PISjournal – Tokom proteklih nekoliko mjeseci, američka vojska je rasporedila veliki dio svojih zračnih snaga u regiju Zapadne Azije, signalizirajući pripreme za potencijalni rat protiv Irana.
Iako je diplomatija između Washingtona i Teherana još uvijek u toku, istovremeno se nastavljaju Trumpove verbalne prijetnje Iranu, dok je Teheran upozorio da će čvrsto odgovoriti na svaku agresiju.
U međuvremenu, regionalni lideri, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar i Tursku, u posljednjih nekoliko sedmica su pojačali svoje diplomatske poteze kako bi spriječili novi rat u regiji, a čak je i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan jasno stavio do znanja da je Ankara protiv bilo kakve američke vojne akcije protiv Teherana.
Iste te zabrinutosti i protivljenje ratu protiv Irana mogu se vidjeti u pristupima najbližih saveznika SAD-a poput Egipta, Kuvajta, Pakistana, Iraka, pa čak i Jordana. Zapravo je svima jasno da nijedna strana, isključujući izraelski režim, ne podržava antiiransku vojnu kampanju.
Arapski lideri u zbunjenosti
Arapski zvaničnici i diplomate priznali su da, iako povećano američko vojno prisustvo u regiji ukazuje na potencijalni rat, oni i dalje ne znaju ništa o pravim ciljevima Washingtona. Arapske nacije u suštini nagađaju šta bi američka vojna operacija protiv Irana značila za sudbinu regije i koji je Trumpov pravi cilj potencijalnog napada na Iran. Nedostatak jasnoće Trumpove administracije u vezi s obimom i namjerom bilo koje vojne opcije samo je produbio regionalne strahove od posljedica mogućeg napada.
Arapi su uhvaćeni u zbunjenosti: Da li Trump zaista želi ograničiti iranske nuklearne sposobnosti ili je njegov cilj promjena režima? Ova dvosmislenost zbunila je arapske i turske lidere, što ih je navelo da više puta izraze svoje eksplicitno protivljenje bilo kakvoj vojnoj akciji protiv Irana.
Prema arapskim stručnjacima, težnja ka promjeni režima putem rata je izuzetno opasna, posebno s obzirom na odsustvo bilo kakvog organizovanog, nacionalnog, narodnog ili kredibilnog opozicionog pokreta unutar Irana.
Posljedice vođenja rata protiv velike nacije poput Irana uključivale bi opasan scenario obilježen potencijalnim širenjem naoružanih grupa ili širenjem regionalne krize, u razmjerima daleko većim od onoga što je Zapadna Azija svjedočila u sukobima u Iraku, Siriji ili Jemenu. Štaviše, demografski sastav Irana, koji se sastoji od različitih etničkih grupa, pojačava zabrinutost zbog posljedica bilo kakvog rata. Posljedično, regionalne države ne žele da vide destabilizaciju unutar Irana.
Strah od oštrog iranskog odgovora
Lideri arapskih zemalja Perzijskog zaljeva duboko su zabrinuti zbog mogućnosti iranske odmazde u slučaju izbijanja rata, a i Saudijska Arabija i UAE izjavljuju da neće učestvovati ni u kakvom napadu na Iran. Njihovu zabrinutost pojačava činjenica da SAD imaju vojne baze u gotovo svakoj arapskoj zemlji u regiji, a Iran je eksplicitno upozorio da će ciljati te objekte ako Washington prvi udari.
Steven A. Cook, saradnik za Bliski istok i Afriku pri Vijeću za vanjske odnose, ukazuje na značajnu kontradikciju: uprkos vidljivom porastu kretanja američke vojske u bazama i objektima širom arapskih država Perzijskog zaljeva, ne postoji značajna vojna spremnost u Bahreinu, Kuvajtu, Kataru, Saudijskoj Arabiji ili samim UAE.
U međuvremenu, regionalne snage otpora, jemenski Ansarallah, razne iračke milicije i libanonske frakcije, spremne su da ciljaju američke trupe i baze ukoliko izbiju neprijateljstva protiv Irana. Između 2003. i 2023. godine, regionalni uticaj Irana dramatično se proširio; Bagdad je sve više padao pod uticaj Teherana nakon američke invazije na Irak 2003. godine.
Iran također održava značajan uticaj u libanonskom društvu putem Hezbollaha, a događaji u Jemenu doveli su do produbljivanja iranskog uticaja u Sani putem saveza Ansarallah. Rezultat je snažna mreža državnih i nedržavnih saveznika širom regije koji se u potpunosti slažu s Teheranom u regionalnim i međunarodnim poslovima.
Razorni raketni i napadi dronovima na postrojenja saudijske kompanije Aramco 2019. godine, koji su pripisani pokretu Ansarullah, pokazali su Saudijcima koliko su ranjivi na potencijalne iranske raketne napade.
Također, iranski raketni napad na američku zračnu bazu Al-Udaid, kao odgovor na američku agresiju tokom 12-dnevnog rata, pokazao je da je Teheran i ozbiljan i sposoban ciljati američke vojne baze u regiji. To je dokazano i iranskim raketnim napadom na američku zračnu bazu Ain al-Assad u Iraku, kao odgovor na atentat na iranskog generala za borbu protiv terorizma Qassema Suleimanija.
Napad, kako je priznao Trump, uzrokovao je traumatske ozljede mozga američkim trupama stacioniranim u bazi. Dakle, činjenica da Iran održava vojni odgovor na američke baze u regiji najveća je briga zemalja koje na svom tlu imaju američke snage.
Arapsko shvatanje prijetnji u regiji se mijenja
Nakon napada Hamasa na izraelski režim 7. oktobra 2023. godine i naknadnog izraelskog genocidnog rata u Gazi, percepcija među zapadnoazijskim liderima se fundamentalno promijenila. Za regionalne države, primarna opasnost sada proizlazi iz izraelskog ekspanzionizma, agresije i haosa izazvanog izraelskim akcijama.
Napad izraelskog režima na katarski glavni grad Dohu signalizirao je spremnost Tel Aviva da prekrši dugogodišnje sporazume o regionalnoj sigurnosti, potez koji je samo ojačao percepciju država Perzijskog zaljeva o Izraelu kao prijetnji.
Krajem 2018. godine, tokom prvog Trumpovog mandata, SAD su nastojale uspostaviti Strateški savez za Bliski istok, općepoznat kao Arapski NATO, kao bedem protiv Irana, koji bi obuhvatao šest država Perzijskog zaljeva plus Egipat i Jordan. Ali u situaciji nakon 7. oktobra, arapske nacije se čvrsto opiru svakom ratu protiv Irana. Zabrinute su zbog mogućnosti da se regionalna ravnoteža snaga preokrene u korist Tel Aviva i stoga odbijaju podržati vojnu akciju protiv Teherana.
Regionalni lideri se jednoglasno slažu da će eliminacija Islamske Republike iz regije samo ohrabriti Tel Aviv za daljnju antiarapsku agresiju, nešto što nosi potencijal za predstavljanje egzistencijalnih prijetnji arapskim zemljama. Dakle, arapske zemlje više od svega gledaju na izraelski režim kao na prijetnju i dok se u Washingtonu lobira za antiiransku vojnu kampanju, arapski lideri zahtijevaju od SAD-a da se kloni bilo kakve vojne akcije protiv Irana.
Ekskluzivno PISjournal
