Najah Mohammed Ali
PISjournal – Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da postoji mogućnost pregovora s Iranom, tvrdeći da je poslao poruku vođi Islamske revolucije ajatolahu Sejjidu Ali Hameneiju.
Tvrdnja da želi pregovarati dolazi u trenutku kada SAD,po Trumpovom nalogu,vrši politiku “maksimalnog pritiska” na Iran. Istovremeno, visoki iranski diplomata i bivši pregovarač Abbas Araqchi naglasio je da Iran neće nastaviti pregovore sve dok traje ova neprijateljska politika.
Ovaj stav postavlja fundamentalno pitanje: Da li su Zapad, posebno Sjedinjene Države i evropska trojka (Britanija, Francuska i Njemačka), istinski posvećeni rješavanju spora s Iranom diplomatskim putem, ili će se i dalje oslanjati na prijetnje i sankcije?
Trumpova greška: maksimalni pritisak daje suprotne rezultate
Trump i njegovi savjetnici vjerovali su da bi povlačenje iz nuklearnog sporazuma i uvođenje daljnjih sankcija natjerali Iran da podlegne i prihvati novi sporazum. Međutim, ishodi su bili potpuno suprotni. Od 2018. godine svjedočimo sljedećem:
1. Pojačana otpornost Irana: Suprotno očekivanjima Washingtona, Iran je usvojio politiku “aktivnog otpora” i proširio svoj nuklearni program, držeći ga u granicama miroljubive upotrebe u skladu sa Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja (NPT).
2. Smanjen položaj SAD-a: akcije SAD-a nisu izolovale Iran; nego su produbili jaz između Washingtona i njegovih evropskih saveznika, koji su odbili da se povuku iz nuklearnog sporazuma nakon što je to učinio Trump i oduprli se Trumpovom pritisku.
3. Narušen diplomatski kredibilitet: jednostrano povlačenje iz međunarodnog sporazuma podržanog rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a (Rezolucija 2231) i Međunarodne agencije za atomsku energiju naštetilo je reputaciji Sjedinjenih Država kao pouzdanog pregovarača.
Evropa: između nezavisnosti i zavisnosti od Sjedinjenih Država
Evropa se nalazi u složenoj situaciji. Evropska trojka je naizgled podržala JCPOA, ali u stvarnosti nije ispunila svoje obaveze. Podlegla je američkim pritiscima i nije uspjela implementirati mehanizme poput INSTEX-a, dizajnirane da zaobiđu američke sankcije.
Sada, kada Trump govori o pregovorima, Evropa mora odlučiti hoće li ostati vezana za politiku Bijele kuće ili će usvojiti nezavisniji pristup prema Iranu. Ako želi da oživi nuklearni sporazum ili postigne novi aranžman, mora ponuditi istinske garancije, uključujući:
– Prestanak praznih obećanja.Oni moraju pokazati istinsku posvećenost umjesto formalnih izjava.
– Ulaganje u sporazum i ekonomske odnose sa Iranom: Preduzimanje opipljivih koraka za podršku sporazumu i unapređenje trgovinskih odnosa.
– Pritisak na Washington da ukine nezakonite sankcije: Zalaganje za ukidanje nepravednih sankcija koje ometaju diplomatski napredak.
Jedan značajan napredak u iranskoj unutrašnjoj politici je ponovno pojavljivanje Abbasa Araqchija, ključne ličnosti u prvobitnim nuklearnim pregovorima. Njegov povratak na mjesto ministra vanjskih poslova odražava spremnost Teherana da se uključi u dijalog, kako je najavio iranski predsjednik Massoud Pezeshkian, iako uvjetovan promjenom pristupa Zapada.
Preporuke za Zapad
Da bi rjševanje ove situacije uopće i krenulo u pravom smjeru, Sjedinjene Države i Evropa moraju shvatiti da se Iran neće vratiti za pregovarački sto pod prijetnjama i sankcijama. Da bi se postigao održiv sporazum, potrebno je usvojiti sljedeća načela:
1. Prekid politike maksimalnog pritiska: Sankcije nisu oslabile Iran niti su smanjile njegov nuklearni program. Jedini put do potpunog poštovanja je postepeno ukidanje sankcija i ponovna izgradnja izgubljenog povjerenja.
2. Osiguranje daljeg povlačenja: primarna briga Irana je potencijal da se SAD ponovo povuku iz sporazuma. Trump, ili bilo koji budući predsjednik SAD-a, mora garantirati pouzdanost svakog novog sporazuma.
3. Poštivanje iranskog suvereniteta: Iran je više puta tvrdio da ne želi posjedovati nuklearno oružje, ali zadržava pravo na miroljubivu nuklearnu tehnologiju. Zapad bi to trebao priznati i rješavati svoje probleme kroz saradnju, a ne prijetnje.
4. Ukidanje dvostrukih standarda u regiji: Ako Zapad želi spriječiti širenje nuklearnog oružja, mora se pozabaviti nuklearnim arsenalom cionističkog entiteta, koji ostaje izvan bilo kakvog nadzora, dok se Iran, potpisnik NPT-a, suočava sa stalnim pritiskom. Ovaj dvostruki standard podriva povjerenje i ometa diplomatske napore.
5. Uključivanje u pregovore zasnovane na poštovanju: Iran tvrdi da se pregovori mogu odvijati samo sa pozicije jednakosti i poštovanja. Politika zasnovana na prijetnjama samo će eskalirati tenzije.
Propuštena prilika se možda neće ponoviti
Iran i Zapad stoje na raskrsnici koja zahtijeva odlučujuće izbore. Iran je pokazao svoju otpornost na pritiske, ali ako Zapad ozbiljno želi da traži dijalog, mora poduzeti opipljive korake.
Ako je Trump iskren u svojoj želji da pregovara s Iranom, mora riječi pretvoriti u djela. Došlo je vrijeme da se prevaziđe medijski spektakl, ukinu nezakonite sankcije i uđe u pametne, poštene i bezuslovne pregovore. Evropa također mora birati između toga da ostane talac američke politike ili da zauzme nezavisan stav.
Vrijeme je od suštinske važnosti, i dok Iran uvijek traži diplomatska rješenja, njegovo strpljenje nije beskonačno. Ako Zapad nastavi sa svojom prethodnom politikom, vrata bi se pregovaranju mogla trajno zatvoriti.
