klimatske promjene se događaju
Premda COVID 19 i klimatske promjene imaju korijene u jednom zloupotrebljivačkom ekonomskom ponašanju i premda su oboje ubilačke za šovjeka, ali države na njih ne gledaju kao na povezane i stoga na njih daju i različite odgovore. Kada se radi o koronavirusu sve zemlje svijeta su u borbi protiv njega poduzele stroge mjere s ciljem kontrole društva i dale su prednost socijalnoj distanci i po cijenu opadanja ekonomskog razvoja.
Međutim, kada se radi o klimatskim promjenama ovako nešto se nije dogodilo. Klimatske promjene nisu obuhvaćene planovima četvorogodišnjih predsjedničkih izbora, niti petogodišnjim ekonomskim programima, a niti razvojnim ciljevima do 2030 ili 2050.
Različiti aspekti utjecaja klimatskih promjena odvijaju se različitim brzinama i na različitim mjestima, i premda za neke od nas ove promjene možda nisu vidljive ili opipljive, ali one se događaju. Postoje posebne naznake koje ukoliko ih zanemarimo vratit ćemo se na neželjenu poziciju, a to su nestanak nekih insekata, otopljavanje ledenog pola i sl. I dok mi o štetna dnevnoj razini kao što to sada činimo sa koronavirusom, ali smo suočeni s mnogo pogubnijom opasnošću nego što je to korona.
Otopljavanje zemljine kore može voditi ka smanjenju plodnosti zemlje, jačanju sušnih godina, poplavama, nestanku oprašivanja i dr. što sve jako utječe na naše sposobnosti u proizvodnji prehrambenih materija. A također može izazvati talas jake vrućine širom svijeta što se dešavalo ranije u smrtonosnoj formi. Visoke temperature, požari koje su one izazvale te pojave poplava rezultati su ovoga procesa.
Istraživanja međunarodnih organizacija o ciljevima kontinuiranog razvoja, planovi o smanjenju ugljika, jačanje efikasnosti ekologije, prehrambeni režimi i sl. ne izazivaju klimatske promjene. Ali ovakvi pristupi nikada se neće sprovesti u praksi jer ne vode ka temeljnim promjenama našeg dosadašnjeg premoćnog životnoga stila jer bi nas oni trebali primorati na smanjenje proizvodnje otrovnih gasova.
Brzi odgovor na COVID 19 u cijelom svijetu pokazuje uočljivi kapacitet društva kako bi se uspostavilo prinudno kočenje u ‘uobičajenoj trgovini’. Ovo pokazuje da ukoliko želimo možemo veoma jednostavno i odmah sprovesti rigorozne mjere. Zaustavljanje aktivnosti na globalnoj ravni u sadašnjem trenutku dovelo je do uočljivog smanjenja otrovnih gasova i zagađenja. Primjera radi karantin u Kini je doveo do smanjenja ugljen dioksida za najmanje 25% i nitrogena za 37%.
Šta nam je činiti?
Ipak, ovo trenutačno smanjenje otrovnih gasova ne treba biti razlog za radost. Realnost je ta da su zbog karantina milioni ljudi izgubili posao, a milijarde drugih usljed ekonomske stagnacije izazvane koronavirusom se vjerovatno bore da to prevaziđu.
Dok neki zahtijevaju da se poduzmu mjere u pogledu klimatskih promjena u istoj mjeri kako je to učinjeno kada se radi o zarazi COVID 19, ali čini se da je u praksi tako nešto nemoguće. Nama je nužna jedna pravična klimatska promjena koja će štiti siromašne i najugroženije kategorije društva, ali i koja će nam pomoći da odgovorimo na zarazne bolesti. Ovo bi ne samo umanjilo klimatske probleme u kojima sada živimo, nego bi na najmanju moguću mjeru svelo opasnost pojave novih zaraznih bolesti kakva je i koronavirus.
Klimatske promjene trebaju ići uporedo s ekonomskim reformama s ciljem predstavljanja ‘nerazvojnog programa’ koji bi u obzir uzimao dobrobit ljudi više nego li stjecanje profita. Prvi korak u tom pravcu mogao bi se odnositi na poticajne pakete koje objavljuju vlade širom svijeta s ciljem osiguravanja kompanija.
Mi trebamo pod svaku cijenu spriječiti uvjete koje primjenjuju velike industrije i državni ‘igrači’ s ciljem jačanja zastrašujuće mglobalne nejednakosti, u situaciji kada ostatak civiliziranog društva boravi u karantinu. Naprotiv, treba državne investicije usmjeriti na decentralizovanu proizvodnju obnovljivih energenata kako bi se u uvjetima ekonomske krize nakon koronavirusa sprovele znakovite promjene koje bi se ogledale u sprovođenju novih ekoloških sporazuma i uspostavom novih radnih mjesta. Uporedo s ovim koracima treba se osigurati besplatna globalna zdravstvena usluga te proširena društvena zaštita najugroženijih kategorija.
Trenutačni odgovori na COVID 19 mogu biti djelotvorni i za neke od ovih promjena. Oni nas mogu priviknuti na stil života i obrazac rada kojim će se potrošnja svesti na minimum. Oni nas mogu potaknuti da manje putujemo, da smanjimo proizvodnju kućnog otpada te smanjenje radnog vremena i radnih dana. Mi također možemo imati veće povjerenje u lance lokalne sigurnosti, tj. da se neće poduzimati koraci na štetu radničke klase nego će se obrasci ekonomskog djelovanja iz globalnog mijenjati u pravcu lokalnog.
Premda trenutno uvjeti oko širenja COVID-a 19 nisu idealni, ali brze i promptne mjere kao odgovor na ovu pandemiju te inspirativni primjeri uzajamne pomoći pokazuju kako društvo u suočavanju sa ozbiljnom opasnošću širokih razmjera nadilazi sve pretpostavke kada se radi o sposobnosti kolektivnog djelovanja.