PISjournalIstraživanje ukazuje na znak sve veće frustracije javnosti uslijed katastrofalnog povlačenja SAD -a iz Afganistana nakon gotovo dvije decenije, kao i kontinuiranog prisustva najmanje 2.500 vojnika u Iraku. Amerikanaca

Američke trupe stacionirane u Iraku predmet su gotovo svakodnevnih napada, nakon američkog terorističkog čina koji je ubio iranskog general-potpukovnika Qassema Suleimanija i zamjenika šefa Iračkih popularnih jedinica za mobilizaciju Abu Mehdija al-Muhandisa. Ove dvije istaknute iranske i iračke ličnosti također su pridonijele rastućem antiameričkom osjećaju u Iraku i širem regionu Bliskog Istoka.

Amerikanci su upitani za mišljenje o ratovima sredinom avgusta u sklopu opsežnog istraživanja o nacionalnoj sigurnosti i pandemiji koronavirusa. Međutim, anketa je uslijedila kada su talibani u roku od dvije sedmice ušli u glavni grad Afganistana i srušili bivšu vladu, i kada su nadjačali afganistansku vojsku koju su SAD obučavale.

Oko 62% ispitanika reklo je anketarima da rat u Afganistanu, vođen od 2001. godine, nije vrijedan borbe, dok je 63% reklo isto za rat vođen u Iraku 2003. godine. Afganistan je bio najduži američki rat.

Obični Amerikanci težili su tome da zaborave rat u Afganistanu, a istraživanja pokazuju da je bilo mjerljivo manje previda od strane Kongresa nego u vrijeme Vijetnamskog rata. No, broj poginulih u tom ratu je u desetinama hiljada.

Budući da su SAD posudile većinu novca za plaćanje invazije, generacije Amerikanaca bit će opterećene troškovima otplate.

Prema školi Kennedy Univerziteta Harvard i projektu Costs of War Univerziteta Brown; procijenjeni iznos direktnih ratnih troškova u Afganistanu i Iraku koje je Washington financirao do 2020. bio je 2 biliona dolara. To je 300 miliona dolara dnevno, svaki dan, tokom dvije decenije.

Procijenjeni troškovi kamata do 2050. godine progonit će američke porezne obveznike do 6,5 biliona dolara u budućnosti.

Zakonodavci u pododboru za izdvajanja za odbranu u Senatu su 42 puta obradili troškove Vijetnamskog rata.U poređenju s brojem puta koliko su zakonodavci u tom istom pododboru spominjali troškove ratova u Afganistanu i Iraku, do sredine ljeta 2021. godine i  taj broj je iznosio samo pet.

Možda je Kongres naučio lekciju od Vijetnama kada je u pitanju suočavanje s ratnim troškovima. Zadivljujuće je koliko su puta poslanici Odbora za finansije Senata javno objavili troškove rata u Afganistanu i Iraku od 11. septembra 2001. do sredine ljeta 2021. godine.

Tišina Kongresa o tome koliko rat košta dovoljno govori.

Ipak, dok su Amerikanci u sve većem broju izgubili vjeru u riječi svojih vođa ili u narative vodećih američkih medija, studija je otkrila da je među anketiranima najčešća briga “širenje dezinformacija”. 75% ispitanika je anketarima reklo da su zabrinuti ili jako zabrinuti zbog “širenja dezinformacija”.

Tokom Trumpove ere izraz Lažne vijesti postao je zloglasan, ali kritičari kažu da su ratovi koje su vodile američke administracije vođeni na gomili laži.

Na svom vrhuncu, američka podrška ratovima u Afganistanu i Iraku kretala se od velike većine do gotovo jednoglasne. Početkom 2002. godine, nekoliko mjeseci nakon invazije na Afganistan i napada na talibane, 93% ispitanika reklo je da podržava rat, prema tadašnjoj Gallupovoj anketi.

U martu 2003., kada su američke trupe napale Irak, 72% ispitanika je reklo Gallupu da podržava rat. Podrška špijuniranju, čija su ovlaštenja znatno proširena u sklopu Globalnog rata protiv terorizma, također je opala.

