Alastair Crooke
PISjournal – Zajednička stvar kod Ukrajine i Irana je ta da predsjednik Trump želi “dogovor” i u oba slučaja dogovor je moguć ali čini se da Trump sam sebe dovodi u problem.
On svoju administraciju predstavlja kao nešto grubo, drsko i daleko manje sentimentalno.Njegova administracija teži da se predstavi kao nešto centralizovanija,sklona prisiljavanju i radikalnosti.
U unutrašnjoj politici, možda ima istine u ovoj kategorizaciji Trumpovskog etosa. U vanjskoj politici, međutim, Trump vrda. Razlog nije jasan, ali činjenica zamagljuje njegove izglede u tri oblasti koje su vitalne za njegove “mirotvorne” težnje – Ukrajini, Iranu i Gazi.
Iako je istina da je Trumpov pravi mandat proizašao iz rasprostranjenog ekonomskog i socijalnog nezadovoljstva, a ne iz njegovih tvrdnji da je mirotvorac – ipak dva ključna cilja vanjske politike ostaju važna za održavanje koraka naprijed.
Jedan od mogućih odgovora je da je predsjedniku u vanjskim pregovorima potreban utemeljen i iskusan tim koji će mu pružiti podršku. A on to nema.
Prije nego što je poslao svog izaslanika Witkoffa da razgovara s predsjednikom Putinom, general Kelogg je, čini se, iznio Trumpu prijedlog primirja po modelu Versaja: Vizija Rusije na koljenima – plan je predstavljen terminima koji se odnose na rusku kapitulaciju. Kelloggov prijedlog je također podrazumijevao da Trump učini Putinu “veliku uslugu” – da mu ponudi ljestve niz koje će se spustiti sa ukrajinskog ‘drveta’. A upravo je ovo bio stav Trumpa u januaru:
Nakon što je izjavio da je Rusija izgubila milion ljudi (u ratu), Trump je potom rekao da „Putin uništava Rusiju ne sklapajući dogovor“. Dalje je tvrdio da je ruska ekonomija u “ruševinama”, i što je najvažnije, rekao je da će razmotriti sankcionisanje ili tarifiranje Rusije. U naknadnom postu na Truth Social-u napisao je: “Učinit ću Rusiji – čija ekonomija propada – i predsjedniku Putinu, vrlo veliku uslugu”.
Predsjednik – kojeg je njegov tim propisno informirao – možda je zamislio da će Putinu ponuditi jednostrani prekid vatre i eto ga – mir je postignut.
Sve premise na kojima se zasnivao Kellogov plan (ranjivost Rusije na sankcije, ogromni gubici ljudi i zastoj u ratu) bile su lažne. Zar tada niko u Trumpovom timu nije izvršio dužnu analizu Kelloggove strategije? Čini se da je general uzeo korejski rat kao obrazac, bez dužnog razmatranja da li je prikladan ili ne.
U korejskom primjeru, prekid vatre duž linije sukoba prethodio je političkim razmatranjima, koja su uslijedila tek kasnije. I koji su ostali neriješeni do danas.
Trump je,pokrenuvši preuranjene zahtjeve za hitnim prekidom vatre tokom razgovora s ruskim zvaničnicima u Rijadu,doživio neuspjeh.Prvo, zato što Trumpov tim nije imao konkretan plan za implementaciju primirja, jednostavno pretpostavljajući da se svi takvi detalji mogu riješiti kasnije. Ukratko, Trumpu je to predstavljeno kao “brza pobjeda”.Jednostavno – prekinu se oružani sukobi a sve ostalo će doći kasnije.
Ishod sastanka je bio predodređen – prekid vatre je odbijen. Nije trebalo dozvoliti da se to desi, s obzirom na kompetentan rad osoblja. Zar niko od Trumpovog tima nije slušao Putina kada je 14. juna prošle godine vrlo jasno iznio stav Rusije o prekidu vatre? I što se od tada redovno ponavlja. Očigledno nije.
Ipak, čak i tako, kada se Trumpov izaslanik, Witkoff, vratio sa dugog sastanka s predsjednikom Putinom kako bi izvijestio o stavu ruskog predsjednika kako svakom prekidu vatre mora prethoditi neki politički okvir ,jednostavno je rekao da se „Ukrajinci nikada neće složiti” s predlogom generala Kelloga.
Kraj diskusije, očigledno. Odluka nije donesena.
Još nekoliko letova za Moskvu nije promijenilo osnovnu situaciju. Moskva čeka dokaze da je Trump u stanju da konsoliduje svoju poziciju i da može preuzeti kontrolu nad situacijom. Ali do tada, Moskva je spremna da omogući “približavanje pozicije” – ali neće odobriti jednostrani prekid vatre. (A neće ni Zelenski).
Ovdje je zagonetka zašto Trump ne prekine dotok američkog oružja i obavještajnih podataka prema Kijevu i kaže Evropljanima da mu se sklone s puta? Da li Kijev ima neki oblik veta? Zar Trumpov tim ne razumije da se Evropljani jednostavno nadaju da će se poremetiti Trumpov cilj da normalizira odnose sa Rusijom? Moraju razumjeti.
Čini se da je “debata” (ako je možete tako nazvati) u Trumpovom timu u velikoj mjeri isključila faktore iz stvarnog života. To se dešavalo na nekom visokom normativnom nivou, gdje se određene činjenice i istine jednostavno pretpostavljaju.
Možda je fenomen nepovratnih troškova imao veliku težinu – što duže nastavljate s pravcem akcije (ma koliko glup bio), manje ste voljni da ga promijenite. Promjena bi se protumačila kao priznavanje greške – a priznavanje greške je prva faza gubitka moći.
