Vanessa Beeley
“Teroristi Al-Qaede koji djeluju na sjeveru Sirije i tlače milijune Sirijaca sada mogu odahnuti; nakon što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucijom 2504 za dodatnih šest mjeseci produžilo koridor za snabdijevanje od njihova regionalnog sponzora, države članice NATO-a, Turske“ kako navodi Syria News.
Serena Shim, američka državljanka i novinarka Press TV-a, ubijena je u listopadu 2014., u misterioznoj prometnoj nesreći u Turskoj na granici s Kobaneom. Shim je primila prijetnje smrću od turske obavještajne službe, nakon što je izvijestila u ulasku boraca ISIS-a iz Turske u Siriju u kamionima Svjetskog programa za hranu. Isti su kamioni, također, dostavljali oružje i opremu terorističkim skupinama unutar Sirije.
Moje iskustvo u Siriji – pri ulasku u područje okupirano od oružane skupine (u kojoj je dominirao Nusra Front, Al Qaeda), a nakon prethodnog oslobađanja od strane Sirijske Arapske vojske – otkrila sam da su svu zalihu humanitarne pomoći koju su dostavile UN ili njihove agencije za humanitarnu pomoć, skladištile oružane skupine i dijelile borcima iz tih grupa. Vrlo malo civila dobilo bi pomoć, osim ako nisu bili spremni platiti iznuđene cijene terorističkim / ekstremističkim skupinama.
Nakon oslobađanja Istočnog Alepa u prosincu 2016., više od 5000 tona UN pomoći iz različitih okruga sakupljeno u jedno zajedničko skladište. Civili su svjedočili da su lišeni medicinske skrbi gladovali i bili prisiljeni i za najosnovnije potrebe plaćati vrlo visoke cijene u uvjetima ratne ekonomije.
Efektivno je „pomoć“ dopremana gotovo isključivo oružanim skupinama koje su skoro pet godina vladale istočnim Alepom, pretvarale bolnice u vojne i zatočeničke centre i počinile mnoštvo ratnih zločina nad sirijskim civilima pod njihovom okupacijom. “Pomoć” je postala glavni dio mafijaške ekonomije isključivo u korist oružanih skupina.
Dr Nabil Antaki, gastroenterolog koji je ostao u Alepu tijekom posljednjih devet godina, u prosincu 2016. je napisao izvještaj u kojem detaljno opisuje svoje iskustvo posjećivanja područja Istočnog Alepa prethodno okupiranih Nusra Fronta. U tom izvještaju nalazimo i sljedeći njegov komentar u vezi sa zalihama UN-a i drugih zapadnih agencija za humanitarnu pomoć:
„Imao sam priliku posjetiti podrum javne bolnice Ibn Rushed u zapadnom Alepu, pod vodstvom direktora Gradske direkcije za zdravstvo. U ovaj su vrlo veliki podrum, od oko 1000 kavdratnih metara, stavili dio lijekova i opreme koji su pronađeni u klinikama i bolnicama iz susjedstva koje su bile pod kontrolom terorista. Pogledajte fotografije. One jasno pokazuju da nije bilo nestašice lijekova kakvu su proklamirlali, preko svojih kumova, tražeći humanitarno primirje. ”
I sama sam svejdočila sličnome stanju u drugim dijelovima Sirije – Istočna Ghouta, Damask, Daraa, Madaya, Zabadani itd. Nagrađivana novinarka Eva Bartlett opisala je isti fenomen kada je posjetila Madayu gdje su zapadni mediji dosezali poražavajuću razinu antisirijske propagande.
Sada imamo Idlib i stalnu uporabu “humanitarne pomoći” kao oružja protiv sirijskog naroda i sirijske vlade. Poznato je da su Idlib u cijelosti okupirale grupe kojima dominiraju Nusra Front ili Hayat Tahrir al Sham, jedan od njihovih mnogih ogranaka.
Iz razgovora s izbjeglicama iz Idliba i sirijskim civilima koji još uvijek žive u Idlibu, ali radi posla ili trgovine putuju u sjevernu Hamu ili druga područja pod vladinom upravom – čula sam vrlo poznatu priču: teroristi preuzimaju UN “pomoć”, skladište je i prodaju po iznuđenim cijenama potrebitim civilima; a većina njih ne može si priuštiti da nešto od toga kupi.
U nedavnom razgovoru s izbjeglicom iz Yacoubieha u Idlibu, osobom koja sada živi u Latakiji, a oružane su je skupine protjerale iz njenog doma – rečeno mi je da terorističke skupine i bijele kacige primaju pomoć, spremaju je i prvo dijele među borcima – civili su sporedni: ako imaju sreće, dobit će jedan paket osnovnih potrepština koji bi im trebao trajati mjesec dana.
