Leila Mohebbi
Velika igra žutoga zmaja na Bliskom Istoku- Trgovci su u 9. stoljeću redovno putovali morskim putem koji je povezivao Perzijski zaljev s jugom Kine.
Razmjenjivali su se većinom žad, svila i ostala luksuzna roba. Stoljećima je ovaj put predstavljao poveznicu koja je danas poznata kao ‘put svile’. Sada svijet svjedoči remontu ove trgovinske veze između dvije drevne civilizacije, ali s tom razlikom što je sada nafta i ostala potrošna roba postala nadomjestak za žad i svilu. Početkom 21. stoljeća, Kina je doživjela jedno od najnaprednijih razdoblja ekonomskog rasta u svojoj modernoj povijesti. Od 1990 do 2000 godine BDP zemlje rastao je u prosjeku za 9 %, a milijuni Kineza svake su godine izvlačeni iz siromaštva. Kineska vlada morala je pronaći nova tržišta kako bi održala taj rast i nastavila stvarati radna mjesta za stotine miliona građana koji ulaze na tržište rada. Vlada, ne samo da je trebala pronaći nova tržišta za izvoz, već je morala potražiti i izvore energije koji bi u pokretu mogli održavati točkove njenih tvornica.
Novi partner
Dostupnost energiji je glavni motiv kineskog prisustva na Bliskom Istoku. Ali relacija sa Bliskim Istokom nadilazi i pitanje energije. Krajem 70-ih godina prošloga stoljeća četvorostruke reforme modernizacije Deng Xiaopinga koje su imale za cilj jačanje kineske industrije, poljoprivrede, odbrane , znanosti i tehnologije su udarile temelje proširenju ekonomskih relacija s bliskoistočnim zemljama.
U nekoliko narednih desetljeća ekonomsko-trgovinska uloga Kine u region je postal značajnija i raznovrsnija. Početkom 90-ih kada se Kina otvorila prema svjetskoj zajednici, Peking je proširio svoje ekonomske relacije sa Bliskim Istokom, naročito u energetskoj sferi. Na tragu toga, premda Kina u povijesnom smislu nije imala drevne strateške interese na Bliskom Istoku i u regionu Perzijskog zaljeva, ali stoga što ova zemlja najveću količinu nafte uvozi iz ovog regiona, relacije sa zemljama regiona su svakodnevno postajale jako važne za Peking. Ambiciozni plan kineskog predsjednika Xi Jinpinga ‘pojas i put’, koji je svojevrsno oživljavanje drevnog ‘puta svile’ još je jedan razlog važnosti Bliskog Istoka za Peking. Politolog Jonathan Falton vjeruje da se srž ekonomske suradnje i razvoj kineske prisutnosti na Bliskom Istoku ogleda u dva dokumenta kineske vlade; jedan ‘politički dokument 2016, relacije s Arapima’ i drugi ‘dokument o viziji za zajedničku izgradnju ekonomskog pojasa Puta svile i morskog puta svile, 21. st.’.Okvir ove suradnje koji je predočen u spomenutim dokumentima koncentriran je na energiju, izgradnju infrastructure, trgovinu i investiranje na Bliskom Istoku i veoma rijetko se može zapaziti da se tu radi o sigurnosnoj suradnji.
Sjedinjene Države na Kinu gledaju kao na jednog ekonomskog i strateškog konkurenta. Stoga snažno upozoravaju bliskoistočne zemlje da se suzdrže od prevelikog zbližavanja s Kinom. Uprkos tome, realnost je tad a arapski lideri Kinu smatraju pouzdanijim partnerom od Amerike; partnerom koji ne poteže teška pitanja i koji ne ulazi u sferu pitanja koja izazivaju glavoblju, kao što je kršenje ljudskih prava. Zbog toga su, uprkos prešutnom protivljenju Washingtona, Kina i zemlje članice Vijeća za suradnju Perzijskog zaljeva započele raspravu o sporazumu o slobodnoj trgovini, u ljeto 2004. Razgovori su se poklopili s razmjenom mišljenja između Kine i Arapa vezano za održavanje polugodišnjeg dijaloga između Kine i lidera 22 vlade Arapske lige koji je do sada održan nekoliko puta uz suglasnost Arapske lige.
