PISjournal – Hapšenje venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i njegovo prebacivanje u Sjedinjene Države ponovno je stavilo pitanje aneksije Grenlanda od strane SAD-a na dnevni red. Tokom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, republikanci u Predstavničkom domu SAD-a čak su tražili podršku za zakon kojim bi se odobrila eventualna kupovina otoka.
Grenland je prestao biti danska kolonija 1953. godine. Samouprava je stupila na snagu 1979. godine, a sa Zakonom o samoupravi Grenlanda iz 2009. godine, Grenland je stekao pravo da putem referenduma proglasi nezavisnost od Danske.
Kao poluautonomno područje unutar Kraljevine Danske, pitanja državljanstva, monetarne politike i vanjskih poslova, uključujući odbranu, ostaju pod danskom nadležnošću. Od prvog mandata predsjednika Trumpa, podrška za nezavisnost se pojačala, a odnosi Grenlanda i Danske su se negativno promijenili.
Ove sedmice, predsjednik Trump je ponovio američke ambicije vezane za otok, ističući da SAD trebaju Grenland iz razloga nacionalne sigurnosti i upozoravajući na ruske i kineske brodove koji djeluju u okolini. Iako Trump nije isključio mogućnost vojne sile radi preuzimanja sjevernoatlantskog otoka, Stephen Miller, zamjenik šefa kabineta Bijele kuće za politiku, kasnije je izjavio da vojna akcija neće biti potrebna za njegovo sticanje.
Naravno, riječ je o evropskom teritoriju koji pripada Danskoj, savezniku u NATO-u, te bi njegovo vojno zauzimanje značilo kršenje međunarodnog prava i nacionalnog suvereniteta saveznika. Čak i rasprava o takvim scenarijima stvara izuzetno opasan međunarodni kontekst, potičući revizionističke zahtjeve koji bi mogli biti testirani od strane onih sa moći da to učine. Ipak, otok je od velike važnosti i za SAD u kontekstu konkurencije velikih sila, i za sigurnost NATO-a na Arktiku.
Strateški značaj Grenlanda
U junu 2025. godine, Trumpova administracija je signalizirala da će Grenland postati dio nadolazeće konkurencije velikih sila na Arktiku, prebacivši odgovornost za otok sa Evropske komande SAD-a na Sjevernu komandu SAD-a.
Strateški položaj Grenlanda između Rusije i Sjeverne Amerike je ključan. Najdirektnija putanja tradicionalne ruske međukontinentalne balističke rakete koja cilja SAD prolazi preko Grenlanda i Sjevernog pola. Zbog ove strateške važnosti, SAD i Danska dugo održavaju blisku odbrambenu saradnju fokusiranu na bazu Pituffik u sjeverozapadnom Grenlandu. Radar sistemi tamo direktno doprinose odbrani SAD-a kroz ranije upozorenje i praćenje raketa. Otok također postaje sve važniji centar za kontrolu satelita, praćenje svemira i sigurne komunikacije.
Još jedna dimenzija strateške važnosti Grenlanda je njegov ključni položaj u praćenju tzv. GIUK prolaza (Grenland–Island–Ujedinjeno Kraljevstvo), kroz koji ruska Sjeverna flota pristupa Atlantiku.
Na kraju, važnost otoka u smislu ekonomske sigurnosti leži u njegovim kritičnim sirovinama. Grenland posjeduje 39 od 50 minerala ključnih za nacionalnu sigurnost i ekonomsku stabilnost SAD-a, uključujući rijetke zemne elemente koji su bitni za diversifikaciju američkih izvora i sprječavanje njihove militarizacije od strane Kine.Iz svih ovih razloga, SAD teže spriječiti Rusiju i Kinu da uspostave prisustvo na otoku i u njegovim okolnim vodama.
Kinesko-ruska saradnja na Arktiku
Rusija, koja posjeduje najveći teritorij na Arktiku, ima i najrazvijenije vojno prisustvo među arktičkim državama, i nastavlja ulagati u region, nadograđujući sovjetske instalacije. Pristup Švedske i Finske NATO-u također ugrožava ruske pomorske snage Sjeverne flote, jer SAD sada mogu brzo rasporediti rakete iz Norveške i Finske koje u vrlo kratkom roku mogu pogoditi nuklearne podmornice na poluostrvu Kola.
