PISjournal – Nakon relativno dugog oklijevanja, Vijeće sigurnosti UN-a konačno je usvojilo rezoluciju o Gazi koju su predložile SAD, sa 13 glasova za i suzdržanim Kinom i Rusijom.
Prijedlog ima za cilj formiranje „Međunarodnih stabilizacijskih snaga“ (ISF) u Gazi kako bi se osiguralo dugoročno primirje između Izraela i Hamasa.
Ideja o formiranju takvih snaga datira još iz Trumpovog mirovnog plana za Gazu od 20 tačaka, koji je predložio da Washington, u saradnji s arapskim zemljama i svjetskom zajednicom, predvodi ISF za trenutno raspoređivanje u Gazi.
Mandat snaga je obuka i podrška palestinskim policijskim jedinicama u Gazi. Njihovo raspoređivanje također otvara put drugoj fazi primirja, koja se fokusira na političke i ekonomske aspekte sporazuma.
Rezolucija omogućava stvaranje „Vijeća za mir“, prelaznog upravnog tijela za Gazu koje će djelovati do kraja 2027. godine. Ovo vijeće će također nadgledati ekonomsku obnovu i oporavak Pojasa.
U teoriji, ovo vijeće oživljava ključni koncept iz Trumpovog plana od 20 tačaka: stavljanje Gaze pod upravu međunarodnog tehnokratskog odbora koji predvode bivši britanski premijer Tony Blair i Trump.
Sam Trump je potvrdio ovu vezu u objavi na svojoj platformi Truth Social, napisavši: „Čestitam svijetu na nevjerovatnom glasanju Vijeća sigurnosti UN-a za osnivanje Vijeća za mir u Gazi, kojim ću ja predsjedavati. Ova rezolucija je jedan od najvećih konsenzusa u historiji UN-a i dovest će do većeg mira širom svijeta.“
Njegov prvobitni plan je eksplicitno predviđao da Gazom nadgleda privremena, dvogodišnja prelazna vlada. Ovu administraciju bi podržavale multinacionalne mirovne snage i odbor palestinskih tehnokrata, koji bi bili odgovorni za pružanje svakodnevnih javnih usluga stanovnicima Gaze.
Posljedično, sva upozorenja i sumnje u vezi s Trumpovim planom od 20 tačaka koji traži mandat za Gazu i povezivanje njegove sudbine s američko-izraelskim planovima za budućnost Pojasa sada se odnose na ovu rezoluciju.
Formiranje palestinske države u neizvjesnosti
Za razliku od prethodnih nacrta, ova rezolucija spominje potencijal za buduću palestinsku državu. Međutim, ona njenu realizaciju uslovljava dugom listom preduslova, efektivno je odlažući za neizvjesnu budućnost. U tekstu se navodi da, kada Palestinska uprava provede potrebne reforme i započne obnovu Gaze, mogu se postaviti uslovi za palestinsko samoopredjeljenje i uspostavljanje nezavisne države.
Analitičari smatraju da je ova klauzula uglavnom performativna, tvrdeći da je primarni cilj Washingtona bio osigurati glasove skeptičnih članova Vijeća sigurnosti. Oni ukazuju na nedostatak bilo kakvog konkretnog, akcionog plana za ispunjenje ovog obećanja.
U međuvremenu, u oštroj suprotnosti s tvrdnjama Bijele kuće, tvrdokorni zvaničnici u Tel Avivu nisu pokazali spremnost da Palestincima daju bilo kakve ustupke na ovom frontu. Netanyahu i drugi tvrdokorni ministri su više puta izjavili da neće dozvoliti palestinsku državu, ni na jednoj teritoriji.
Poziv Washingtona Palestinskoj upravi da počne provoditi rezoluciju dodatno je kompliciran odbijanjem Netanyahuove vlade da čak i prizna PA ili njene vođe. Izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir otišao je toliko daleko da je tvrdio da ima „spremnu zatvorsku ćeliju“ za Mahmouda Abbasa.
S obzirom na ove ekstremne stavove, svaki potez Palestinske uprave suočava se s neposrednim i ozbiljnim preprekama. Bez istinskih garancija iz Tel Aviva, planovi Washingtona za mir i nezavisnu palestinsku državu ostaju tek nešto više od retorike. Izgledi za praktičnu implementaciju čine se gotovo nemogućima, ne nudeći održiv put naprijed za palestinski narod i smanjujući nade za ostvarenje njihovih prava.
Nema mira
Iako Trump tvrdi da rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a stvara temelje za svjetski mir, imajući u vidu da se razoružavanje palestinskih grupa spominje kao preuslov za formiranje palestinske države, čak i ako se međunarodne snage rasporede u Gazi, održivi mir neće biti postignut u Gazi, a kamoli svjetski mir kakav Trump tvrdi.
Vođe grupa otpora su više puta naglasile da dok se ne formira nezavisna palestinska država i ne obezbijedi oružje, neće predati svoje oružje nijednoj stranoj sili, dok zvaničnici Tel Aviva insistiraju na što bržem okončanju slučaja, u suprotnom će ponovo pokrenuti masovnu vojnu kampanju u Gazi.
Kao odgovor na usvajanje rezolucije koju podržavaju Amerikanci, palestinske grupe Islamski džihad i Hamas osudile su taj potez, proglasivši ga pokušajem nametanja mandata nad Gazom i kršenjem prava palestinskog naroda. Izjavili su da nijedna frakcija ili segment palestinskog društva ne bi prihvatio takav plan.
