Admir Lisica pet
Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica.
PISjournal – Predsjednički izbori u Turskoj su sedmicama bili glavna tema ne samo u turskim, već i evropskim medijima.
Analizirali su se kandidati, ali i zauzimale strane, u nadi da će takav način podrške doprinijeti do ishoda rezultata. Jasno je da su zapadni mediji, ali i određene političke strukture, indirektno ili direktno dali podršku opozicionom kandidatu Kemalu Kılıçdaroğlu, za kojeg su bili uvjereni da će postati novi predsjednik Republike Turske. Kampanja opozicije i samog Kılıçdaroğlu više je ličila na obračunavanje sa oponentom Recepom Tayyipom Erdoğanom, u cilju njegovog rušenja.
Takav pristup, u kojem je tokom kampanje bilo malo mjesta za konkrektne mjere, ekonomske politike i definiranje vanjskopolitičkih ciljeva, pokazao se poguban za Kılıçdaroğlua i šestorku koja ga je podržala. Erdoğan je imao znatno drugačiji pristup tokom kampanje, u kojem je fokus bio na dosadašnjim ostvarenim rezultatima, te budućem planu djelovanja na svim nivoima. U prvim danima od preuzimanja novog mandata, predsjednik Republike Turske se posvetio kadrovskoj politici, te je jasno da će Republiku Tursku u narednih pet godina predvoditi provjereni kadrovi, kojima Erdoğan vjeruje. Njegov cilj jeste nastavak kontinuiteta na svim nivoima u kontekstu razvoja Republike Turske, a poseban interes svakako jeste kako će u narednih pet godina biti usmjerena vanjska politika Republike Turske.
Kılıçdaroğlu je kroz određene izjave nagovještavao da će ukoliko dobije dovoljnu podršku građana Republike Turske, učiniti određene reforme u kontekstu vanjske politike, a jedan od najbitnijih svakako jeste odustajanje od „politike balansa“, koja je primjetna svih ovih godina pod vodstvom Erdoğana. Kılıçdaroğlu je namjeravao napraviti potpuni zaokret, te mijenjanje prioriteta, koje bi svakako osjetila i Bosna i Hercegovina, ali i mnoge druge države u kojima je Republika Turska prisutna.
Erdoğan će u narednom periodu putem svojih institucija nastaviti dosadašnju politiku, a sigurno je da će uloga organizacija poput TIKE, Instituta Yunus Emre, turskih medija izvan Turske, biti još značajnija u narednom periodu. Turska je u prethodnom periodu izgradila ulogu medijatora, posebno u trenutnom sukobu između Rusije i Ukrajine, što nije pošlo za rukom drugim zemljama. Prisustvo Turske biće pojačano na Zapadnom Balkanu, Azerbejdžanu, ali i u islamskom svijetu. Zanimljivo će biti posmatrati u kojem će smjeru ići turska vanjska politika prema Saudijskoj Arabiji i Iranu, zemljama koje su nakon sedam godina zahlađenja, ponovo uspostavile dobre odnose, koji će sigurno je u narednom periodu biti značajno prisniji. Utjecaj Turske na Azerbejdžana, te općenito „oslanjanje“ Azerbejdžana na Tursku – posebno po pitanju Nagorno-Karabaha i nesuglasicama sa Armenijom, također neće gubiti intenzitet, a ono što će biti izazov za Tursku jeste provođenje vanjskopolitičkih ciljeva prema Zapadu.
Sjedinjene Američke Države i Evropska unija jesu partneri Turske, ali je Turska u prethodnom periodu riskirala u više navrata, kako bi pokazala da sa Zapadom ne želi „tutorski“ odnos, već ravnopravan. Turska je bitna za SAD i EU, ali i Turskoj je također značajno da u Zapadu ima saradnika. Zapad je svjestan da je Recep Tayyip Erdoğan realnost, te da će u određenim segmentima morati popustiti, kako bi se odnosi sa Turskom ipak unaprijedili u određenim segmentima. Predsjednik Republike Turske će dati prednost dijalogu u odnosu na konfrontiranje, ali će odnos Turske prema Zapadu biti uvjetovan i odnosom Zapada prema Turskoj, koja još uvijek čeka „pred vratima“ Evropske unije.
Uloga Turske unutar NATO saveza je izuzetno bitna, što Zapad veoma dobro zna, a sjetimo li se komplikacija oko pristanka Turske da odobri ulazak Švedske u NATO, jasno je kako Zapad prema Turskoj mora voditi racionalnu politiku. Izuzmemo li otvorenu podršku zapadnih medija Erdoğanovom oponentu, politički zvaničnicu su bili znatno umjereniji, što je svakako dobar potez u smislu budućih realaciji tokom novog mandata predsjednika Turske. Nastavak provođenja proaktivne vanjske politike Turske je nešto što ćemo imati priliku da gledamo na međunarodnoj sceni u narednih pet godina, a predsjednik ove države Recep Tayyip Erdoğan istakao je da je pred nama „Stoljeće Turske“, što je planirana vizija turske politike u kontekstu razvoja države.
Pred Erdoğanom je težak zadatak u kontekstu izgradnje ekonomske stabilnosti, ali jasno je da uprkos svim poteđkoćama, Turska bilježi rast. Građani Turske su izabrali vlast, čijim su rezultatima u prethodnih dvadesetak godina u većoj mjeri zadovoljni. Ipak, poznavajući prilike u Turskoj, pred Predsjednikom i saradnicima će biti dosta izazova kako bi uspjeli da zadrže podršku preko 60 miliona onih koji imaju pravo glasa.
Ekskluzivno PISjournal