Sljedeće najčešće zajedničke zabrinutosti bili su kibernetički napadi koji su zabrinuli 67% ispitanika, zatim širenje zaraznih bolesti i opasnost od ekstremista u SAD -u, o čemu je 65% Amerikanaca reklo da su zabrinuti ili vrlo zabrinuti. Katastrofalno loše postupanje s pandemijom koronavirusa od strane bivše Trumpove administracije znači da Amerika ima najvećo broj smrtnih slučajeva i stope zaraze COVID-19 na svijetu. U međuvremenu, američko Ministarstvo unutarnje sigurnosti označilo je bijele supremaciste kao najjaču domaću terorističku prijetnju.

Čak i ako se ratovi koje vode SAD konačno završe; troškovima vojnog avanturizma svakako nema kraja. Stručnjaci procjenjuju da je iznos novca koji su se Sjedinjene Države obavezale platiti za zdravstvenu zaštitu, invaliditet, sahranu i druge troškove za otprilike 4 miliona afganistanskih i iračkih veterana veći od 2 biliona dolara. Period u kojem će ti troškovi doseći vrhunac očekuje se nakon 2048.godine.

U avgustu je jedan od pet Amerikanaca rekao anketarima da podržava špijuniranje američkih telefonskih poziva i e -pošte bez opravdane sumnje, što je pad u odnosu na anketu iz 2011. koja je pokazala da 30% podržava nadzor e -pošte i da 23% podržava prisluškivanje telefona. Podrška za špijuniranje e -pošte i poziva izvan SAD -a je također pala, na 27%, odnosno 28%.

Od finansijskih troškova američkih ratova važniji su ljudski troškovi i posljedice ratova.

U Afganistanu, na primjer, tokom 20 godina, američke okupacije ubijeno je najmanje 69.000 afganistanskih državnih i vojnih policajaca.

Prema nekim procjenama, broj poginulih afganistanskih civila iznosi na desetine hiljada dok druge grupe za praćenje kažu da se stvarna brojka kreće u stotinama hiljada. 444 humanitarna radnika i 72 novinara također su izgubili živote.

Također, teško je izračunati tačan broj poginulih iračkih civila kao rezultat američke invazije. Toliko je pijaca bombardirano u Bagdadu da monitori nisu mogli pratiti žrtve napada.
U Afganistanu je poginulo 2.500 američkih vojnika, a ubijeno je još skoro 4.000 američkih civila.

Do marta 2009. Pentagon je procijenio da je čak 360.000 američkih veterana iz rata u Iraku i Afganistanu pretrpjelo traumatske povrede mozga. U januaru 2008, američka vojska je izvijestila da je stopa samoubistava među vojnicima u 2007. bila najveća od kada je vojska počela brojati slučajeve samoubistva od 1980.godine.

Procjena iz 2007. sugerira da ljudi koji su imali amputaciju predstavljaju 2,2% od 22.700 američkih vojnika ranjenih u američkoj invaziji na Irak.

U međuvremenu, invazija Iraka od strane Sjedinjenih Država i njihovih savezničkih snaga u martu 2003 .; prema web stranici žrtava Ministarstva odbrane SAD -a, na iračkom tlu ubijen je 4.431 američki vojnik. Gotovo 32.000 drugih zadobilo je ozljede kao rezultat invazije.

Postoje i druge zabrinjavajuće činjenice; nakon nekih 20 godina američke okupacije u Afganistanu; u zemlji je zabilježen pad smrtnosti novorođenčadi za 50% otkako su SAD i druge savezničke snage svrgnule talibansku vladu.

Prema Human Rights Watchu, pred kraj američke okupacije Afganistana; postotak afganistanskih tinejdžerki koje znaju čitati iznosi samo 37%.

Broj je prilično šokantan zbog činjenice da se Washington tako često hvalio da donosi veću slobodu obrazovanju djevojčica, dok stvarnost na terenu sugerira potpuno suprotno.

U svakom slučaju, uprkos tome što je američki državni sekretar proglasio misiju Afganistana završenom; vojni aspekt mogao bi biti završen za Washington, ali pozajmljeni novac i utjecaj štete nanesene prosječnim Amerikancima, Afganistancima i Iračanima osjećat će se još decenijama.

Ekskluzivno PISjournal