PISjournal – Tri dana u sedmici, palestinski farmeri u okupiranom selu Kafin na Zapadnoj obali postrojavaju se kod žute kapije i pokazuju vojne dozvole vojnicima kako bi se brinuli za svoje usjeve s druge strane izraelske barijere za razdvajanje.
Poljoprivrednici kažu da više ne mogu živjeti od svoje zemlje, koja pati bez odgovarajuće obrade, zbog sve težih izraelskih ograničenja. Maslinjaci koji se nalaze odmah iza kapije izgorjeli su od nedavnog požara – vatrogascima je također potrebna dozvola za ulazak.
Gotovo dvije decenije nakon što je Izrael izazvao kontroverzu širom svijeta izgradnjom barijere tokom palestinskog ustanka, to je postalo naizgled trajna karakteristika krajolika – čak i dok Izrael potiče svoje građane da se naseljavaju na obje strane.
Desetine hiljada Palestinaca svakog jutra se kreće kroz njegove kontrolne punktove dok se postrojavaju u skučenim terminalima kako bi ušli u Izrael radi poslova u građevinarstvu i poljoprivredi. Poljoprivrednicima u Kafinu i desetinama drugih sela potrebne su dozvole za pristup svom privatnom posjedu.
Izrael kaže da je barijera pomogla da se zaustavi talas napada tokom ustanka 2000.–2005. godine i da je još uvek potrebna za sprječavanje smrtonosnog nasilja. Oko 85% još nedovršene barijere nalazi se unutar okupirane Zapadne obale, odsijecajući skoro 10% njene teritorije.
Palestinci to vide kao ilegalno otimanje zemlje, a Međunarodni sud pravde (ICJ) je 2004. godine rekao da je barijera “suprotna međunarodnom pravu”. U Jerusalemu i gradu Betlehemu na Zapadnoj obali, barijera je betonski zid visok nekoliko metara i okrunjen bodljikavom žicom i kamerama.
U ruralnim područjima se uglavnom sastoji od ograde od bodljikave žice i zatvorenih vojnih puteva. Duž glavnog izraelskog autoputa sjever-jug, sakriven je zemljanim radovima i uređenjem tako da vozači mogu dobiti samo usputni pogled na stvarnost vojne vladavine.
Palestinci u Kafinu kažu da je zid odsjekao oko 4.500 dunuma (1.100 hektara) njihovog poljoprivrednog zemljišta, sve unutar Zapadne obale.
Ibrahim Ammar kaže da je uzgajao niz usjeva, uključujući lubenicu i kukuruz, ali je sada ograničen na masline i bademe jer zahtijevaju manje pažnje. Čak i tokom godišnje berbe maslina, koja je počela prošlog mjeseca, on može ući u svoju zemlju samo tri dana u sedmici i mora podnijeti zahtjev za dozvolu da dovede članove porodice u pomoć.
“Moj otac, moj djed, oni su u potpunosti ovisili o zemlji”, rekao je. “Sada ne mogu da izdržavam ni sebe ni svoju djecu.” Vozi taksi da dopuni prihod.
Drugi seljaci rade užasne poslove unutar Izraela i njegovih naselja na Zapadnoj obali. Najmanje jedan stanovnik, frustriran ograničenjima, uzgaja povrće na krovu svoje kuće.
“Tri dana nije dovoljno da se služi zemlji”, rekao je Taysir Harashe, koji je bio načelnik sela kada je barijera izgrađena. “Zemlja postaje sve gora i gora.”
UN procjenjuje da je oko 150 palestinskih zajednica u sličnoj situaciji i da 11.000 Palestinaca živi u takozvanoj zoni šava unutar Zapadne obale, ali zapadno od barijere, zbog čega su potrebne izraelske dozvole samo za boravak u svojim domovima.
HaMoked, izraelska grupa za ljudska prava koja pomaže Palestincima da osiguraju dozvole, kaže da se situacija poljoprivrednika pogoršava. Kaže se da podaci dobijeni od vojske putem zahtjeva za slobodu informacija pokazuju da je prošle godine odbijeno 73% zahtjeva za dozvole, u poređenju sa 29% u 2014. godini. Manje od 3% je odbijeno iz sigurnosnih razloga, navodi se.
Izrael je 2014. godine prestao izdavati dozvole rođacima osim ako nisu navedeni kao poljoprivredni radnici na većim parcelama. Godine 2017. vojska je počela dijeliti veće posjede među članovima proširenih porodica i presudila da je sve manje od 330 kvadratnih metara (3.500 kvadratnih stopa) poljoprivredno neodrživo. Vlasnicima tzv., “sićušnih parcela” uskraćene su dozvole.