Grupe su naglasile da svaki međunarodni napor za učvršćivanje primirja mora poštovati prava i autonomiju u donošenju odluka palestinskog naroda. Bez ovog temeljnog principa, tvrdili su, nije moguće nikakvo stvarno ili održivo rješenje u Gazi.
Suština njihovog odbacivanja leži u odstupanju rezolucije od ranijih koncepata. Prema Trumpovom planu, koji je dobio saglasnost Palestinaca, politička i sigurnosna uprava Gaze trebala je biti povjerena grupi palestinskih tehnokrata i policijskih snaga. Ali rezolucija, na iznenađenje svih, govori o povjeravanju svih poslova u Gazi stranim snagama koje nisu povezane s palestinskim frakcijama.
To nije ono što bi vođe otpora prihvatile. Dakle, takozvane mirovne snage bi, ustvari, djelovale kao predstavnik Washingtona i Tel Aviva i utrle put postepenoj okupaciji Gaze.
Međunarodne snage bi se mogle sukobiti sa snagama otpora
Američki plan za međunarodne snage u Gazi je toliko dvosmislen da čak i sile poput Kine i Rusije smatraju njegov uspjeh malo vjerovatnim. Ove nacije tvrde da rezolucija koju podržava Washington ignoriše prava i interese palestinskog naroda i da bi mogla trajno blokirati put ka rješenju o dvije države.
Posebno sporan element je mandat dat međunarodnim snagama. Kako je izjavio ruski ambasador pri UN-u, Vasilij Nebenzja, same snage bi mogle postati izvor obnovljenih tenzija i sukoba na okupiranim teritorijama.
Ključno je da rezolucija ovlašćuje ISF da osigura razoružanje Gaze, uključujući prikupljanje oružja i uništavanje vojne infrastrukture. Ova uloga ih efektivno transformiše u izvršitelje programa izraelskog režima, značajno povećavajući vjerovatnoću direktnog sukoba s borcima otpora.
Posljedično, umjesto smanjenja tenzija, ova sila riskira da postane katalizator daljnje eskalacije. Slijeđenje ovog pristupa ne samo da mir u Gazi čini krhkijim nego ikad, već i ugrožava regionalnu stabilnost, pokazujući da se humanitarni i politički ciljevi rezolucije suočavaju s ozbiljnim, možda i nepremostivim preprekama u praksi.
Razlike između međunarodnih stavova i stavova izraelskih i američkih lidera o prirodi, ciljevima i misijama takozvane mirovne misije u Gazi su toliko ozbiljne da čak i formiranje takvih snaga ostaje obavijeno velom misterije. Mnoge zemlje koje su najavile spremnost da pošalju snage u okviru misije koju predvode SAD, u suštini nisu prihvatile misiju razoružavanja Hamasa, tvrdeći da je to nemoguće provesti.
Svi postavljaju pitanje: Kako ograničene međunarodne snage mogu ostvariti cilj kojem izraelski režim u protekle dvije godine, mobilizacijom svih svojih vojnih kapaciteta, obavještajnih podataka i zločina, nije uspio ni da se približi?
Nedostatak mehanizma za sprovođenje
Jedna od fundamentalnih slabosti Washingtonovog plana je nedostatak mehanizma za sprovođenje uspjeha njihove misije u Gazi, do te mjere da do sada nijedan entitet nije odlučan da preuzme posao donošenja odluka i aktivnosti Mirovnog vijeća. Iako je Trump izjavio da će lično nadgledati proces, ovoj tvrdnji nedostaje kredibilitet. Američka vlada ima dugogodišnju i nedvosmislenu historiju podrške izraelskom režimu, dosljedno zauzimajući pristrasan stav.
U ovom kontekstu, svaki potencijalni neuspjeh ili eskalacija koja uključuje međunarodne snage lako se može pripisati grupama otpora. Ovaj scenario pruža savršen izgovor za opravdanje nastavka ekspanzionističke politike i vojnog pritiska na palestinski narod. Tvrdokorni ministri u kabinetu u Tel Avivu dugo su čekali takvu priliku da nastave svoje akcije pod krinkom međunarodne legitimnosti, time proširujući svoju kampanju represije i uništenja.
Rusija i Kina su insistirale na tome da međunarodne snage moraju djelovati pod direktnim nadzorom Ujedinjenih nacija kako bi se osigurala transparentnost, nepristrasnost i odgovornost. Međutim, Washington je odbio ovaj prijedlog, odlučivši se umjesto toga jednostrano zadržati kontrolu nad snagama, pod vlastitim uticajem i uticajem svojih saveznika.
Kao odgovor, ruski predstavnik je kritički izjavio: „Danas je tužan dan za Vijeće… Pored želja zainteresovanih strana, tu je i koncept integriteta Vijeća sigurnosti. A danas… taj integritet i prerogativi Vijeća su prekršeni.“ Ova izjava naglašava duboku zabrinutost među velikim silama zbog erozije međunarodnih principa i nametanja jednostranih diktata.
Generalno, formiranje međunarodnih snaga u Gazi prema planu Trumpa, čija je pristrasnost prema izraelskom režimu jasna, može zakomplicirati sigurnosnu zagonetku umjesto da dovede do mira. Nedostatak mehanizama za provođenje zakona i nejasnoće oko ovih snaga povećat će rizik od napetosti sa snagama otpora i potkopati izglede za mir u regiji.
Ekskluzivno PISjournal
