Elias Khoury
Autor je student prava na Univerzitetu u Michiganu.
PISjournal –Prošlo je gotovo deset mjeseci od početka izraelskog genocidnog rata u Gazi. Izraelska vojska je prekršila gotovo svaki aspekt međunarodnog humanitarnog prava u svom nemilosrdnom napadu na nezamislivo ranjivu populaciju.
Izrael je koncentracionom logoru Gaza uskratio osnovna sredstva za život – hranu, vodu, lijekove, sanitarne uvjete, struju i gorivo. A zbog ciljanja civilne infrastrukture, većina stanovništva Gaze ostala je bez krova nad glavom.
Nijedan izraelski vojni cilj ne zahtijeva potpuno uništenje Gaze. Ubiti 40.000 Palestinaca – broj ubijenih koji bi, prema nekim procjenama, mogao dosegnuti 186.000 – i raniti mnogo više ne služi nikakvom jasnom strateškom cilju, kao ni sistematsko i sveobuhvatno uništavanje univerziteta, škola, bolnica i naselja u Gazi. Ako Izrael želi okupirati i pripojiti Gazu, pretpostavka je da bi želio naslijediti nešto više od ruševina.
I dok se ponašanje Izraela čini iracionalnim, kao i bezuvjetna podrška njegovog najbližeg saveznika – Sjedinjenih Američkih Država – koja se nastavlja. ‘Čvrsta’ podrška Washingtona genocidu koji Izrael provodi narušila mu je međunarodni autoritet i tvrdnju da podržava međunarodni poredak zasnovan na pravilima.
Netanyahu obećava ‘potpunu pobjedu’
Veliku izraelsku iracionalnost mnogi pripisuju osjećaju poniženja koji je izazvao napad Hamasa 7. oktobra. Ta pretjerana emocionalnost ubrzala je pomak izraelske politike udesno, koja sada otvoreno slavi genocidne podvige. Više nema retorike o „mirnom suživotu“, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu umjesto tog obećava „potpunu pobjedu“.
Historija nam može dati nagovještaj šta on misli pod tom frazom koja je jezivo slična njemačkoj riječi endsieg, što doslovno znači „potpuna pobjeda“ i opisivala je punu realizaciju genocidnih ambicija nacističkog režima. Od ovih paralela se ledi krv u žilama.
Iako 7. oktobar može objasniti ponašanje Izraela, on teško da rasvjetljava američko saučesništvo. Naravno, Sjedinjene Američke Države su pouzdan izraelski saveznik i finansijer, ali, donedavno su se trudile predstaviti sebe kao nepristrasnog posrednika između Izraelaca i Palestinaca zbog raznih međunarodnih pitanja u koja su uključene. Te doze opreza više nema. SAD je nedvosmisleno podržao svaki korak destruktivne izraelske kampanje u Gazi, čak i kada je retorički pozivao na „uzdržanost“ ili „prekid vatre“.
Vjernost Washingtona je upadljiva. Od početka ofanzive, predsjednik Joe Biden potpuno podržava Izrael na svakom koraku. Ali SAD i Izrael su različita društva čiji se interesi često ne podudaraju. Sigurno se američki i izraelski stav u vezi ovog rata mora barem malo razlikovati, zar ne?
Je li moguće da izraelski lobi jednostavno diktira američku vanjsku politiku? Grupe poput Američko-izraelskog komiteta za javna pitanja (AIPAC) bez sumnje su moćne. Ali, oni predstavljaju samo jedan od brojnih lobija koji se bore za utjecaj u Washingtonu.
Možda SAD vidi lični interes u Gazi? Dokazi za to su malobrojni.
SAD više neće biti globalni hegemon
Možda Amerika želi plinska polja tik uz obalu Gaze? Ali Washington ne mora pomagati i podržavati genocid da se domogne tog plina. Potpuno miroljubiv, iako neravnopravan sporazum, bio bi dovoljan.
Zaista, ništa od navedenog ne objašnjava zašto bi SAD rizikovao svoj ugled ne samo na Bliskom Istoku nego i širom svijeta podrškom izraelskom genocidu nad Palestincima.
Šta ako američka podrška izraelskom genocidu nema nikakve veze s Gazom? Šta ako SAD jednostavno pokušava pokazati ko je glavni?
