Yassmin Abdel-Magied Sudanu
Elfadil Ibrahim
PISjournal – Samo nekoliko dana nakon što je građanski rat u Sudanu ušao u svoju drugu godinu zvona za uzbunu su počela da zvone oko El-Fashera u Darfuru.
Snage za brzu podršku (RSF) opkolile su El-Fasher u Sjevernom Darfuru posljednjih sedmica, ali strah od sveopšteg napada na grad još se nije ostvario.
El-Fasher ostaje posljednji glavni grad u pet država Darfura u kojem Sudanske oružane snage (SAF) imaju garnizon nakon njihovog 13-mjesečnog rata protiv RSF-a.
Poraz SAF-a i bivših pobunjeničkih grupa iz Darfura koje se bore uz njega formalizovao bi njegov gubitak kontrole nad otprilike jednom trećinom teritorije.
U strahu da će grad postati sljedeće bojno polje u ratu, najviši zvaničnici Ujedinjenih naroda upozorili su da je više od 800.000 civila u “ekstremnoj i neposrednoj opasnosti”, usred višestrukih znakova neposrednog napada, uključujući uništavanje obližnjih sela.
Najmanje pola miliona izbjeglica i interno raseljenih osoba trenutno se nalazi u prijestolnici Sjevernog Darfura, uplašeni za svoje živote i nemaju gdje otići.
Nedavna upozorenja američkih zvaničnika također su naglasila vjerovatnoću genocida do kojeg bi došlo preuzimanjem El Fashera od strane RSF-a. Nakon sastanka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Sudanu, američka ambasadorica pri Ujedinjenim narodima Linda Thomas-Greenfield rekla je novinarima da se grad “nalazi na ivici masakra velikih razmjera”.
Mutasim Ali, pravni savjetnik u Centru za ljudska prava Raoul Wallenberg, rekao je za TNA, slažući se sa riječima Thomas-Greenfieldice da postoji stvarna zabrinutost za civile u Darfuru i da sada imaju dokazi da mnogi civili kažu da, naprimjer, u Zapadnom Darfuru kojeg su zauzele snage RSF-a, nestaje narod Masalita.
Ali je jedan od autora izvještaja koji je objavio Centar Raoul Wallenberg u kojem je utvrđeno da su RSF i njene savezničke milicije „počinile i vrše genocid nad Masalitima, crnoafričkom grupom, koja je bila na meti RSF-a u El- Geneini krajem aprila, samo nekoliko sedmica nakon što je 15. aprila izbio rat u Kartumu.
El Fasher je u opasnosti da doživi isti scenario s obzirom na to da mnogi stanovnici grada pripadaju etničkim grupama Zaghawa i Fur. Ova plemena koja ne govore arapski bila su na meti arapskih milicija, koje su kasnije evoluirale u Snage za brzu podršku (RSF) nakon što ih je bivši predsjednik Omar al-Bashir formalizirao i uključio u SAF tokom genocida u Darfuru, koji se dogodio između 2003. i 2005. godine.
Stručnjaci primjećuju da se raspon mogućnosti da se zaustavi nadolazeći masakr ubrzano smanjuje. Prema Nathanielu Raymondu, izvršnom direktoru Yaleove humanitarne istraživačke laboratorije, rizik od katastrofe je “na nivou Hirošime i Nagasakija”.
Govoreći na press konferenciji,on je dodao da je to masakr.Posljednja bitka za Darfur a snage RSF-a namjeravaju dovršiti genocid koji su započeli 2004. godine.
Okretanje glave na drugu stranu
Masakr.Nivo Hirošime i Nagasakija. Gotovo milion života u opasnosti od masakra. Čini se da je ove riječi nemoguće razumjeti,toliko su zbunjujuće užasne. Još jednom, genocid se nadvija nad Darfurom dok svijet okreće glavu.
RSF je na ivici da započe još jedan val nasilja, kao što su činili i ranije ali strah od takvog neopisivog zvjerstva izaziva tek nešto više od mlakih saopštenja za javnost i “poziva na prekid vatre”.
