Sanadin Voloder
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Svaka globalna i regionalna sila ima svoje instrumente za softpower, ali zadnjih godina niko u tome nije nepredvidljiviji i providniji kao što su Sjedinjene Američke Države.
Njihov imperijalizam zamotan u celofan “vrijednosti zapadne civilizacije” desetljećima se promovirao kroz djelovanje USAID-a koji u svom radu nije imao jasnih pravila.
Jedni princip djelovanja je bio da se radi o aktivnostima, projektima, udruženjima ili pojedincima koji se uklapaju u trenutne američke nacionalne interese. Ali američka vanjska politika podložna je promjenama kao i regionalni odnosi širom svijeta. USAID je finansirao desničarske politike u Latinskoj Evropi, a ljevičare i liberalne u Evropi. Ulagali su i u infrastrukturu, posebno u ratnim zonama, ali i u jačanje NVO sektora koji promovira ljudska prava. U tom kontekstu najčešće su u fokusu bile manjine, pogotovo one sa rodnim i seksualnim predznakom.
Iako je svim relevantnim društvenim faktorima jasno da takva američka politika uz dobre efekte često uzrokuje dugoročne negativne posljedica za mnoga društva nije postojao jači otpor ovakvom obliku imperijalizma.
Opasano prijateljstvo sa Amerikom
Na kraju ovakvoj praksi je presudila sama Amerika, odnosno administracija predsjednika Trumpa. Na taj način mnogi su osjetili na vlastitoj koži pogubnost riječi bivšeg državnog sekretara Henrija Kisindžera: “Biti neprijatelj Amerike može biti opasno, ali biti prijatelj je fatalno”.
Biti zavisan od države koja sebe smatra da je najjača globalna sila i zaštitnik demokratije je mač sa dvije oštrice jer kad se promijene geopolitički odnosi posljedice su fatalne. Ovaj presedan je pokazao da za Ameriku ipak nisu toliko važna ljudska prava nego njen sebični nacionalni interes koji se u određenom trenutku na najlakši način može ostvariti kroz forsiranje narativa o ugroženosti dotične grupe.
Početkom marta 2025. godine dogodilo se ono čega su se mnogi primaoci međunarodne pomoći pribojavali. Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) je prekinula finansiranje gotovo svih programa. Američki državni sekretar Marco Rubio obznanio je da Sjedinjene Države službeno zatvaraju 83 % programa USAID-a. Ovom odlukom su zaustavljene dalje mogućnosti finansiranja brojnih projekata od strane američke vlade.
Prethodna direktiva Stejt departmenta o reviziji sve međunarodne pomoći u periodu od 90 dana i dalje je davala nadu u djelomično obnavljanje finansiranja nakon što su svi prekomorski programi bili revidirani u skladu sa nacionalnim interesima SAD. Ali od 27. februara, USAID-ovi partneri i korisnici počeli su da dobijaju pismena obavještenja o potpunoj obustavi finansijske pomoći. Otkazano je oko 5 800 grantova u vrijednosti od 57 milijardi dolara.
Odluka nove američke administracije bila je ozbiljan udarac implementaciji kako vladinih programa, tako i inicijativa nevladinog sektora u zemljama poput Jermenije, Gruzije, Moldavije i Ukrajine. USAID je tradicionalno bio jedan od vodećih donatora finansijske pomoći u ovim državama. Samo u 2024. godini američka vlada je izdvojila oko 6,7 milijardi dolara za četiri zemlje, koje su također učesnice u programu Istočnog partnerstva EU. Najveći dio ovog iznosa dobila je Ukrajina – 6,3 milijarde dolara, a slijede Moldavija sa 151 milion dolara, Gruzija sa 114,1 milion dolara i Jermenija sa 64,8 miliona dolara. Većina pomoći dodijeljena je jačanju civilnog društva i javnog sektora, kao i hitnoj pomoći, ekonomskom razvoju i energetskoj infrastrukturi.