Proteklih godina sve se više govori o multipolarnosti. Mnogi analitičari su predvidjeli svijet u kojem SAD više neće biti globalni hegemon.
U tim okolnostima, SAD je pretrpio gubitak i zastoj s Rusijom u Ukrajini i Siriji. Naglo se povukao iz Afganistana, što je rezultiralo povratkom talibana na vlast. Razne latinoameričke vlade pomjerile su se ulijevo, povećavajući tenzije sa „američkim dvorištem“.
Glavni američki suparnik Kina, u međuvremenu, sve se više afirmiše na globalnoj sceni. BRICS – međuvladina organizacija u kojoj Peking igra glavnu ulogu – postao je BRICS+, jer se proširio i sada uključuje Iran, Ujedinjene Arapske Emirate, Etiopiju i Egipat.
Narodna Republika Kina ušla je i na bliskoistočnu pozornicu, odigravši ulogu mirotvorca između Irana i Saudijske Arabije 2023. i pomažući smirenje neprijateljstava u Jemenu.
Ukratko, izgleda da je Amerika u slabijoj poziciji, a njen status dominantne globalne supersile izgleda sve nesigurniji. U Gazi, ona vidi šansu da se ponovo afirmiše.
Uključenost Amerike u Gazi
Na taj način trebamo razumjeti uključenost Amerike u Gazi. Zašto bi inače SAD znatno pojačao svoje vojno prisustvo na Bliskom istoku u odgovoru na jedan napad slabo naoružanog Hamasa? Riječ je o nesigurnoj supersili, očajnoj da dokaže trajnu nadmoć koja pritom zanemaruje najosnovnije principe međunarodnog humanitarnog prava kako bi pokazala da je niko neće zaustaviti.
Ima i onih koji su pružili neki otpor. Iranski saveznici su izazvali američke i izraelske snage u regiji. Teheran je pokrenuo veliki zračni napad protiv Izraela zbog ubistva visoko rangiranih iranskih zvaničnika u Siriji. Očekuje se da će sada učiniti isto zbog ubistva vođe Hamasa Ismaila Haniyeha.
Hezbollah je isto tako pokrenuo niz napada u znak odmazde za smrtonosne izraelske napade na libanski teritorij. Vjerovatno će napraviti isto zbog ubistva Fuada Shukra.
U Crvenom moru, Husi iz Jemena poremetili su rute za brodski prijevoz robe i poslali su dronove i projektile prema Izraelu u odgovoru na njegove zločine u Gazi.
Južna Afrika je podnijela tužbu protiv Izraela na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), optuživši ga za genocid; sud je izdao preliminarnu presudu da je uvjeren kako izraelski postupci jesu genocid.
Izrael i Amerika su lobirali za ukidanje sredstava Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA), dok je Kina podržala ovu organizaciju i najavila hitna sredstva. Osim toga, pozvala je na uspostavljanje i priznavanje nezavisne palestinske države i pomogla je osigurati sporazum o jedinstvu između Fataha i Hamasa.
Ništa od ovoga, međutim, nije bilo dovoljno da ospori naizgled neograničene resurse i diplomatsku podršku koju SAD pruža Izraelu.
Svrha organizacije BRICS+ je da se suprotstavi hegemoniji Zapada. Ipak, Kina, njen predvodnik i najveća ekonomija, nije pokazala više hrabrosti nego neki akteri unutar hegemonijskih sila poput Evropske unije. Ograničila se na podržavajuću retoriku i neke diplomatske inicijative, dok je Rusija bila upadljivo tiha, a Indija otvoreno proizraelska.
BRICS+ je mogao učiniti mnogo više da pokuša zaustaviti genocid. Mogli su učiniti mnogo više da opipljivo podrže narod Gaze u njegovom najbolnijem trenutku. Ali nisu.
Amerika naziva postupke organizacije BRICS+ blefom i razotkriva ga tzv. „tigra od papira“. S izuzetkom Južne Afrike i Irana, ovaj blok jednostavno nije adekvatno reagovao na sadašnji trenutak. To znači da SAD ima pravo. I dalje je svjetska supersila, i tako će biti dok BRICS+ ne bude mogao dokazati suprotno.
