Mujtaba Rahman

PISjournal – Godine 2017., francuski predsjednički kandidat Emmanuel Macron vodio je kampanju kao nepokolebljivi eurofil koji je obećao da će stvoriti snažnu Francusku unutar jake Evrope. Nasuprot tome, njegova rivalka u drugom krugu izbora, liderka krajnje desnice Marine Le Pen, uzalud se trudila kada je pokušavala da objasni sopstveni prijedlog da se prekrše određeni zakoni Evropske unije i da se Francuska djelimično povuče iz eura.

Pet godina kasnije, sada je Macron taj koji bi najradije izbjegao haotičnu debatu o egzistencijalnim pitanjima o EU. I dok konfrontacija između Brisela i tvrdodesničarske autoritarne vlade u Varšavi prijeti da evropsku debatu u Francuskoj pokrene u problematičnijem smjeru, neki se pitaju zašto je Macron – obično prvi koji je ističe snažnu liniju EU – poduzeo više pragmatičan pristup sukobu.

Macron vjeruje da se može pohvaliti prilično dobrim rezultatima u evropskim poslovima – posebno nakon njegovog prošlogodišnjeg uspjeha u uvjeravanju Njemačke da odobri plan od 750 milijardi eura za obnovu ekonomija svojih 27 članica oslabljenih pandemijom. On također želi ukazati na krize koje pogađaju Britaniju nakon Brexita kao dokaz zanemarenih prednosti EU koje Francuska i ostalih 26 zemalja bloka izvlače iz postignuća poput jedinstvenog tržišta.

Međutim, za Macrona komplicira stvar to što je ranije ovog mjeseca poljski ustavni sud odlučio da odbije primat Suda pravde Evropske unije. Ova konfrontacija Brisela i Varšave prijeti da ponovo otvori staru raspravu u Francuskoj, koja podsjeća na debatu o nacionalnoj “kontroli” koja je pomogla da se oblikuje odluka Ujedinjenog Kraljevstva da napusti EU 2016. godine.

Zaista, od donošenja odluke, niz francuskih predsjedničkih kandidata – od krajnje desnice i desnog centra do evroskeptične ljevice – stali su, u različitoj mjeri, na stranu Varšave. Oni su pozvali Francusku da potvrdi primat svog vlastitog ustava, ili čak vlastitih pojedinačnih zakona, nad evropskim zakonodavstvom – nešto što bi ugrozilo postojanje jedinstvenog tržišta, pa čak i same EU.

Iako istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je Francuska u velikoj mjeri tolerantna prema članstvu u EU, veliki dio stanovništva ima samo maglovitu predstavu o historiji Unije, njenoj pravnoj osnovi i načinu na koji funkcionira – nešto čega je, kako kažu zvaničnici, Macron svjestan.

Na referendumu 2005. godine, npr., francuski narod je odbacio predloženi evropski ustav koji bi, između ostalog, uključio princip primata prava EU nad nacionalnim pravom – nešto što je bilo snažno implicirano, ali nije naglašeno u izvornom evropskom ekonomskom Ugovoru Zajednice (EEZ) iz 1957. godine.

Neki francuski birači rekli su tada da su glasali „ne“ kako bi zaštitili „nacionalni suverenitet“. Drugi, posebno na lijevoj strani, rekli su da ne odobravaju “slobodnu trgovinu” i “fer konkurenciju” između evropskih nacija – principe koji su bili temelj EEZ/EU skoro pola stoljeća.

Nakon ovog odbijanja, vlade su shodno tome odobrile prošireni Lisabonski ugovor 2007. godine, koji je u aneksu „podsjetio“ da „dobro utvrđena sudska praksa Suda pravde Evropske unije“ potvrđuje „primitet“ prava EU i ugovora EU nad zakonima zemalja članica.

Posljednjih dana, ova pomalo iskošena tvrdnja o supremaciji zakona EU dovedena je u pitanje od strane niza predsjedničkih kandidata u Francuskoj. Čak su ga dovela u pitanje – što je još više iznenađujuće i oportunistički – dvojica navodno proevropskih kandidata za predsjedničku nominaciju desnog centra: Xavier Bertrand i Valérie Pécresse.

Položaj drugog kandidata desnog centra, bivšeg potpredsjednika Evropske komisije i pregovarača o Bregzitu Michela Barniera, još je ambivalentniji. Prije odluke suda u Varšavi, Barnier je predložio referendum kojim bi se Francuskoj omogućilo da se povuče iz nekih aspekata evropskih ugovora kako bi proglasila tri do pet godina moratorija na imigraciju. Nakon presude, međutim, branio je princip primata prava EU i odbacio poređenja sa sopstvenim „ograničenim“ prijedlogom.

Visoki francuski zvaničnici kažu da je Macron zabrinuto posmatrao ovu zbrkanu francusku debatu. Kažu da je spreman braniti “prve principe” EU ako bude potrebno. Spreman je iznijeti argument da bi se jedinstveno tržište EU urušilo – s katastrofalnim posljedicama za Francusku – ako bi svaka zemlja bila u stanju da nametne svoje zakone ili ako bi, kao u slučaju Poljske, sama vladavina prava bila narušena.

Takođe je spreman da tvrdi da zakon EU nije „nametnut“ Francuskoj, već da se o njemu demokratski slažu vlade u Vijeću EU i direktno izabrani članovi Evropskog parlamenta.

Zvaničnici, međutim, također kažu da je Macron oprezan u tome da bude predstavljen kao ropski proevropski, pro-briselski političar u nizu obmanjujućih zvučnih zapisa iz gotovo svakog dijela izbornog bojnog polja sljedeće godine. Ističu da istraživanja javnog mnjenja pokazuju da oko 45% biračkog tijela može glasati za euroskeptične ili antievropske kandidate krajnje desnice ili tvrde ljevice.

Problem je istovremeno otežan i nesretnim preklapanjem sa rasporedom EU. Francuska preuzima rotirajuće predsjedavanje Vijećem EU za prvu polovinu iduće godine, što se poklapa s ključnim mjesecima njegove kampanje prije dva kruga predsjedničkih izbora u zemlji u aprilu. Drugim riječima, Macron bi mogao biti primoran da vodi pregovore sa Varšavom u sedmicama prije glasanja.

Macron tvrdi da bi frontalni napad na desničarsku evroskeptičku vladu u Varšavi bio kontraproduktivan. Bolje je, kaže on, pustiti da normalni naporni procesi konfrontacije i kompromisa u EU sami od sebe rade. U svakom slučaju, on tvrdi da u Poljskoj već postoji snažna domaća reakcija na politiku koja bi mogla ugroziti njeno ekonomski korisno članstvo u EU.

To dijelom objašnjava njegov oprezan pristup.,. Ali isto tako i izborna i domaća razmatranja.

Bez sumnje, Macron želi da Brisel protiv Varšave postane duga, ali ograničena svađa oko nepoštovanja demokratije i vladavine prava od strane poljske vlade – a ne ustavna kriza EU koja bi se prelila u francusku predsjedničku utrku.

Emmanuel Macron Emmanuel Macron Emmanuel Macron Emmanuel Macron

Izvor 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime