Lorraine Mallinder klimatske
Autorica je nezavisna novinarka koja piše za Al Jazeeru, BBC, The Irish Times, the Guardian, New Lines, Le Point i mnoge druge. U svojim istraživanjima uglavnom se bavi međunarodnim temama poput ratova, terorizma, trgovine drogom, desničarskim politikama, itd.
PISjournal – Američka vojska je ogromna organizacija sa ugljikovim otiskom (mjera ukupne emisije štetnih gasova koju izravno ili neizravno uzrokuje neka osoba, proizvodili firma) većim od bilo koje druge institucije na svijetu.Taj problem je dugo vremena stavljan pod tepih ali je sada konačno došlo vrijeme da se o tome govori.
“To je slon u sobi”, rekao je David Vine, autor knjige Base Nation: Kako američke vojne baze u inostranstvu štete Americi i svijetu. “Svi se pretvaraju da ne znaju ništa o tome uprkos dugoj evidenciju o vrlo ozbiljnim oštećenjima.”
Uticaj američke vojne mašinerije na životnu sredinu dokumentiran je u dva izvještaja iz 2019., koji su otkrili da je američka vojska najveći svjetski institucionalni potrošač ugljikovodika, koji proizvodi više emisija od industrijskih zemalja poput Portugala i Danske.
Ipak, njen doprinos zagrijavanju planete se uglavnom zanemaruje, jer je američka vlada lobirala za izuzeće vojnih aktivnosti od Protokola iz Kjota iz 1997. prema kojem su zemlje potpisnice dužne da smanje emisije gasova. Tokom pregovora u Parizu 2015. izuzeće je uklonjeno, ali izvještavanje o vojnim emisijama ostaje neobavezno.
S obzirom da svjetski lideri trenutno raspravljaju o posljedicama klimatskih promjena na samitu COP28 u Dubaiju,pogledajmo kako američka vojska utiče na okoliš.
Koliko je velika američka vojska?
Ogromna. U smislu budžeta, vatrene moći i prisutnosti, SAD nadmašuju sve vojske na svijetu, uključujući Kinu, prvu po broju vojnika, i Rusiju, koja posjeduje najveće zalihe nuklearnog oružja.
Pentagon ne objavljuje podatke o bazama. Ali Vineovo istraživanje pokazuje da ima više od 750 prekomorskih američkih vojnih baza u oko 80 zemalja što je više od bilo koje imperije u svjetskoj historiji.
Sve ovo košta mnogo novca. Američka vojna potrošnja dostigla je skoro 877 milijardi dolara u 2022. godini, što predstavlja skoro 40 posto ukupne globalne potrošnje.
“SAD sada imaju više nego trostruko veći broj prekomorskih baza, od kojih su svakoj potrebna fosilna goriva za operacije što za posljedicu stvara otpad i zagađenje”, rekao je Patrick Bigger, direktor projekta Climate and Community ( CCP) u SAD.
Kakav je uticaj vojske na klimu?
U cjelini, vojska je među najvećim svjetskim potrošačima goriva, čineći 5,5 posto globalnih emisija, prema nedavnom izvještaju koji su objavili CCP i britanski think tank Common Wealth. Poređenja radi, civilna avijacija čini oko 2 posto.
Predstavljajući najmanje tri četvrtine globalnog vojnog prisustva, američke oružane snage su daleko najveći emiteri.
Potrošnja goriva je porasla tokom decenija. Dok je prosječni američki vojnik trošio 3,8 litara (jedan galon) goriva u Drugom svjetskom ratu, ta brojka je porasla na 83,3 litra (22 galona) do trenutka kada su SAD napale Irak 2003. godine.
Prema Biggerovim riječima, većinu goriva gutaju sistemi naoružanja – tenkovi, brodovi i avioni – čak 80 posto ide na gorivo za borbene avione koji vrše operacije na velikim visinama.
Šteta ni u kom slučaju nije ograničena na ratne zone. Između 2001. i 2018. godine, samo trećina američkih vojnih emisija odnosila se na njene glavne zone operacija, kao što su Irak i Afganistan.
“SAD su zaista jedna grdosija vojnih emisija štetnih gasova, kako u smislu operacija tako iu smislu vojno-industrijskog kompleksa”, rekao je Bigger.
Šta je sa drugim oblicima ekološke štete?
Šteta koju su napravile američke oružane snage prevazilazi emisije ugljika. Ogromna vojna ekspanzija također je uticala na kvalitet vazduha, ekosisteme, biodiverzitet i zdravlje lokalnog stanovništva koje živi oko baza.
