PISjournal – U rano jutro 3. januara 2026. godine, vojska Sjedinjenih Američkih Država započela je bombardovanje Venecuele. Predsjednik Trump je na Truth Socialu objavio da je vojska „zarobila“ predsjednika Bolivarske Republike, Nicolasa Madura.
Ova agresija Sjedinjenih Američkih Država navodno se odnosi na trgovinu drogom, uz učešće brojnih izmišljenih bandi – poput Tren de Aragua i Cartel de los Soles – koje su izmislile same SAD i koje djeluju širom Amerike. Pa ipak, Donald Trump je otvoreno izjavio da je razlog invazije i bombardovanja pristup naftnom i mineralnom bogatstvu Venecuele.
Tokom posljednjih nekoliko sedmica, Gaza se vratila na naslovnice, a imperijalističke i cionističke snage pozivaju na razoružanje otpora u naredna dva mjeseca. U govoru koji je kolumbijski predsjednik Gustavo Petro održao u vezi s genocidom u Gazi, insinuirao je da će se ono što se radi Gazi učiniti svim narodima Juga koji se usude podići zastavu revolucije protiv imperijalizma.
Sada kada imperijalizam i cionizam ne samo da su usmjerili pažnju na Venecuelu, već su i povukli okidač, kako bismo mi, kao slobodni narodi svijeta, trebali odgovoriti? Kako bismo trebali analizirati napade na Venecuelu i pozive palestinskom otporu na razoružavanje?
Da bismo razumjeli kako smo došli dovde, možemo se vratiti na 7. oktobar 2023. godine, kada su hrabri borci Palestinskog otpora razbili mit o cionističkoj i imperijalističkoj vojnoj superiornosti. Ovo je bila prekretnica na svjetskim razmjerima, gdje su ne samo užasi imperijalizma postali poznatiji, već i njegova ranjivost.
Venecuela je dugo bila solidarna s palestinskim narodom i kroz svoje snažne odnose s Iranom materijalno je pomagala Islamskoj Republici, koja, zauzvrat, materijalno pomaže Palestinskom otporu. Venecueli također nije strana direktna cionistička agresija.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir, Maria Corrina Machado – i sama teroristkinja – pozvala je cionističku vojsku da 2018. godine izvrši invaziju na Venecuelu kako bi svrgnula Madura. Mnogo godina ranije, u govoru održanom venecuelanskim naftnim radnicima, bivši predsjednik Hugo Chavez istakao je kako cionizam finansira venecuelansku opoziciju, kako Mossad djeluje širom Kariba i kako su čak pokušali da ga ubiju.
Ipak, sa strane imperijalista, postoji fundamentalno nerazumijevanje i Gaze i Venecuele, ono koje ih čini arogantnim i ono koje će dovesti do njihovog konačnog pada.
Izraelska taktika „odrubljivanja glava“ dugo je bila dio njihove vojne doktrine. Ideja je da se vođe Otpora ubijaju ili zarobljavaju u nadi da će se ostatak mreže Otpora urušiti. Tokom posljednjih 40 godina, ovo je bio sastavni dio cionističke vojne doktrine, a ipak nikada nije donijelo željeni rezultat za njih.
Ubistva Sayyeda Hassana Nasrallaha, Abu Obeide, Qassema Soleimanija, Ismaila Haniyeha, Yahye Sinwara, Abu Alija Mustafe i Muhammada Deifa su dokazi ove cionističke strategije. Sjedinjene Države sada pokušavaju primijeniti ovu strategiju u Venecueli otmicom predsjednika Nicolasa Madura.
Ono što cionisti i imperijalisti ne uspijevaju shvatiti jeste dubina polja, ili ono što Palestinci nazivaju „narodnom kolijevkom“. Bolivarska revolucija i palestinska revolucija imaju i zadržavaju stratešku dubinu; to nisu samo saveznici unutrašnji i vanjski, već i mase samih radničkih naroda.
