Sanadin Voloder zajednice
Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.
PISjournal – Nedavni parlamentarni izbori u Njemačkoj su imali historijski značaj. Pored promjena u odnosima snaga stranaka s tradicijom uspon krajnje desnice, odnosno stranke Alternativa za Njemačku (AfD) je privukao najviše pažnje javnosti.
Međutim, u ovoj priči jedan segment traži posebnu analizu a to je činjenica da je dio turske zajednice dao podršku stranci koja se temelji na antimigracijskoj i antiislamskoj retorici.
Da bi smo razumjeli kako je došlo do ovog apsurda nužno se podsjetiti na procese političke i društvene polarizacije te ulogu društvenih medija, posebno TikToka u savremenim izbornim kampanjama.
Desničarske stranke koje su u pravilu i populističke obilato koriste sterilnosti i usporenost tradicionalnih stranaka u suočavanju sa novim društvenim izazovima te kroz direktniju i agresivniju komunikaciju uspijevaju osvojiti brojne glasače iz useljeničkih zajednica. Takva politika i njen uspjeh ne samo u Njemačkoj pokazuje da današnji birači su sve manje imuni na populizam jer njihovo razumijevanje političkih procesa slabi a frustracije prema društvenim izazovima rastu.
Uoči izbora u Njemačkoj rastao je broj video sadržaja i istupa pojedinaca iz turske zajednice koji daju podršku Afd-u braneći svoj stav programom ove stranke i rješenjima koje zastupaju za ključne ekonomsko-socijalne izazove.
Muslimanska zajednica u Njemačkoj broji između 3 i 5 miliona članova te je vjerski, ideološki i politički podijeljena. Od toga 1,2 miliona Turaka ima biračko pravo prema podacima zastupničke grupe Zajednice Turaka u Njemačkoj. Više od 80 % zajednice su muslimani koji su decenijama uglavnom bili lojalni socijaldemokratima lijevog centra (SPD), koji su od 1960-ih gradili odnose s radnicima migrantima preko sindikata. Međutim, ključno pitanje je kako povećati njihov odziv na izborima koji se kreće oko 20 %.
Društvene mreže kao poligon desničara
Prema zvaničnim podacima, pravo glasa ima 7,1 milion birača migrantskog porijekla u Njemačkoj. Oni čine 15 do 17 % onih koji imaju pravo glasa. Prema njemačkom centru za istraživanje integracije i migracija (DeZIM), koji je krajem januara objavio studiju o glasačkim navikama među migrantima, mala je razlika između glasačkog ponašanja sa ili bez imigracionog porijekla.
Podrška turskih birača je oslabila posljednjih godina SPD-u sa 60 % na 35 % na izborima 2017. godine. U međuvremenu, postotak birača turskog ili arapskog porijekla koji kažu da bi razmotrili glasanje za AfD je skoro 20 %, u poređenju sa jednocifrenom podrškom u 2017. godine.
Političari AfD-a također kreiraju vlastiti sadržaj namijenjen turskim glasačima. Maximilian Krah, istaknuti njemački europarlamentarac koji je prošle godine dospio na naslovnice u međunarodnim medijima nakon što je rekao da nisu svi članovi nacističkog SS-a “nužno kriminalci”, nedavno je podijelio video na kojem se brije kod turskog brijača u gradu Solingenu. U videu hvali konzervativnog turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana i govori o tursko-njemačkoj saradnji tokom Prvog svjetskog rata. U drugom videu neposredno prije izbora za EU 2024. godine pozvao je Turke u Njemačkoj da „glasaju za stranku koja blokira dalju imigraciju”.
Brojna istraživanja pokazuju da je TikTok najbolja platforma za komunikaciju s mladim biračima i članovima useljeničkih zajednica. U kombinaciji s drugim mrežama kao što je Telegram TikTok je postao glavno oruđe desnice u čemu im je najviše prostora ostavila konkurencija koja je imala pogrešnu procjenu rasta popularnosti TikToka. Jedna svjež primjer moći TikToka u mobilizaciji desničarskih glasača su nedavni poništeni predsjednički izbori u Rumuniji.