Naravno, mnoge arapske zemlje još uvijek ovise o Sjedinjenim Državama u pitanjima naoružanja i odbrane, a Kina nije pokazala ni najmanje interesa da postane regionalni žandar, ali njeno prisustvo u regionalnim zbivanjima znatno se povećava. Čini se da je jedan od najvažnijih koraka koji je poduzela Kina na Bliskom Istoku i to znantno uspješnije od Amerike, uspostava ravnoteže regionalnih sila između dualiteta Iran – Izrael, Iran – Saudijska Arabija Arapi – Izrael.
Proširenje odnosa sa Saudijskom Arabijom i Izraelom
Kina održava prijateljske odnose sa Izraelom na Bliskom Istoku. Segment jezgra moći u Izraelu traži novo investiranje i otvorenih ruku dočekuju kineske investiture. To je i razlog das u kinesko-izraelske relacije u posljednjih nekoliko decenija postupno se razvijale u pravcu strateške suradnje. Sada su trgovinska razmjena iI drugi ekonomski faktori utjecali da Izrael ima istaknutu poziciju u konceptu puta kineskih investitora. Kao primjer navest ćemo da, izuzmemo li prodaju kineskoga oružja i odbrambenih sredstava tel Avivu, Peking ima vodeću ulogu u modernizaciji Haife, glavne izraelske luke na Mediteranu, tamo gdje se američka flota često usidri!
Odnosi Pekinga i Rijada datiraju od sredine 80-ih, kada je Kina prodala svoje balističke rakete kratkog dometa Saudijskoj Arabiji. No posjetom Jianga Zemina Saudijskoj Arabiji 1999. došlo je do velikog pomaka u odnosima dviju zemalja. Tomom sastanka potpisan je sporazum o strateškoj naftnoj suradnji između dvije zemlje, a Kina je ponudila prodaju interkontinentalnih balističkih raketa Saudijskoj Arabiji, ali saudijci su u to vrijeme odlučili odbiti ponudu kako bi zadržali svoj poseban odnos sa Sjedinjenim Državama. Međutim, posljednjih godina Saudijska Arabija i UAE kupili su neko kinesko vojno naoružanje, uključujući dronove.
Od posjete Jianga Zemina Saudijskoj Arabiji odnosi dvije zemlje ubrzano se šire, a Kina je sada jedan od najvećih uvoznika nafte iz Saudijske Arabije. Saradnja Kine i Saudijske Arabije nije ograničena na naftu i plin. Dvije strane su ulagale u drugim sektorima, uključujući ulaganje saudijskih kompanija u kineski petrohemijski sektor. Kina je obećala izgradnju luka u Omanu, ključnih tvornica u Alžiru, nebodera u Egiptu i infrastrukturnih i zdravstvenih ustanova u Siriji. Uz to, Kina je pružila kreditne linije nekim zemljama u nepovoljnom položaju, poput Džibutija, i tamo uspostavila svoju prvu vojnu bazu.
Siguran trag na tom području
Uz Saudijsku Arabiju Iran je drugi diplomatski naftni stup za Kinu u Perzijskome zaljevu. Sredinom 90-ih Kina je značajno proširila uvoz sirove nafte i naftnih derivate iz Irana i uložila je ogromne investicije u iransku naftnu i plinsku industriju. Peking je također značajno prožirio obim trgovinske razmjene sa Teheranom. Očit primjer ovog proširenja odnosa je novi sporazum o saradnji koji su dvije zemlje nedavno objelodanile. Sporazum o suradnji i ulaganju od 400 milijardi dolara tokom 25 godina u zamjenu za povlaštene iranske carine na naftu.
Al-Jazeera u analizi sporazuma piše: “Ovaj je sporazum dio ambiciozne inicijative kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koja ima za cilj proširiti ekonomski i strateški utjecaj svoje zemlje na cijelu Euroaziju (spoj dva kontinenta Europe i Azije)”. Sporazum uključuje planove za izgradnju nekoliko luka za Kinu, poput luke Jask u istočnom Hormuškom tjesnacu. Ovo je važna stvar jer omogućava Pekingu kontrolu nad jednim od sedam stajališta i pomorskih inspekcija u svijetu. To bi potencijalno moglo potkopati američku pomorsku dominaciju na Bliskom Istoku. Budući da se uporište nalazi u luci Jask, Kini ne samo da omogućava nadzor ratnih brodova američke mornarice sa sjedištem u Bahreinu, već i povećava kinesku prisutnost u lukama pakistanskog Gwadara i luci Džibuti u regiji Indijskog okeana.