Kada se vrata zatvore, otvara se prozor
Trenutno, nova realnost prisiljava da se zatvore mnoge ključne inicijative, gdje američka pomoć čini 40 do 80 % ukupnog finansiranja. To se prije svega tiče organizacija civilnog društva i nezavisnih medija. Konkretno, u Ukrajini, USAID je finansirao projekte namijenjene jačanju saradnje između vlasti i nevladinog sektora u oblastima kao što je rekonstrukcija teritorija pogođenih agresijom Rusije. Samo 2024. godine agencija je izdvojila 522 miliona dolara za program obnove infrastrukture uništene granatiranjem.
Većina ukrajinskih medija također ovisi o podršci donatora. Prema istraživanju Reporters Without Borders (RSF), samo 14 posto redakcija može funkcionirati bez vanjske podrške, a ukrajinskim medijima će trebati 96 miliona dolara za pokrivanje operativnih troškova u naredne tri godine.
U Jermeniji, sa sličnim izazovom već su se suočili nezavisni mediji, u kojima je USAID finansirao petogodišnju inicijativu od 15 miliona dolara. Pri tome je za Jerevan napravljen izuzetak u vidu finansiranja humanitarne pomoći izbjeglicama iz Nagorno-Karabaha.
U gruzijskom nevladinom sektoru pojavili su se ozbiljni problemi u organizacijama koje pomažu žrtvama nasilja i osobama sa invaliditetom. Ovakvi programi se tradicionalno finansiraju preko USAID-a.
U Moldaviji će prestanak USAID-a pogoditi lokalne projekte u poljoprivredi, transportu i turizmu. Od 2018. godine, podrška USAID-a omogućila je pristup vodi za piće za više od 30 000 ljudi u 13 zajednica. Američko finansiranje je također otvorilo pristup modernoj poljoprivrednoj tehnologiji, omogućavajući Moldaviji da poveća izvoz poljoprivrede za 80 %, odnosno za 7,4 miliona dolara.
Kina i Rusija popunjavaju vakuum
Političari i stručnjaci upozoravaju da će Rusija i Kina požuriti da popune nastali vakuum u regionu. Rusija će usmjeriti sredstva povećanju svog uticaja u medijskim prostorima kako bi promovisala narative koji imaju za cilj podrivanje povjerenja u proces evropskih integracija. Nema sumnje da će Moskva koristiti sive šeme ili treće strane za destabilizaciju situacije u Ukrajini, kao i za širenje svog utjecaja u kontekstu predstojećih parlamentarnih izbora u Moldaviji i Jermeniji.
Nove mogućnosti otvaraju se i Kini sa svojim neograničenim finansijskim resursima za ulaganje u različite projekte bez ikakvih preduslova.
Gruzija preventivno djelovala
Dok je u Jermeniji, Moldaviji i Ukrajini prekid aktivnosti USAID-a bio loša vijest, za gruzijske vlasti ta vijest je primljena s neskrivenim oduševljenjem. Kao što je poznato, vladajuća partija Gruzijski san je posljednjih godina usvojila politiku jačanja autoritarnosti i progona nevladinih organizacija koje finansiraju strane strane. U maju 2024. godine, parlament je usvojio zakon „O transparentnosti stranog uticaja” (zakon o „stranim agentima”), ograničavajući aktivnosti takvih organizacija. I tada su primaoci pomoći USAID-a i Evropske unije već bili na udaru. Odvojeno, pokrenute su izmjene i dopune koje bi podrazumijevale potpunu zabranu stranog finansiranja medija.
Vladajuća stranka Gruzije je više puta optuživala USAID za ‘planiranje revolucionarnih procesa’ u zemlji. Stoga je odluka nove američke administracije o prekidu finansiranja bila bonus za Gruzijski san u daljem ograničavanju aktivnosti nevladinog sektora, što, prema vlastima, nije u interesu države.
