Robin Harding
Za mnoge inostrane kompanije koje posluju u Kini pandemiju kronavirusa ocijenio je kao jednu opasnost koja se približava svome kraju jer se život u Pekingu vraća u normal i potrošači su povratili povjerenje u ekonomiju i budućnost. U ovome postoji velika razlika između Kine i Europe.
U Europi je ostala nejasnoća vezano za budućnost i svi očekuju da će ovakvo stanje potrajati još najmanje 6 do 12 mjeseci. Ali u Aziji, napose u Kini povjerenje je zapovijed. Različiti pristupi u pogledu korone su doveli i do različitih rezultata.
Trenutno vlada takvo uvjerenje da će ekonomije Kine, Tajvana i nekih drugih pacifičkih zemalja ove godine doživjeti napredak. Ali u Europi i SAD-u će unutrašnja bruto proizvodnja doživjeti uočljiv pad.
Također jedno važno pitanje je vezano za narednu godinu: Da li će jug Azije koji svoju robu namjenjuje europskim i američkim potrošačima i čiji je izvoz glavni faktor ekonomskog razvoja se pretvoriti u izvor ispunjenja zahtjeva drugih ekonomija svijeta? Iako je u prva tri mjeseca posljednje trećine tekuće godine došlo do poboljšanja ekonomskih parametara, ali je drugi talas pandemije koji je proteklih sedmica zahvatio ovaj kontinent izazvao ponovnu zabrinutost za ekonomsku situaciju. Europske zemlje nemaju nikakvu želju da ponovo obustave ekonomiju, ali se čini da nemaju drugog izlaza osim ograničiti neke aktivnosti kao što su putovanja, skupovi i sl.
Jedan od europskih ekonomskih eksperata Capital economicsa kaže: “Nijedna od europskih zemalja ne želi se vratiti na period iz marta ove godine jer su mjere koje su tada poduzimane kako bi se zaustavilo širenje koronavirusa nanijele ogromne štete ekonomiji. Ali svaki vid ograničenja kada se radi o ekonomskim aktivnostima treba biti dugotrajan kako bi se virus stavio pod kontrolu.“ Nasuprot tome regionalne azijsko-pacifičke zemlje kao što su Novi Zeland, Vijetnam, Tajvan, Južna Korea i Kina su pandemiju svele na veoma nizak nivo i nastavile sa oštrim mjerama kontrole. I dok su Europljani uživali u ljetnjim odmorima u Aziji su obustavljena sva međunarodna putovanja.
Od samoga početka Tajvan je zatvorio granice a sve oboljele od korone je stavio u karantin, uz to primjenjujući mjere socijalne distance kako bi se prekinuli klasteri i spriječilo daljnje širenje korone. Južna Koreja je sa malim zakašnjenjem zatvorila granice za putovanja. Ali su opsežna testiranja i praćenje klastera doprinjeli da se broj oboljelih svede na manje od stotinu osoba dnevno. I nijedna od spomenutih zemalja nije imala potrebe za obustavljanjem ekonomskih aktivnosti.
Sa druge strane, Kina je virus koji se pojavio u Vuhanu u potpunosti stavila pod kontrolu i sa potpunom ozbiljnošću je prekinula sve nove klastere. Zbog samo jednog slučaja pojave virusa u Pekingu vlada je taj region izolirala i stavila u karantin. Masovna testiranja i kontrola kretanja su omogućili da se virus u potpunosti stavi pod kontrolu.
Najmnogoljudnija zemlja na svijetu iz koje je i potekao koronavirus sada izvještava o pojavi svega nekoliko slučajeva zaraženih dnevno. Rezultati ovakve stroge kontrole i ozbiljnog pristupa su ti da se ljudi mogu bez ikakva straha da će biti zaraženi koronom posvetiti svojim svakodnevnim aktivnostima. Gdje god se poduzmu stroge mjere i primjenjuje masovno testiranje ljudi se veoma brzo vrate svojim svakodnevnim aktivnostima.
Ovdje treba ukazati na jednu veoma važnu činjenicu, a to je da je procvat kineske ekonomije posljednjih mjeseci produkt širenja aktivnosti u sferi infrastrukture i porastu izvoza. Unutrašnja potrošnja je povećana, ali još nije dostigla onaj nivo prije pandemije. U Japanu, Europi i SAD-u strah od korone je nanio veliku štetu unutrašnjoj potrošnji, ali dio proizvodnje na istoku Azije nije bio izložen ovom negativnom utjecaju. Ovaj segment je ostvario dobit od povećane potrošnje robā. Dijelovi industrijske proizvodnje u Njemačkoj i na sjeveru Italije su također polučili korist od ovoga. I dok Europa i Amerika onima koji su dobili otkaz daju novac, azijske ekonomije koje su uvijek spremne za regovinu mogu njihove potrebe zadovoljiti proizvodnim robama.
Nužno se osvrnuti na dvije stvari: prvo da je ekonomski uspjeh Azije povezan s proizvodnjom vakcine protiv koronavirusa. Ukoliko se ne proizvede vakcina velika azijska populacija će ostati ‘ranjiva’, a uspjeh u kontroliranju pandemije će ovisiti o zatvaranju granica.
Drugo, ukoliko se ne poprave ekonomski uvjeti nije jasno odakle će dolaziti potražnja u narednoj i svim narednim godinama. Iako azijske ekonomije nastavljaju kretanje u pravcu napredka, ali i one trpe štete od obustave turističkih tura a i ovisne su od svjetske potražnje robā. S obzirom na to da u Americi ‘bjesni’ korona moguće je da se azijski proizvođači postepeno nađu u problemima i da počne stagnacija.
Za strane kompanije koje posluju u Kini ova zemlja je još uvijek u odnosu na Europu bolja destinacija za poslovanje. I premda su neke od ovih kompanija kada je korona bila na vrhuncu doživjele veliki pad prodaje svojih proizvoda u svijetu, ali kada se radi o Kini nivo prodaje ne bi trebao znatno opasti. Drugi talas korone u Europi doveo je do pojave dubokih nejasnoća o budućnosti ovoga kontinenta. Nije jasno kada će se kriza europskih i američkih ekonomija staviti pod kontrolu. Ali u Kini svjedočimo nultim novim slučajevima oboljelih od korone. Veoma je važno napomenuti da je kineski pristup, kao i pristup nekih drugih azijskih zemalja u kontroliranju korone bio veoma efikasan. Kao rezultat toga potražnja će veoma brzo porasti, a to je veoma značajno za početak ekonomskih aktivnosti.
Financial Times