Prijateljstvo sa stanovnicima na Bliskome Istoku
Nakon što je Kina uspostavila kontrolu nad pandemijum koronavirusa unutar svojih granica, velikodušno je svoju pomoć usmjerila prema Bliskome Istoku, i Egipat, rubne zemlje Perzijskoga zaljeva, Iran i Irak, svi su primili pomoć ove zemlje. “Kina nam je poslala medicinsku opremu i svoje najbolje stručnjake…, dok nam Sjedinjene Države nisu dale niti jednu ampulu”, izjavio je tada irački ministar zdravstva Jaafar Allawi. To je osjećaj koji uglavnom postoji u većem dijelu Bliskog Istoka, piše Financial Times, pozivajući se na izjavu iračkog dužnosnika.
Anketa sprovedena na Bliskom Istoku pokazuje da je Kina kao jedna svjetska velesila popularnija od Amerike ili Rusije, a ova popularnost će najvjerovatnije rasti u 2021. godini usljed pandemije korone i pojave Pekinga kao nekoga ko pruža potporu. Prodor Kine na Bliskom Istoku je u usponu i dolazi istovremeno sa američkim povlačenjem. Pogledajte Irak: danas je Kina najveći trgovinski partner Bagdada.
“Još jedna duboka i dugoročna promjena je u fazi formiranja na Bliskom Istoku” napisao je Le Monde u analizi sve veće prisutnosti Kine na Bliskom Istoku. “Posljednjih godina Kina je postojano povećavala svoju prisutnost širom Istočnog Sredozemlja do obala Perzijskog Zaljeva. Zašto? Kina je od svih glavnih sila najviše ovisna o ugljikovodicima na Bliskom Istoku. Nafta čini više od 50 % kineskih energetskih resursa. Njena je potrošnja naglo porasla i 40 % se obezbjeđuje sa Bliskog Istoka. Kina je najveći uvoznik crnoga zlata u svijetu; glavni je iranski i jedan od glavnih saudijskih kupaca. S druge strane, Kina ima dovoljno sredstava da zavede regiju, ne samo finansijski već i politički. Na primjer, Kinu uopće ne brine situacija s ljudskim pravima. Kinu ne zanima zemlja u kojoj se sprovodi smrtna kazna, Saudijska Arabija. Kina podupire diktature na Bliskom Istoku prodajom najsavremenije tehnologije. Peking nema posebno mišljenje o palestinsko-izraelskom sukobu i slijedi ruski stav u UN-u. Ppeking se ne svrstava ni na stranu Teherana, ni Rijada. Kina kupuje s obje strane i ulaže u obje zemlje.”
Igra se mijenja
Ali ovaj proces će se promijeniti. Promatrači vjeruju da iako se do sada utjecaj Kine na Bliskom Istoku većinom ograničavao na ekonomsku sferu, ali proširenje trgovinskih i investicijskih relacija, neizbježno će promijeniti stav Pekinga. Računica je jednostavna. Kineskoj ekonomiji u usponu treba energija s Bliskog Istoka. Jedan regionalni rat ili čak poremećaj u opskrbi naftom, slično onome što se prije nekog vremena dogodilo napadom na saudijsko postrojenje Aramko, može izazvati razoran utjecaj na kinesku ekonomiju, i u tom slučaju Peking ne može jednostavno stojati skrštenih ruku i ne raditi ništa. Možda se zato 2020. godina smatra najaktivnijon godinom kineske vojne diplomacije na Bliskom Istoku; godina u kojoj su visoki kineski dužnosnici posjetili Egipat, Liban Tursku, Oman, UAE i Katar, ističući razvoj odbrambene saradnje na kraju svih sastanaka. Kinezi su imali dva važna motiva za ove susrete, prvo kineska vojna flota je marta i jula 2020. po prvi puta ušla u vode UAE i Egipta; i drugo, povjerljivi poziv zračnim snagama Kine upućen od Turske za održavanje zajedničke vojne vježbe, septembra 2020. Osim toga iranska vlada je dopustila da kineski bombarderi koriste iranski zračni prostor na putu do Turske.
Le Monde piše: Kinezi na Bliskom istoku imaju dobitnu kombinaciju, ne postavljaju pitanja i ne zauzimaju stav oko kontroverznih regionalnih izazova. Peking ne nastoji igrati posredničku ulogu u regionalnim sukobima, i ovaj pristup objašnjava nebrojene uspjehe dosljedne i proračunate politike kosookih Kineza na Bliskom Istoku.