Tbilisi je odlučio da ne stane na tome, a vlada sada želi djelovati kao glavni donator za organizacije civilnog društva. Konkretno, 20. februara je parlament, u kojem nema opozicije, jednoglasno usvojio nacrt zakona „O izmjenama i dopunama zakona Gruzije o grantovima“. Sada će pravni subjekti javnog prava, koje će odrediti Vlada Gruzije, moći da daju grantove i da se angažuju u podršci organizacijama civilnog društva. Nakon stupanja na snagu izmjena, u zemlji će biti osnovana ‘Agencija za upravljanje državnim grantovima’ sa budžetom od 7,1 milion dolara za 2025. Državne grantove će dobiti svaka nevladina organizacija, bez obzira na sferu njenog djelovanja, uz opravdanost rada za dobrobit društva i države.
Zemlje primateljice suočene su s potrebom da razviju održivije i neovisnije modele pomoći.
Predstavnici vladajućeg Gruzijskog sna smatraju da će ovaj program postati alternativa finansiranju koje civilni sektor dobija iz fondova SAD i EU. Vlasti su i prije usvajanja nacrta zakona najavljivale mogućnost državnog finansiranja projekata koji imaju za cilj jačanje demokratskih institucija, borbu protiv korupcije, brigu o osobama sa invaliditetom, zaštitu životne sredine i interese etničkih i vjerskih manjina. Istovremeno, vladajuća stranka se poziva na slična iskustva u zemljama EU poput Poljske, Hrvatske i Estonije.
Međutim, u pozadini pogoršanja građanskih sloboda i povećane kontrole nad aktivnostima nevladinih organizacija, teško je zamisliti nepristranost u dodjeli grantova na teret državnog budžeta. S obzirom na obustavu procesa evropskih integracija, koji su gruzijske vlasti jednostrano pokrenule prošle godine, samo lojalne organizacije koje slijede konzervativnu agendu koja odgovara vlastima moći će pristupiti finansiranju.
Povlačenje pomoći preko USAID-a pokazuje ranjivost zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, gdje su ekonomija, zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita i druga kritična područja zavise od američkih sredstava u posljednjih 30 godina. Zemlje primateljice suočene su s potrebom da razviju održivije i neovisnije modele pomoći.
Ograničeni kapaciteti EU
Mnogi sada traže da Evropska unija potencijalno popuni vakuum. Kao zemlje kandidati, Ukrajina i Moldavija nastavit će primati više sredstava iz Brisela za postizanje integracije u skladu s evropskim standardima, povećanje energetske nezavisnosti ili izgradnju otpornosti na vanjske prijetnje. A angažovanje nevladinog sektora u pružanju javnih usluga može biti uslov za finansiranje socijalnih programa ili, u slučaju Ukrajine, obnove infrastrukture.
Analitičari upozoravaju na geopolitički kontekst koji se brzo mijenja i koji tjera evropske partnere da prilagode postojeću pomoć i efikasnije dodijele nova sredstva. U pozadini tekuće ruske agresije u Ukrajini i nespremnosti SAD-a da aktivno podrže partnere u suprotstavljanju izazovima iz Rusije, u evropskim prijestolnicama već je započeo proces pomjeranja prioriteta ka odbrani i sigurnosti. Jasno je da će zemlje poput Francuske, Velike Britanije, Norveške, Švedske i Njemačke i dalje biti vodeći donatori u bivšim komunističkim državama. Ali oni će morati biti fleksibilniji i brzo mobilizirati resurse kako bi efikasno odgovorili na promjenjivu situaciju. Najvažniji izazov biće održavanje ravnoteže između transparentnosti i efikasnosti u raspodjeli sredstava za programe pomoći, što će zahtijevati kolektivne napore svih aktera.
Slično stanje je i na Balkanu gdje je imidž Amerike odavno narušen, a njen utjecaj označen kao faktor polarizacije društava koja su još u tranziciji. Ovakav potez Amerike najviše će pogodovati velikodržavnim pretenzijama balkanskih država na štetu malih naroda.
Ekskluzivno PISjournal