Proširenje NATO-a na Arktiku Rusija doživljava kao jasnu prijetnju. U septembru 2024. godine, ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov naglasio je posvećenost zemlje odbrani interesa na Arktiku diplomatskim i vojnim sredstvima. U martu 2025. godine, Putin je također istakao da se geopolitička konkurencija i borba za pozicije u ovom regionu intenziviraju.
U svojoj Arktičkoj strategiji 2024., Pentagon je upozorio na rastuće kineske i ruske aktivnosti i saradnju. Arktik proizvodi više od 80% ruskog prirodnog gasa i skoro 20% nafte, a Rusija sve više računa na Kinu za finansiranje vađenja i otkup resursa. Kina, kao samoproklamovana „blisko-arktička država“ koja teži statusu „velike polarne sile“, nastoji osigurati dugoročni utjecaj u regionu.
Sigurnosna saradnja na Arktiku raste kroz zajedničke kinesko-ruske vojne vježbe i patrole u moru i zraku. Pored sigurnosne saradnje, u novembru 2024. Kina i Rusija su održale prvu sjednicu Arktičkog pododbora za plovne puteve radi produbljivanja saradnje u razvoju plovnog saobraćaja, sigurnosti navigacije i tehnologija polarnih brodova.
Evropske i transatlantske reakcije
Nakon Trumpove izjave, premijer Grenlanda Jens-Frederik Nielsen i premijer Danske Mette Frederiksen snažno su ponovili svoj protest protiv američke aneksije otoka. Frederiksen je upozorila da bi takav potez paralizirao kolektivnu sigurnost, tvrdeći da „ako SAD odluče vojno napasti drugu NATO državu, sve staje, uključujući NATO i sigurnost koja je postojala od kraja Drugog svjetskog rata.“
Evropski lideri su također izrazili podršku Grenlandu, naglašavajući pripadnost otoka njegovim stanovnicima i važnost Arktičke sigurnosti za Evropu i međunarodnu transatlantsku sigurnost. Nakon pristupanja Finske i Švedske NATO-u, arktička odbrana dobila je veći prioritet u NATO planovima, a tokom protekle dvije godine održane su značajne vojne vježbe u regionu. Godine 2024., NORDIC RESPONSE24 fokusirao se na visokointenzivne višedomenjske operacije u arktičkim uslovima u sjevernoj Norveškoj, Finskoj i Švedskoj.
U istoj godini, NATO je pokrenuo program NORTHLINK, uz podršku 13 saveznika, za razvoj multinacionalne arktičke satelitske komunikacijske mreže protiv Rusije. Danska je prošle godine uložila 6,58 milijardi dolara u jačanje vojnih kapaciteta na Arktiku, a u oktobru 2025. organizovala je velike borbene vježbe u Grenlandu kako bi demonstrirala sposobnost odbrane otoka od Rusije i Kine. Glavni cilj bio je pokazati Washingtonu da Danska može braniti Grenland na moru, kopnu i u zraku. Ipak, jasno je da ovi napori nisu bili dovoljni da promijene stav američke administracije.
Međutim, rješavanje legitimnih američkih zabrinutosti ne zahtijeva aneksiju Grenlanda. Postojeći bilateralni sporazumi i NATO već pružaju okvir za postizanje ovih ciljeva. Čak i vojna ili ekonomska prisila SAD-a stvorila bi napetosti unutar NATO-a. U ovom trenutku, guranje Grenlanda prema nezavisnosti učinilo bi otok ranjivijim na ruski i kineski utjecaj.
Evropski argumenti zasnovani na međunarodnom pravu nailaze na slab odjek u Washingtonu. Način da se SAD uvjeri je osiguranje trajnog evropskog vojnog prisustva na Grenlandu — sposobnog za praćenje GIUK prolaza, zaštitu kritične infrastrukture i svemirskih sistema te sprječavanje daljeg prodora Rusije i Kine u Arktik.