“Prema Alini, Bijele kacige su surađivale s terorističkim skupinama i radile za njih. Pomoć primljena izvana podijeljena je najprije oružanim skupinama prije nego što su neznatne zalihe podijeljene civilima. Aline nije vidjela da Bijele kacige obavljaju “humanitarne” aktivnosti, bile su usredotočene na daljnje pljačke i uništavanje povijesnih zgrada, uključujući i crkve. “~ SAD povećavaju financiranje bijelih kaciga koji progone sirijske kršćane u Idlibu
Kada su šiitska muslimanska sela Kafarya i Foua bila pod opsadom u Idlibu (Ahrar al Sham i Nusra Front), UN je znatno podbacio u pružanju pomoći opkoljenim i izgladnjelim civilima – u mjeri u kojoj su civili napisali pismo UN-u se žaleći da su isporuke oskudne, da nikad ne sadrže ono što je najpotrebnije i da obzirom na uvjete u kojima žive, većina hrane propada ili biva neupotrebljiva.
Nizozemska vlada nedavno je povukla financijska sredstva od organizacije White Helmet koja je jedan od partnera za distribuciju UN-a u Idlibu. Nakon detaljne istrage, razlog je bio taj što nije bilo jamstava da pomoć i financiranje ne idu izravno oružanim skupinama, od kojih su većina označene terorističkim.
Panorama, dokumentarni serijal BBC-a također je istaknuo preusmjeravanje britanske pomoći namijenjene Slobodnoj Sirijskoj Policiji koja je povezana sa terorizmom ( u Idlibu), na terorističke grupe. Ovo je izvješće objavljeno tek nakon što sam u jednom detaljnom istraživanju pisala o indirektnom financiranju teroristički skupina od strane britanskog ministarstva vanjskih poslova, prije solobađanja Alepa u prosincu 2016.
Mora se postaviti pitanje, koji mehanizmi za provjeru postoje kako bi se osiguralo da pomoć dopre do onih kojima je najpotrebnija u Siriji, posebno u Idlibu? Može li UN jamčiti da oružane skupine ne profitiraju od pružanja pomoći i opreme na području koje je preplavila Al-Qaeda, što svaku vrstu nadzora čini izuzetno opasnim. UN se za nadzor i distribuciju pomoći uvelike oslanja na kompromitirane i s terorizmom povezane nevladine organizacije, kao i na Bijele kacige.
S trenutnom sirijskom i ruskom vojnom kampanjom u Idlibu koja će osloboditi provinciju koju još uvijek drže oružane skupine pod vodstvom Nusre, unatoč nedavnom prekidu vatre – potreba za prekograničnom pomoći drastično će se smanjiti kada sirijska vlada i Rusija sirijske ljude stave pod svoju zaštitu kao što to čine u više od 85% Sirije. UN bi trebao poštivati suverenitet države koja je učinila sve kako bi održala isporuku osnovnih usluga svom narodu unatoč 9-godišnjem ratu i osakaćujućem ekonomskom terorizmu nametnutom od američke koalicije, poznatom taktikom zlostavljanja „nestašnog dečka“ osmišljenom da kolektivno kazni sirijski narod zbog njegovog otpora imperijalističkim planovima u svojoj zemlji.
Bivši britanski ambasador u Siriji, Peter Ford, u odgovoru na najnovije obnavljanje UN-ove pomoći Al Qaedi, poslao mi je sljedeću izjavu:
„Nacrt rezolucije koju su blokirale Rusija i Kina potpuno ignorira napredak koji je sirijska vlada postigla u vraćanju svoje kontrole i time mogućnosti dostave ili usmjeravanja humanitarne pomoći. Slično tome, zapadni mediji totalno iskrivljuju to pitanje. Washington Post, primjerice, navodi američke razgovore o učinku da pomoć ne može doći do područja poput Raqqa i Deir Ez Zor. To je apsolutno laž. Sirijska vlada može bez ikakve sumnje isporučiti pomoć tim područjima koja su sada pod vladinom kontrolom.
Isto se odnosi i na Al Rukban, na granicama s Jordanom i Irakom, koji kontroliraju SAD. Oni (SAD) bi tamo mogli pružiti pomoć iz svojih baza u Iraku, kad god to požele.
Rusija je spremna pristati na produljenje za šest mjeseci i usmjeravanje pomoći kroz dva prijelaza pod turskom kontrolom. Ako je situacija tako teška kako se tvrdi, zašto ovo rješenje nije prihvatljivo?
Snage UN-a i zapadnih zemalja zaboravljaju činjenicu da jednom kada pomoć pređe u Idlib, ona potpada pod kontrolu džihadskih skupina, posebno međunarodno prokazane Hayat Tahrir Al Sham, koja to iskorištava kako bi sebi uzela profit i financirala svoje operacije usmjerene na sprečavanje normalizacije.
Haluciniraju oni koji očekuju da će se sirijska vlada i njezini pristaše neograničeno miriti s ovakvim zlostavljanjem. Ako iskreno žele okončani humanitarne patnje na sjeveru Sirije, prestat će činiti sve što je u njihovoj moći kako bi pokušali zaustaviti napredak koji postižu sirijske vladine snage i ukinuti kaznene sankcije koje povećavaju patnju običnih Sirijaca širom zemlje.
Oni koji plaču samo zbog patnje kada se ona odvija u područjima pod nadzorom džihadista, a otvoreno imaju za cilj srušiti sirijsku ekonomiju dok se narod ne pobuni protiv vlade, trebaju biti prozvani zbog tog ciničnog licemjerstva.„
