PISjournal – Dok se ratu u Gazi ne nazire kraj a širenje krize dolazi do Crvenog mora i dok se zbog toga javila zabrinutost oko budućnosti regije Bliskog istoka i njegovog pretvaranja u izvor krize za pomorsku sigurnost i trgovinu u jednoj od najvažnijih svjetskih globalnih tranzitnih arterija, dešavaju se podjele među zapadnim zemljama kada je u pitanju Izrael i njegova genocidna politika. žele
Uz pogoršanje krize zbog američkih napada na Jemen, Washington očekuje da se evropski saveznici pridruže pomorskoj koaliciji koju predvode Amerikanci, nazvanoj Čuvar prosperiteta. Međutim, visoki predstavnik Evropske unije za vanjsku politiku Josep Borrell rekao je da blok nema namjeru slati ratne brodove u pomorsku misiju u Crvenom moru.
Prema Borrellu, EU razmišlja o misiji na Crvenom moru, ali bi njena misija bila isključivo u cilju zaštite brodova.
Evropski blok nema namjeru da eskalira sukob sa jemenskom vojskom i želi učiniti sve što je moguće da osigura slobodu plovidbe, ali da u isto vrijeme izbjegne eskalaciju.
Sada se postavlja pitanje zašto evropski blok izbjegava eskalaciju u Crvenom moru? Da li su Brisel i Washington duboko podijeljeni oko ovog slučaja?
Zabrinutost zbog energetske krize
Najvažnija pitanja koja izazivaju zabrinutost Evrope zbog krize u Crvenom moru su energetika. Nakon izbijanja ukrajinskog rata 2022. godine i posljedičnog prekida isporuke ruske nafte i plina evropskom kontinentu, što je dovelo do poskupljenja goriva, evropske zemlje se bore s energetskom krizom koja ni nakon dvije godine nije u potpunosti riješena.
U međuvremenu, Evropska unija je povećala uvoz nafte sa Bliskog istoka kao dio napora da se odvikne od ruskih energenata i ovisnosti o tranzitu nafte kroz Crveno more i Suecki kanal. Stoga Evropljani sada ne žele da produbljuju energetsku krizu uplitanjem u tenzije na Crvenom moru, koje je jedno od središta prenosa energenata u svijetu.
Arapske države Perzijskog zaljeva imaju najveće rezerve nafte i plina na svijetu i igraju važnu ulogu u zadovoljavanju potreba zapadnih država. Trenutno je Katar jedan od glavnih izvoznika gasa za Evropu, kojeg transportuju preko Crvenog mora u Mediteran i dalje u Evropu, a ako tenzije u Crvenom moru postanu opasne, doći će do poremećaja u protoku nafte i gasa.
Premijer Katara alarmirao je prije dvije sedmice i upozorio da će eskalacijom krize u Crvenom moru biti pogođen i izvoz LNG-a iz ove zemlje. Stoga, ako tenzije eskaliraju u Crvenom moru, evropske nacije i lideri bi se trebali pripremiti za veće troškove energije, kašnjenja u isporuci i povećanu inflaciju koja vodi ka višim dugoročnim kamatnim stopama, nešto što bi još jednom dovelo milione ljudi na ulice širom Evrope jer bi se zemlje suočile sa novim talasom ekonomske i energetske krize.
Svaki prekid u opskrbi naftom i plinom u Crvenom moru dovest će do povećanja cijena energenata u svijetu, a Evropljani su jako zabrinuti zbog takve mogućnosti jer znaju da bi povećanje cijene nafte i plina na svjetskim tržištima moglo koristiti Rusiji koja bi u tom slučaju prodavala svoje energente. Zapad se u protekle dvije godine trudio da oslabi svog tradicionalnog rivala Rusiju blokiranjem njenih investicija u Evropi i SAD, kao i smanjenjem energetskih prihoda, ali nisu postigli mnogo uspjeha.Međutim,poidignute tenzije u Crvenom moru pružit će dobru priliku Rusiji da preokrene pad svojih prihoda od nafte i gasa.
Povećanje prihoda za Rusiju će značiti povećanje vojne moći jer će imati puno veće financijske mogućnosti za povećanje broja vojnika i proizvodnju naoružanja a u isto vrijeme će smanjiti njenu ekonomsku ranjivost prema Zapadu, što Evropa nikako ne želi.
