Osman Quattara
PISjournal – Uoči dana razgovora o klimatskim finansijama na samitu COP26 o klimatskim promjenama u Glazgovu, bivši guverner Banke Engleske Mark Carney najavio je pokretanje koalicije finansijskih kompanija posvećenih dostizanju neto nule do 2050. godine.
Glasgow Financial Alliance for Net Zero kaže da se sastoji od više od 450 različitih banaka, upravitelja imovinom i osiguravača i predstavlja imovinu do 150 triliona dolara.
Primjetno je da ovu koaliciju firmi iz privatnog sektora predvodi Carney, bivši visoki centralni bankar, jer su posljednjih godina istraživači, aktivisti i drugi pozivali centralne banke da učine više u borbi protiv klimatskih promjena.
Iako su centralni bankari naširoko raspravljali o ovom pitanju, generalno su se fokusirali na njegove implikacije na finansijsku stabilnost. Carney je ranije upozorio da bi klimatske promjene mogle oštetiti finansijski sistem, jer je imovina oštećena ekstremnim vremenskim prilikama ili postaje neodrživa (a samim tim i neosigurana) kako temperature rastu i klimatske akcije se normaliziraju.
Iako je stabilnost finansijskog sistema važna, ona ostaje sekundarni cilj za većinu centralnih banaka. Zaista, njihov primarni cilj je održavanje stabilnih cijena i postizanje niske inflacije. Ali mogu li klimatske promjene potkopati njihovu sposobnost da postignu ovaj primarni cilj?
Kako klimatske promjene utiču na monetarnu politiku?
Centralne banke su uglavnom ostale stidljive po ovom pitanju, kao da pretpostavljaju da su imune na efekte klimatskih promjena. Ali moj koautor Koyesha Mukherjee i ja smo nedavno objavili istraživanje u kojem smo pokazali da klimatske promjene predstavljaju prijetnju ne samo finansijskoj stabilnosti, već i cijenama i inflaciji.
Istaknuli smo različite kanale preko kojih klimatske promjene utiču na stabilnost cijena. Naprimjer, više temperature i češće suše mogu dovesti do pada poljoprivredne proizvodnje, što rezultira nestašicom hrane. To bi zauzvrat podiglo cijene jer bi potražnja za hranom bila veća od ponude.
Ekstremno vrijeme povezano s klimom, također, znači veću potražnju za energijom (za hlađenje ili grijanje), ali i pad ponude – čime se cijene povećavaju. Ekstremno vrijeme utiče i na sposobnost zemalja da proizvode izvezenu robu.
Naprimjer, kada su ljudi izloženi ekstremnoj vrućini, oni su manje efikasni u proizvodnji robe, uključujući i onu namijenjenu izvoznom sektoru. To bi stvorilo nestašicu robe i tako uticalo na cijene na globalnom tržištu.
Dokaz za to smo pronašli kada smo analizirali efekte temperaturnih promjena na inflaciju za grupu od 107 zemalja (uključujući 80 zemalja u razvoju i 27 razvijenih zemalja). Prvo smo prikupili dnevne srednje temperature za svaku zemlju koje smo zatim pretvorili u godišnji broj.
Promjena ove godišnje brojke dala nam je pojednostavljenu mjeru promjene temperature koju smo uporedili sa inflacijom u toj zemlji u toj godini.
Nakon što smo isključili neke zemlje koje su iskusile hiperinflaciju i dva perioda globalnih inflatornih šokova, otkrili smo da je porast temperature u velikoj mjeri povezan s povećanjem inflacije.
Naš nalaz je također potvrđen kada smo poduzeli odvojena istraživanja za razvijene zemlje i zemlje u razvoju. U razvijenim zemljama porast temperature dovodi do povećanja inflacije u kratkom roku (oko godinu dana).
U zemljama u razvoju, nalazi su bili zabrinjavajući, jer je ovaj efekat trajao najmanje šest godina nakon početka procesa.
Šta rezultati znače za centralne banke?
Najočiglednije je da će morati uporno prilagođavati kamatne stope kao odgovor na efekte klimatskih promjena. Ali centralne banke će također izgubiti svoju sposobnost da precizno predviđaju ekonomske varijable jer klimatske promjene čine stvari nestalnijim kratkoročno (ekstremno vrijeme) i dugoročno (opšti gubitak stabilnosti).
Ovo bi moglo imati ozbiljne implikacije na širu ekonomiju, čineći recesije i finansijske krize vjerovatnijim. Konačno, centralne banke se suočavaju s izazovom implementacije najboljeg političkog odgovora na klimatske promjene inflacije i proizvodnje.
Izuzetno je važno da centralne banke shvate da uticaj klimatskih promjena prevazilazi finansijsku stabilnost i zapravo predstavlja prijetnju njihovom primarnom cilju – održavanja stabilnosti cijena i održavanje inflacije niskom. Kao takve, trebale bi uzeti u obzir klimatske promjene u svom procesu donošenja odluka.
Važno je da centralne banke razumiju izvor inflacije kako bi usvojile pravi odgovor. Šire politike za smanjenje brzine klimatskih promjena mogle bi uključiti zelenu monetarnu politiku, zeleno finansiranje ili čak zeleno kvantitativno popuštanje u kojem centralne banke kupuju sredstva samo tamo gdje postoje dokazi da će se stvoreni novac koristiti u zelene svrhe.