PISjournal – Pristup zapadnih medija prema palestinskom narodu nanosi mu štetu jednako kao i zločini cionističkog režima. osuđujete
Već nekoliko decenija je cionistički režim u ratu s Palestincima, a ova činjenica može biti iznenađenje za mnoge ljude čije je shvaćanje svijeta oblikovano isključivo na praćenju zapadnih medija.
Duboke i trajne ljudske posljedice užasnog rata cionističkog režima protiv Palestinaca, kojeg s bezobzirnom okrutnošću i nasiljem vodi okupacijska vojska i fanatične paravojne formacije doseljenika, očite su generacijama.
Bezbrojni životi su izgubljeni,oni koji su preživjeli ostali su osakaćeni fizički i mentalno, zemlje i domovi su srušeni ili oduzeti, sredstva za život ograničena a kultura i historija ovog naroda sistematski su uništeni. Masovno zatvaranje ljudi koji su poniženi i zatvoreni iza zidova i ograda od bodljikave žice vrlo je nehumano.Tamo su voda i struja, hrana i gorivo postali oruđa jednog kolonijalnog režima.
Pristup zapadnih medija prema palestinskom narodu
Međutim,uprkos svim tim jasnim znakovima,veliki dio zapadnih medija ne priznaje te činjenice, jer su mnogi novinari i kolumnisti, zahvaćeni najnovijom erupcijom smrtonosnog ludila u Palestini, uvijek tumačili događaje kroz prizmu koju je uglavnom diktirao cionistički režim.
Htjeli ti ljudi to priznati ili ne, ovo je realnost koja se događa.
U ovakvom pogledu zapadnih medija, cionistički režim je uvijek žrtva, a ne zločinac; njima je važno cionističko shvatanje historije i činjenica a ne šta kažu Palestinci.Tumačenje prošlosti,sadašnjosti ili spekuliranje u vezi budućnosti zabranjeni su za Palestince dok je dozvoljeno isključivo cionističko tumačenje.Životi i imovina cionista su važni dok palestinski nisu.
Riyad Mansour, palestinski ambasador u Ujedinjenim narodima, izrazio je to u mirnom, ali uvjerljivom govoru koji je održao 29. oktobra ispred te očito nemoćne institucije.
Rekao je: „Za neke medije i političare,historija počinje onog trenutka kada cionisti počinju ginuti dok je naš narod izdržao nebrojene godine stradanja.“
Mansour je rekao svoja a potom prenio i upozorenja drugih ljutitih Palestinaca – iznova i iznova – o „potencijalnim posljedicama nekažnjivosti izraelskih zločina i međunarodnoj pasivnosti.“
Nije bio sam; grupe za ljudska prava sa sjedištem u okupiranom Jerusalemu, Londonu i New Yorku objavile su izvještaje koji dokazuju, kao pitanje međunarodnog prava, da je cionistički režim dugo vremena odgovoran za provođenje aparthejda-sistematska politika nametanja superiornosti nad opkoljenim Palestincima s okrutnom, etnički uništavajućom efikasnošću.
Namjerno i organizirano nasilje od strane cionističkog režima ne samo da je neodrživo, već pokazuje odvratno lice tlačenja i ugnjetavanja Palestinaca.
Nasuprot ovome, mnogi su zapadni mediji ili u potpunosti odbacili ove zločine ili su se koristili poznatim terminima poricanja kako bi sakrili očiglednu istinu; neki su odabrali namjernu zloupotrebu i radije su posvetili svoje vrijeme i resurse davanju podrške cionističkom režimu.
Doktrina sljepila zapadnih medija prema cionističkom režimu
Suštinsko jezgro ovog zapadnog medijskog sljepila je zajednička doktrina koja tvrdi da su Palestinci manje važni od cionista.
U ovoj devijantnoj strukturi, palestinski civili se ne smatraju nevinim žrtvama rata, već kao da su u velikoj mjeri odgovorni za vlastitu smrt i beznadežnu sudbinu.
Rezultat toga je da će zapadni kolumnisti braniti cionistički režim – bez ikakvih naznaka odbacivanja ili sumnjičenja – usprkos dokazanoj evidenciji masakra nad Palestincima kojeg sprovodi cionistički režim kad god to poželi.
Brojni dokazi o užasima na okupiranim teritorijama
Mahmoud Al-Saadi, 18-godišnji palestinski učenik, ubijen je u novembru prošle godine od strane izraelskih snaga dok je iz izbjegličkog kampa Jenin išao prema školi.
Mohammad at-Tamimi, 2,5-godišnji mališan, našao se na meti cionističkih snaga dok je sjedio u očevom automobilu ispred njihove kuće u selu „Nabi Saleh“, selu na okupiranoj Zapadnoj obali.
Shirin Abu Aqla, 51-godišnja palestinsko-američka novinarka ubijena je dok se pripremala izvještavati o još jednom napadu cionističkog režima na Jenin u maju 2022. godine.
Ovaj dugačak spisak se nastavlja i uključuje stradanja hiljada Palestinaca muškaraca, žena ,djece, starijih ljudi i invalida; Abdul Majeed Asad, 78-godišnji palestinsko-američki penzioner, upucan je dok se vraćao kući.
Prema mišljenju zapadnih medija, za sve je kriv Hamas
Ovi mediji ne govore zašto su 1948. godine, kada Hamas nije ni postojao, cionističke terorističke grupe pretvorile sela poput Kafr Qasema i Dir Yasina u groblja, a i dan danas se ponose zločinima i Nobelovim nagradama koje su za to dobili?!
Ovi mediji ne spominju više od 70 godina zločina Izraela nad Palestincima, i vezano za današnju krizu nikada ne analiziraju zašto se u raketiranju Hamasa na izraelsku teritoriju ubije najmanje ljudi i to samo vojska, dok su najveći broj žrtava u izraelskim napadima žene i djeca?!
U njihovoj analizi nikada se iz ovih izvještaja ne zaključuje o humanom i moralnom gledištu Hamasa i demonskom i nehumanom gledištu Izraela u ratu.
Ovi mediji nikada ni riječi ne kažu o genocidu u Gazi,nikada ne govore o činjenici da se Gaza pretvorila u jedan veliki zatvor i da je izraelski režim preuzeo kontrolu nad svim prijelazima u Gazi i da dostavljanje bilo kakve hrane i higijenskih potrepština ovisi o njegovom dopuštenju! O tome nijedne riječi!
Kako se televizije poput „CNN-a“ i „BBC-a“ mogu predstavljati kao relevantni i pouzdani izvori informacija? I da oni govore o demokraciji i ljudskim pravima, dok se na stotine nevinih palestinskih žena i djece nepravedno ubija u izraelskom bombardovanju.
Kako ovi mediji sada mogu govoriti o novinarskoj časti i slobodnom informisanju, dok cijeli svijet gleda ruke i noge nevinih žena i djece Gaze pod ruševinama zgrada koje se svakodnevno ruše usljed dejstva izraelskih laserski vođenih i fosforescentnih bombi?
Svi ti mediji i njihovi novinari redovno postavljaju isto pitanje: Osuđujete li Hamas? Međutim, nikada nijednog izraelskog analitičara ili zapadnog političara ne pitaju da li osuđuje Izrael?
Ekskluzivno PISjournal