Narod održava revoluciju jer revolucija održava njih. To je simbiotski odnos koji je neophodan za svaki pokret koji teži nezavisnosti, slobodi i suverenitetu. Bolivarska revolucija nije izolirana na nekoliko birokrata i vojnih generala u Caracasu, kako bi nas američki i cionistički mediji htjeli uvjeriti.
Ustvari, bolivarska revolucija je narodna revolucija koju održavaju komune i skupštine barrioa, koje čine okosnicu venecuelanskog društva.
Prema riječima Angela Prada, venecuelanskog ministra za komune: Komuna je organizacija na lokalnom nivou unutar određene teritorije, gdje je uspostavljena samouprava s političkom strukturom koja donosi zakone, upravlja resursima i upravlja vlastitim sredstvima proizvodnje.
U komuni postoji mnogo nivoa narodne organizacije. Tu su komunalni parlament, komunalna banka i razni odbori, od ekonomije do sporta. U osnovi komune su komunalna vijeća, koja su osnovne organizacijske ćelije.
Venecuela i Palestina su mete američkog imperijalizma ne samo zato što su bogate prirodnim resursima poput zlata i nafte u Venecueli, te prirodnog plina i brodskih ruta u Palestini, već su zapravo pod imperijalističkim bombardovanjem jer predstavljaju novu društvenu formaciju koja dovodi u pitanje akumulaciju kapitala na svjetskoj razini.
One dovode u pitanje imperijalistički model akumulacije, koji uništava čovječanstvo i prirodni svijet. Palestina predstavlja renesansu arapskog i islamskog svijeta, oslobođenog cionizma i vanjske kontrole. Venecuela predstavlja ono što su Hugo Chavez i Jose Marti prije njega nazivali nuestra America ili Naša Amerika.
Prado nastavlja: Jasno je šta se dešava kada se progresivne i antiimperijalističke vlade svrgnu – masakri, represija i razaranje. Zato je jedinstvo neophodno. Uvijek će biti unutrašnjih debata.
Međutim, u masovnom pokretu borimo se za jačanje komuna, kako bismo osigurali da postanu organiziranije, robusnije i istinski izraz samouprave naroda.
I venecuelanski i palestinski narod iskovali su svoje nacionalno jedinstvo u loncu rata, kolonijalizma, imperijalizma i vanjskih planova. Godine 2002., kada je puč pokušao svrgnuti Huga Chaveza i pokrenuti bolivarsku revoluciju, trajao je samo 47 sati jer je narod već četiri godine bio u svom revolucionarnom procesu.
Narod je razumio da samo oni mogu biti gospodari vlastite sudbine, a ne zapadna marioneta stranke koju podržavaju cionisti. Slično tome, iako u kontekstu otvorenog genocida i masovne gladi, Palestinski otpor se hrabro borio ne samo protiv krvožednih IOF-a, već i protiv agenata provokatora – poput Jasera Abu Shabbaba i njegove bande koju su cionisti unajmili da kradu pomoć, ubijaju vođe Hamasa i špijuniraju Otpor.
Bez obzira na to šta se dogodi u Venecueli u narednim sedmicama i mjesecima, američki imperijalisti – u svojoj aroganciji – imat će problema s ostvarenjem svojih planova krađe baštine venecuelanskog naroda.
Predaja nafte američkim kapitalistima neće se dogoditi bez borbe, jer je Maduro aktivirao vanredno stanje i sve regionalne narodne milicije prije nego što je otet.
Na iznošenju optužnice, Maduro i prva dama Cilia Flores izjasnili su se da nisu krivi po četiri tačke optužnice protiv njih, koje uključuju „narkoterorizam“. Maduro je pred sudom proglasio da je politički zatvorenik i ratni zarobljenik.
Ovo su ključni trenuci našeg vremena, a način na koji antiimperijalisti reaguju je od ključne važnosti. U Gazi, bez obzira koliko puta imperijalisti insistiraju da se Otpor mora razoružati, njihova historijska amnezija im onemogućava da shvate da je 7. oktobar promijenio cijelu jednačinu širom svijeta i da neuspjesi nisu jednaki porazu za narod koji se bori za slobodu.