“Tako je bolno vidjeti nivo zanemarivanja Sudana od strane međunarodne zajednice”, rekla je Hala al-Karib, regionalna direktorica panafričke feminističke mreže SIHA.
Njene riječi odražavaju osjećaje Sudanaca širom svijeta. Biti Sudanac znači osjećati se kao da vječno molite za komadiće pažnje, da budete odbačeni kao naknadna misao ili hashtag- ako imate sreće. Višegodišnji sukob su mnoge medijske kompanije i posmatrači već nazvali “Zaboravljenim ratom”.
Kako to da smo gurnuti u zaborav kada je ovaj rat čudovište koje još uvijek diše?
Propalo prikupljanje sredstava za pomoć
Sudan je trenutno dom najveće humanitarne krize na svijetu, ali svijet ipak nije u stanju prikupiti sredstva za prehranu miliona ljudi koji se bore sa ekstremnom glađu.
Na samitu u Parizu ovog mjeseca, na godinu dana od sukoba, donatori iz cijelog svijeta obećali su više od 2 milijarde dolara pomoći.
Konferencija se u vijestima spominjala možda dva dana i nakon toga sudanska patnja se nastavila.
Postoje razni razlozi zašto rat nije dobio globalnu pažnju kakvu katastrofa ovih razmjera zaslužuje; međutim, nisam zainteresovan da ih spominjem ovde.
Vrijeme za analizu – da se pitamo zašto se to dešava – nije sada. Taj razgovor je taktika odlaganja, koja služi samo za zamagljivanje i odvraćanje pažnje od hitnog zadatka koji je pred nama.
Mora se poduzeti mjere. Jednostavno nema jasnije poruke od prizora koje vidimo u Sudanu. Akcije se moraju poduzeti na svim frontovima ili će smrt stotina hiljada—ako ne i miliona—nedužnih sudanskih civila biti na našim rukama.
Ne možemo reći da nismo bili upozoreni. Čak i ako ljudi pronađu načine da ostanu živi – a hoće, jer Sudanci nisu ništa drugo ako ne inovativni, otporni, hrabri ljudi – međunarodna zajednica mora učiniti svoj dio posla.
Bezube molbe nemaju moć protiv ljudi koji imaju mašineriju dizajniranu da ubijaju. Poluga, odgovornost i posljedice su jedini putevi naprijed.
Akcioni plan
Šta se može učiniti? Najprije da se pozovu Sjedinjene Države da organizuju hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se tražila rezolucija koja prijeti sankcijama dobavljačima i finansijerima oružja za RSF. Sudanu
Mora se izvršiti pritisak na saveznike RSF-a da prestanu s naoružavanjem paravojnih snaga jer ovi ne mogu nastaviti svoje ratne napore bez podrške međunarodnih aktera.
Drugo je rješavanje pitanja nadolazeće gladi uporedo s pogoršanjem humanitarnih kriza, uključujući izbijanje tuberkuloze i drugih zaraznih bolesti u kampovima za raseljene širom zemlje.
Mora se izvršiti pritisak na zaraćene strane da se omogući humanitarna pomoć u siromašnim područjima, kako bi se spriječilo umiranje od gladi.
Pored izaslanika masovne humanitarne pomoći, finansijska sredstva moraju biti dostupna sobama za hitne slučajeve (ERR) širom zemlje, obezbjeđujući obroke za desetine hiljada civila koji čekaju rat.
Trajni prekid vatre, obnova nacije, sigurnost ljudi. Osiguravanje obećanja Slavne decembarske revolucije, uključujući civilnu vladu, i vraćanje vojske u kasarne. Ovo su krajnji ciljevi.
Ali s obzirom na sve što znamo, takve uzvišene težnje su nešto daleko, kao fatamorgana u daljini.
San bi se mogao ostvariti. Prvo, učinimo sve što je u našoj moći da ne dozvolimo da više Sudanaca umre.