“Nema sigurnosnog opravdanja”, rekla je Jessica Montell, direktorica HaMokeda, koji osporava uredbu pred Vrhovnim sudom Izraela. “Odlučili su da posjedujete parcelu za koju misle da je premala da bi opravdala obradu.”
Ona je rekla da su drugi propisi zasnovani na “razrađenim proračunima” o tome koliko je ruku potrebno da se bave raznim usjevima.
“To je ludost. Kažu da ako uzgajate krastavce možete dobiti X broj pomagača po dunumu.” Upitana o ograničenjima, vojska je rekla da njene snage imaju za cilj “osigurati normalnu strukturu života za sve strane”.
Vojska “vidi veliku važnost u koordinaciji berbe maslina i djeluje u skladu sa smjernicama i procjenom situacije”, navodi se u saopćenju.
Izrael je oduvijek govorio da barijera nije imala za cilj ocrtavanje trajne granice, a neke pristalice su u to vrijeme rekli da će smanjenjem nasilja pomoći mirovnom procesu.
“Ograda je izgrađena samo u skladu sa potrebama sigurnosti”, rekao je Netzah Mashiah, penzionisani izraelski pukovnik koji je nadgledao izgradnju barijere do 2008. godine. “Shvatili smo, dok smo je gradili, da bi to mogla biti granica u dalekoj budućnosti… ali ovo nije bio cilj ove ograde.”
Zaista, barijera izgleda samo kao strogo čuvana granica. Izraelci i Palestinci žive na obje strane, a Izrael aktivno gradi naselja i infrastrukturu naselja istočno od barijere. Više od jedne decenije nije bilo suštinskih mirovnih pregovora, a premijer Naftali Bennett se protivi stvaranju palestinske države na Zapadnoj obali i drugim teritorijama koje je Izrael zauzeo u ratu 1967. godine.
U Betlehemu, visoki betonski zid prekriven je političkim grafitima i često satiričnim umjetničkim djelima. Jedna se odnosi na epizodu HBO komedije Larryja Davida “Obuzdajte svoj entuzijazam” u kojoj muškarci Jevreji koriste palestinski restoran kako bi sakrili svoje afere od svojih žena.
Drugi odaje počast Georgeu Floydu, koji je prošle godine preminuo pod koljenom policajca iz Minneapolisa. Postalo je eklektična turistička atrakcija nakon što je svjetski poznati umjetnik grafita Banksy tajno oslikao zid 2000-ih. Godine 2017. otvorio je “Hotel zazidani”, spomenik mračne umjetnosti na temu otpora.
Abu Yamil, vlasnik obližnje suvenirnice koji je odbio da kaže svoje puno ime, prodaje Banksyjeve printeve i razglednice među ostalim sitnicama.
Ovaj 70-godišnjak je nostalgičan zbog situacije prije nekoliko decenija, kada su Palestinci mogli slobodno putovati.
“To je bila okupacija, ali živjeli smo zajedno”, rekao je. “Odvezao sam se autom u Tel Aviv.”
Kao i mnogi Palestinci, on sumnja da nedovršena barijera služi u velikoj mjeri u sigurnosne svrhe – radnici bez dozvola uvijek su uspijevali da se ušunjaju.
“Ovaj zid će biti ovdje zauvijek, jer oni ne žele mir”, rekao je. “Izrael želi svu zemlju.”
Dok Izrael posmatra svu zemlju, jevrejski doseljenici nastavljaju napade na Palestince. Grupa jevrejskih doseljenika napala je u petak palestinske farmere koji beru svoje masline u gradu Surif, u blizini okupiranog grada Hebrona na Zapadnoj obali.
Prema palestinskoj novinskoj agenciji WAFA, tokom napada zabilježen je najmanje jedan slučaj povrede. U medijskom izvještavanju o napadu prikazane su brojne slike muškarca i žene na kojima se vide rane. Još jedan odvojeni napad dogodio se u gradu Kafr Qaddum, na sjeveru Zapadne obale.
U posljednjih nekoliko sedmica, Zapadna obala je svjedočila nizu napada jevrejskih doseljenika dok su palestinski farmeri ove godine počeli berbu masline. Tokom ovih napada, stabla maslina su posječena i zapaljena u raznim dijelovima okupirane Zapadne obale.
farmeri farmeri farmeri farmeri farmeri farmeri farmeri farmeri