Također, evropski zvaničnici znaju da bi njihov vojni angažman na Bliskom istoku proširio mogućnost izbijanja opšteg rata u tom regionu, što znači da se moraju boriti na dva fronta-ukrajinski i bliskoistočni. Za razliku od SAD-a, evropske zemlje izbjegavaju širenje rata i žele da se tenzije između grupa otpora s izraelskim režimom i SAD-a smanje, jer će prelivanje rata iz Gaze u Perzijski zaljev i Crveno more donijeti novu krizu u svijetu, a Zapad će platiti veliku cijenu.
Poremećaj trgovinskog puta sa istočnom Azijom i Indijskim okeanom
Crveno more je najvažniji transportni kanal iz Evrope u istočnu Aziju i Indijski okean, a najveći dio trgovine ovih zemalja sa Indijom i Kinom odvija se preko ove rute. EU je bila drugi najvažniji trgovinski partner Kine 2022. godine, sa bilateralnom trgovinom od 850 milijardi dolara. Takođe, evropski blok je trenutno treći najveći trgovinski partner Indije, a brojke govore da je njihov obim trgovine bio 120 milijardi evra (130,2 milijarde dolara) u 2022. godini.
Imajući to na umu, ako se poremeti pomorska trgovina sa rute Crvenog mora, Evropa bi trebala razmišljati o alternativnim i skupljim rutama kao što je Južna Afrika kako bi nastavili trgovinu preko Indijskog okeana i sa istočnom Azijom.Povećanje trgovinskih troškova u ovoj situaciji će skupo koštati članice EU i stoga ne žele nepromišljenim postupcima i pogrešnim proračunima da izgube put do Crvenog mora.
Sumnje u američke sposobnosti
Još jedno pitanje koje drži EU podalje od događaja na Crvenom moru je nepovjerenje u američko obećanje da će obuzdati jemenski pokret Ensarullah. Formiranjem pomorske koalicije, SAD tvrde da se mogu suprotstaviti Ensarullahovim raketnim napadima, ali Evropljani sumnjaju u sposobnost Washingtona da garantuje sigurnost i mir u Crvenom moru. Neučestvovanje zemalja poput Francuske, Španije i Italije u koaliciji predvođenoj Amerikancima pokazalo je da Zapad dobro razumije realnost na terenu u regionu.
Zapadne zemlje znaju da sada Ensarullah ima prednost i sa potpunom kontrolom nad ovim međunarodnim plovnim putem, on određuje pravila igre u ovoj regiji, a napadi SAD-a i Britanije ne mogu natjerati ovaj pokret da se povuče. U protekle dvije sedmice američko-britanski zračni napadi na Jemen ne samo da nisu postigli nikakav uspjeh, već su i učinili Ensarullah odlučnijim da udari na izraelsko-zapadni front, a o tome svjedoče i raketni napadi na američke ratne brodove.
Lideri Ensarullaha su više puta govorili da je primarna meta njihovih napada izraelski režim, a odnedavno i SAD i Britanija, a brodovi drugih zemalja mogu lako i bez ikakvog rizika ploviti u Crvenom moru i kroz Bab el Mandeb. Stoga Evropljani ne žele da potpiruju rat ulaskom u sukob Amerikanaca i Ensarullaha.
Crveno more i Suecki kanal spadaju među najvažnije strateške pomorske trgovačke rute na svijetu, kroz njih prolazi oko 15 posto svjetskog pomorskog saobraćaja, ali sa zatvaranjem ovih međunarodnih plovnih puteva, komercijalni brodovi moraju ploviti veće udaljenosti obilazeći Rt dobre nade na krajnjem jugu Afrike, što će biti veoma skupo za zapadne zemlje.
U ovom slučaju možemo se osvrnuti na štete koje su zapadni ekonomski giganti pretrpjeli posljednjih sedmica. Jedan od primjera je šteta za kompaniju Tesla, iz koje su najavili da će zbog poremećaja protoka autodijelova uzrokovanih kašnjenjima u transportu zaustaviti proizvodnju u svojoj fabrici u Berlinu. Švedska multinacionalna kompanija Volvo u kineskom vlasništvu obustavila je proizvodnju u svojoj fabrici u Gentu u Belgiji zbog kašnjenja u isporuci dijelova. Stoga, ako se tenzije u Crvenom moru prošire, velike gubitke će pretrpjeti i evropske kompanije.
Također, Ensarullahove operacije u Crvenom moru motivirane su ratom u Gazi i pokret je iznova jasno stavljao do znanja da će, ako prestane izraelski masakr nad Palestincima, oni prekinuti svoje operacije. Dakle, Evropljani ne žele dolijevati ulje na ratnu vatru u regiji, znajući da je Ensarullah upozorio da će se žestoko osvetiti agresorima i zapadnoj pomorskoj koaliciji.
Ekskluzivno PISjournal
