Yasar Yakis odnosa

Autor je bivši ministar vanjskih poslova Republike Turske.

PISjournalNe tako davno postojale su velike nade da bi se tursko-sirijski odnosi mogli popraviti. Ova nada nije u potpunosti nestala, ali poboljšanje u odnosima se ne nazire.

Odnosi između ove dvije zemlje bili su zategnuti decenijama. Počele su da se poboljšavaju kada je tadašnji turski predsjednik Ahmet Necdet Sezer odlučio prisustvovati sahrani pokojnog sirijskog predsjednika Hafeza Assada u junu 2000. godine. Izuzetno topli odnosi nastali su 2009. godine, kada su Recep Tayyip Erdogan i sirijski predsjednik Bashar Assad proveli odmor u Turskoj sa svojim porodicama. Ali takozvano Arapsko proljeće promijenilo je prirodu odnosa.

U prvim mjesecima Arapskog proljeća, turska vladajuća Partija pravde i razvoja mislila je da se formira pojas zemalja kojim dominiraju Muslimanska braća, sve od Tunisa do Sirije, preko Libije i Egipta, i da bi Turska mogla postati vođa tog pojasa . Ali ovaj san se brzo razbio. Umjesto da postane lider ovih regionalnih susjeda, ona je postala zemlja koja je imala problema sa gotovo svim njima.

Turska je izvodila vojne operacije u Siriji na različitim mjestima. Sada smo u fazi rasprave o uslovima njenog povlačenja sa ovih teritorija.
Assadove ponovljene izjave ukazuju da on smatra povlačenje Turske sa sjevera Sirije uslovom za uspostavljanje normalnih odnosa između Ankare i Damaska.

Nekoliko arapskih zemalja, uključujući Saudijsku Arabiju, UAE i Egipat,uspjele su dobrim dijelom da  obnove svoje odnose s Turskom. Ali Sirija kao uslov ima povlačenje turskih vojnih snaga sa svoje teritorije, kao i to da Ankara ukine podršku koju je pružala ekstremistima i drugim organizacijama. Assad je rekao da bi bilo prirodno vratiti se normalnim odnosima iz prošlosti, ako uslovi budu povoljni nakon povlačenja Turske sa sirijske teritorije.

S turske strane, ministar odbrane Yasar Guler nagovijestio je da nema promjene u stavu Turske prema povlačenju iz Sirije. Osvrnuo se na razgovore vođene na različitim nivoima između dvije zemlje. Spomenuo je osjetljivost Turske u pogledu sigurnosti granica i sigurnosti turskog naroda koji živi u područjima blizu sirijske granice. Dodao je da očekuje da će Assad postupiti razumno, sugerirajući da će pokazati pomirljiv stav.

Susreti Turske i Sirije počeli su kada je na čelu turske obavještajne službe bio sadašnji turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan. Stoga,on je svjestan pozadine ovih razgovora. Očekuje se da će u svom novom svojstvu doprinijeti budućim pregovorima. Na prethodnim sastancima održanim u Rusiji učestvovali su i ruski i iranski predstavnici.

Jedan od najvažnijih efekata povlačenja Turske iz Sirije bila bi sudbina ekstremista satjeranih na sjever Idliba. Glavna teroristička organizacija tamo je bio Al-Nusra front, koji je osnovan kao produžetak Al-Kaide. Kasnije je Al-Nusra prekinula svoje veze sa Al-Kaidom i nazvala se Hayat Tahrir Al-Sham (HTS).

Ahrar Al-Sham je još jedna militantna grupa koja djeluje u Idlibu i s vremena na vrijeme sarađuje s HTS-om. Ni HTS ni Ahrar Al-Sham nisu dio Slobodne sirijske vojske koju sponzorira Turska, a koja je 2017. preimenovana u Sirijsku nacionalnu armiju.

Ove grupe su nekoliko puta mijenjale imena, ali Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2254 daje sveobuhvatnu referencu, pozivajući zemlje članice „da spriječe i suzbiju terorističke akte koje su počinili Daesh, Al-Nusra Front i svi drugi pojedinci, grupe, poduzeća i entiteti povezani s Al-Kaidom ili Daeshom i drugim terorističkim grupama,na način kako ih odredi Vijeće sigurnosti i kako se dalje uspiju dogovoriti.” Ova definicija ne izostavlja nijednu grupu.

U slučaju da se Turska povuče sa sjevera Sirije, Kurdi, koji su dobro organizirani i opremljeni zahvaljujući snažnoj podršci SAD-a, dodatno će promijeniti odnos snaga u svoju korist. Područje koje pokrivaju Kurdi koje podržavaju SAD odgovara otprilike trećini cijele sirijske teritorije.Sličan problem će se pojaviti i s borcima koji trenutno služe u takozvanoj Sirijskoj nacionalnoj vojsci. Hoće li biti raspršeni ili integrirani na ovaj ili onaj način u sirijsko društvo? Ako su raspršeni, u kojoj mjeri će ih sirijsko stanovništvo prihvatiti? Ovo će biti veliki problem za Tursku, kao i za Siriju.

Mnogi problemi su rezultat turske politike u Siriji. Stoga će Ankara morati uložiti više napora. Učešće Sirije u Arapskoj ligi pružit će Damasku priliku da okrivi Tursku na forumu na kojem neće biti turskog predstavnika.

Prisustvo Sirije na sastancima Arapske lige nakon pauze od 12 godina stavlja tačku na njenu izolaciju. Stoga će Damasku biti potrebno manje saradnje sa Turskom, a Assad bi mogao postati nepopustljiv u svojim zahtjevima.

Jedna od nesreća Turske je što dva važna igrača, a to su SAD i Rusija, snažno podržavaju kurdski cilj. Rusija pokušava da integriše kurdske borce Jedinice za zaštitu naroda, poznatih kao YPG, u sirijsku vojsku kao zasebnu brigadu, ali ovaj plan se suočava s nekoliko prepreka.

Saradnja Turske, Sirije i Kurda bila bi najbolji kompromis za sjever Sirije, ali Turska tu priliku nije mogla iskoristiti u svoju korist, dijelom zbog američkog protivljenja.

Kako god da pogledate, poboljšanje tursko-sirijskih odnosa postaje težak zadatak.

Izvor