A postoji i paralela sa razgovorima sa Iranom.
Trump ima viziju za sporazumno rješenje s Iranom kojim bi se postigao svoj cilj “bez iranskog nuklearnog oružja” – iako je sam cilj nešto kao tautologija s obzirom na to da su američki obavještajci već utvrdili da Iran NEMA nuklearno oružje.
Kako zaustaviti nešto što se ne dešava? Pa, “namjera” je izuzetno težak koncept za ograđivanje. Dakle,Trumpov tim se vraća osnovama: originalnoj čvrstoj doktrini da ne postoji kvalitativna razlika između obogaćivanja uranija za mirnodopske i vojne svrhe. Dakle, ne bi trebalo dozvoliti bogaćenje.
Samo,stvar je u tome što Iran obogaćuje uranij – zahvaljujući JCPOA, koji je to dozvolio, uz ograničenja.
Postoji mnogo ideja o tome kako da se riješi ovo pitanje. Nijedna od ideja nije nova ali hajde da ih spomenemo :uvoz obogaćene sirovine u Iran, izvoz iranskog visoko obogaćenog uranija u Rusiju (nešto je već urađeno kao dio JCPOA) i traženje od Rusije da izgradi nuklearna postrojenja u Iranu. Problem je što to Rusija već radi. Jedno postrojenje je već podignuto, a drugo je u izgradnji.
Izrael naravno ima i svoje prijedloge: iskorijeniti svu iransku infrastrukturu za obogaćivanje i kapacitete za isporuku projektila.
Samo,problem je u tome što Iran nikada neće pristati na ovo.
Dakle, izbor je ili pojačana inspekcija i sistem tehničkog nadzora u sporazumu nalik JCPOA (koji neće usrećiti ni Izrael ni pro-izraelsko institucionalno rukovodstvo). Ili vojna akcija.
Što nas vraća na Trumpov tim i međusobne odjele unutar Pentagona.
Pete Hegseth je Iranu poslao sljedeću poruku,koju je objavio na društvenim mrežama:
“Vidimo vašu podršku Hutima. Znamo tačno šta radite. Vi vrlo dobro znate za šta je američka vojska sposobna – i upozoreni ste. Platićete cijenu u vrijeme i na mjestu koje mi odaberemo.”
Očigledno, Hegset je frustriran. Kao što je Larry Johnson primijetio:
“Trumpov tim je radio pod [još jednom] lažnom pretpostavkom da ljudi iz Bidenove administracije nisu uložili ozbiljne napore da unište arsenal projektila i bespilotnih letjelica Huta. Trumperi (Trumpova administracija) su vjerovali da mogu bombardirati Hute kako bi ih pokorili. Umjesto toga,SAD demonstriraju svim zemljama u regionu mogućnosti svojih vazdušnih snaga dok Huti nastavljaju da lansiraju rakete i bespilotne letjelice na američke brodove u Crvenom moru i ciljeve unutar Izraela”.
Dakle, Trumpov tim se prvo uvukao u jedan sukob (Jemen), a potom i u složene pregovore sa Iranom, bez da je uradio domaći zadatak o Jemenu.
Hoće li Izrael dozvoliti da ovo prođe?Kada su Izraelci u pitanju,oni neumorno rade s generalom Kurillom (američkim generalom koji komanduje u CENTCOM-u) u bunkeru ispod izraelskog ministarstva odbrane – pripremajući planove za zajednički napad na Iran.
Ipak, suštinska prepreka za postizanje sporazuma s Iranom je važnija – u tome, kako se trenutno tumači, pristup SAD-a pregovorima krši sva pravila o tome kako započeti sporazum o ograničenju naoružanja.
S jedne strane, tu je Izrael sa trijadom sistema nuklearnog naoružanja i kapaciteta za isporuku: od podmornica, aviona i projektila. Izrael je također prijetio upotrebom nuklearnog oružja – nedavno u Gazi i ranije tokom prvog rata u Iraku, kao odgovor na raketne kapacitete Sadama Huseina.
Ovdje nedostaje princip reciprociteta. Za Iran se kaže da prijeti Izraelu – a Izrael redovno prijeti Iranu. A Izrael, naravno, želi da Iran bude razoružan i svezanih ruku a da pritom cionistički režim prođe bez odgovornosti (bez NPT, bez inspekcija IAEA, bez priznanja).
Sporazumi o ograničenju naoružanja koje je inicirao JF Kennedy s Hruščovom proizašli su iz uspješnih recipročnih pregovora kojima su SAD povukle svoje projektile iz Turske prije nego što je Rusija uklonila svoje projektile sa Kube.
Trumpu i Witkoffu mora biti jasno da tako jednostrani prijedlog kao što je njihov za Iran nema nikakve veze sa geopolitičkom realnošću – i stoga će vjerovatno propasti (prije ili kasnije).Trumpov tim se tako upušta u vojnu akciju protiv Irana koji će tada biti nadmoćniji.
Tramp to ne želi; Iran to ne želi. Dakle, da li je ovo adekvatno promišljeno? Da li je iskustvo iz Jemena u potpunosti uzeto u obzir?
Jedan kreativan izlaz iz dileme – i koji bi mogao vratiti barem malo privida klasičnoj vježbi sporazuma o ograničenju naoružanja – bio bi da Trump iznese ideju da je sada vrijeme da Izrael uđe u NPT i da njegovo naoružanje pregleda IAEA.
Hoće li Trump to učiniti? Neće.