Novija historija osštećenja okoline koju su prouzrokovale američke vojne snage seže u dane nuklearnog testiranja na atolu Bikini na Maršalovim ostrvima, gde su SAD izvele 67 detonacija između 1946. i 1958. godine, izlažući stanovnike nivoima radijacije sličnim onima u Černobilu.
Takozvani “rat protiv terorizma” također je ostavio u naslijeđe ekološku štetu i velike zdravstvene probleme na mjestima poput Iraka i Afganistana, gdje je američka vojska rutinski spaljivala plastiku, elektroniku i drugi otrovni otpad u ogromnim jamama za spaljivanje.
Do danas, uništavanje se nastavlja, uz široku upotrebu perfluoroalkilnih i polifluoroalkilnih supstanci (PFAS), koje se uglavnom nalaze u vatrogasnoj pjeni, na domaćim instalacijama i u stranim bazama poput Okinave u Japanu. Otporne na razgradnju, ove hemikalije truju vode, uzrokujući urođene defekte i rak.
“Osnovna činjenica je da vojne baze nisu dobre za okoliš”, rekao je Vine, autor knjige Base Nation. “Po definiciji, to su koncentracije često ogromnih količina vrlo opasnih destruktivnih materijala i oružja koje nije dobro za ljude i druga živa bića.”
Da li se nešto radi da bi se smanjio uticaj?
Američka ekonomija ima velike koristi od vojne ekspanzije, s državnim subvencijama koje se ulijevaju u ključne industrije širom zemlje.
Khem Rogaly, viši istraživač u Common Wealthu, primijetio je da se proizvodni projekti koriste za izgradnju političke podrške u kongresnim okruzima. Uzmite konstrukciju borbenih aviona F-35, sa lancima snabdijevanja koji pokrivaju skoro sve američke države.
Iznosi koji se izdvajaju za zelene inicijative blijede u poređenju sa stotinama milijardi potrošenih na američku vojsku svake godine. Zakon o smanjenju inflacije, glavno oruđe savezne vlade za dekarbonizaciju ekonomije, ima za cilj da ubaci pozamašnu, ali relativno skromnu cifru od 369 milijardi dolara u periodu od 10 godina u poreske kredite i finansiranje projekata zelene energije.
Ipak, svjesna opasnosti koju predstavljaju klimatske promjene, američka vojska je pokušala smanjiti njihov utjecaj. Prošle godine je predstavila svoju strategiju za postizanje neto nulte emisije do 2050. godine.Uključeni su planovi da se više vojnih vozila napravi električnim i da se modernizuje “proizvodnja energije, skladištenje baterija, upravljanje zemljištem, nabavka” i “otpornost lanca snabdijevanja”.
Rogaly je računao da bi dekarbonizacija borbenih aviona bila izazov. „Izgradnja mlaznog sistema poput F-35 zahtijeva mnogo milijardi dolara ulaganja između međunarodnih partnera, tako da ste nekako zaključani u korištenju jednog sistema decenijama. To neće olakšati prelazak na nešto drugo”, kaže Rogaly.
Hoće li COP28 učiniti vojsku odgovornijom za emisije?
Program UN za životnu sredinu (UNEP) upozorio je da svijet može očekivati dramatičan porast temperature od 3 stepena Celzijusa (5,4 stepena Farenhajta) u ovom stoljeću.
Prema izvještaju UNEP-a, objavljenom 20. novembra, zemlje će morati smanjiti 42 posto od predviđenih emisija za 2030. kako bi izbjegle kršenje prethodno dogovorene granice od 1,5 Celzijusa (2,7 F) iznad predindustrijskih temperatura.
U međuvremenu, generalni sekretar UN-a Antonio Guterres rekao je da bi COP28 trebao usvojiti politiku „bez izuzetaka“ prema smanjenju emisija štetnih gasova.
Ipak, uprkos jasnoj hitnosti problema, izgleda da za sada neće biti bitnih pomaka. Nema naznaka da će zemlje biti obavezne da uključe smanjenje vojne emisije u svoje napore dekarbonizacije.
Međutim, samit sadrži diskusije o klimi i sukobima, povezujući ta pitanja po prvi put u kontekstu razgovora UN-a. Bigger je vjerovao da je to bio početak, koji je pomogao da se pokrene debata o tome kako ratovi utiču na zemlje Globalnog juga koje sada snose najveći teret klimatske katastrofe.
“Stanovništvo ne može biti sigurno beskrajnom vojnom potrošnjom i beskrajnim vojnim raspoređivanjem”, tvrdi on. „Da li to shvatamo ozbiljno? Ili ga održavamo kao infrastrukturu za globalni klimatski aparthejd?”