AfD posebno cilja na turske glasače sa porukama protiv feminizma i prava LGBTQI+ zajednice i izbjeglica. Ova pitanja su u fokusu na izborima i u Turskoj što dodatno usložnjava odnose. Raniji opozicioni lider Kemal Kılıçdaroğlu obećao deportaciju svih sirskih izbjeglica, a vladajuća stranka predsjednika Erdogana je izgubila mnoge gradove zbog animoziteta prema Sirijcima.
Kada se analizira ponašanje turske zajednice u Njemačkoj koja ima dvojno državljanstvo odavno se prepoznaje fenomen ‘lijeve’ orijentacije na njemačkim izborima, a ‘desne’ na turskim. To je prilika koju je AfD prepoznao i želi da je iskoristi.
Turci i drugi integrisani useljenici su razočarani mejnstrim politikom, ne slažu se sa imigracionom politikom “otvorenih vrata” bivše kancelarke Merkel ali se plaše ekstremnih stavova desnice. Zbog toga su bili uglavnom neodlučni do samih izbora.
AfD čak uspijeva privući Grke ali i useljenike iz bivšeg Sovjetskog Saveza koji se sastoje iz više nacija. Među njima dominiraju Nijemci i Rusi, a proruski stavovi Afd o agresiji na Ukrajinu privlače njihovu naklonost.
Godine 2023. Robert Lambrou, državni parlamentarac AfD-a u Hesseu, osnovao je organizaciju pod nazivom “S migracijskom pozadinom za Njemačku” za imigrantske pristalice AfD-a. Na web stranici organizacije stoji da ima 137 članova iz preko 30 zemalja i da je otvorena za svakoga “koji iskazuje svoje uvjerenje u njemačku kulturu kao dominantnu kulturu i smatra da je postojanje nacije kao kulturnog entiteta”.
Inetgrisani useljenici protiv novih migracija
Blagonaklon stav mnogih imigranata je nespojiv sa izjavom npr. zastupnika AfD Renéa Springera u Bundestagu koji je, nakon otkrića da su političari AfD-a bili dio sastanka planiranja masovne “remigracije” imigranata i nebijelih Nijemaca, koji je na X mreži napisao: “Poslat ćemo strance natrag u njihove matične zemlje. Za milion. To je tajni plan.”
Pridobijanje podrške useljenika koji su generacijama dio njemačkog društva protiv novih migracija, posebno nakon 2015. godine je poprilično lahak plijen jer taj migrantski talas kojeg su predvodili Sirijci otvorio je vrata mnogim zajednicama iz Azije i Afrike koji imaju izraženu sklonost prema kriminalu i nasilju.
Analitičari smatraju da nakon što je AfD prešao magičnu granicu od 20 % podrške birača ima strategiju da jače privlači glasače iz migrantskih zajednica ako želi da pređe 30 % i na taj način postane pra stranka u Njemačkoj.
Ljudi koji su integrirana zajednica, odnosno druga, treća ili četvrta generacija imaju mnogo razloga da budu protiv novih migracija i da budu antimigrantski politički orijentirani.
Čak glasače imigrante ne odvraćaju rasizam i ksenofobija desničara jer znaju na koga se to odnosi, a to su ilegalni imigranti koji podižu stopu kriminala i ugrožavaju sigurnost. U ovom kontekstu Švedska je najočitiji primjer.
Zbog navedenog glasači iz integrisanih migrantskih zajednica zanemaruju negativne stavove AfD-a i smatraju njihove članove prijateljski raspoložene.
Njemačka ulazi u treću godinu recesije, njene javne službe pate od hroničnog nedovoljnog ulaganja, a rente u nekim gradovima rastu i do 18,4 % godišnje. Kriza i inflacija najviše pogađa migrante a novi useljenici znače veću konkurenciju. Ovu pojavu je također prepoznao AfD čime njemačka politička scena slijedi američku jer su zbog istog razloga dijelom useljenici u Americi pružili Trumpu podršku.
Iz navedenog možemo zaključiti da ovi procesi u mnogome podsjećaju na burni period između dva svjetska rata kada je Hitler preko izbora uspio dobiti podršku većine Nijemaca za rješavanje ekonomske krize. U tom kontekstu politika Afd-a je dodatno apsurdna jer njemačka ekonomija nije održiva bez novih radnika kroz nove migracije.
Ekskluzivno PISjournal
