Yumna Rizvi

PISjournalSjedinjene Države su 11. januara 2002. otvorile pritvorski centar Guantanamo Bay, otvarajući ono što će postati jedno od najmračnijih poglavlja američke historije.

Tokom protekle 23 godine, Guantanamo je postao simbol zloupotrebe “Rata protiv terorizma”,simbol neograničenog pritvora, mučenja i uskraćivanja osnovnih ljudskih prava.

Obećanje administracije bivšeg predsjednika Joea Bidena da će ga zatvoriti pružilo je tračak nade,međutim protekle četiri godine Bidenove vlasti bile su obilježene kašnjenjima, kontradikcijama i propuštenim prilikama.

Predsjednik Donald Trump sada preuzima dužnost, a Guantanamo i dalje ostaje otvoren.

Prekršena obećanja

Kada je Biden preuzeo dužnost u januaru 2021., njegova administracija je rekla da će konačno ispuniti obećanje koje je prvo dao predsjednik Barack Obama: zatvoriti Guantanamo. Do trenutka Bidenovog preuzimanja dužnosti, u zatvoru je ostalo samo 40 muškaraca a nekada ih je bilo skoro 800.

Do sredine 2023. godine iz Guantanama je prebačeno još 10 zatvorenika. Međutim, ovaj privid raspuštanja zatvora ubrzo je ustupio mjesto inerciji i više od godinu dana bio je obustavljen.

Tek nakon izbornog poraza demokrata u novembru 2024. godine, administracija je ponovo pokrenula i ubrzala transfere. U dva mjeseca nakon izbora, preko desetak pritvorenika vraćeno je ili preseljeno u treće zemlje, uključujući pojedince koji su godinama ranije zvanično bili oslobođeni ali nisu bili puušteni iz zatvora.

Iako su ovi zakasnjeli potezi vlade pozdravljeni također se mora spomenuti da je Bidenova vlada izgubila dragocjeno vrijeme u oklijevanju.

Uzmimo slučaj iračkog zatvorenika Nashwan al-Tamira, koji pati od paralize i koji je prošao šest operacija u Guantanamu. Trebalo je da bude prebačen u skladu sa uslovima sporazuma o priznanju krivice iz 2022. godine.

State Department je utvrdio da on ne može biti vraćen u svoju državu Irak, iz straha da će mu po povratku biti narušena ljudska prava, pa je iz tog razloga bilo potrebno pronaći drugu zemlju.

Dvije godine su prošle i nova zemlja za al-Tamira nije prondađena pa je na kraju, Bidenova administracija u posljednji trenutak odlučila da pokuša da ga pošalje u Irak, bez obzira na prethodnu zabrinutost i potencijalno kršenje međunarodnog prava.

Al-Tamir je tužio SAD i odgodio svoj transfer. On je trebao biti vraćen u Irak na odsluženje kazne; međutim, on i njegovi advokati strahovali su za njegovu bezbjednost i da će biti držan u nehumanim uslovima. Prema međunarodnom pravu, američka vlada ne može poslati osobu u zemlju u kojoj bi njena ljudska prava bila povrijeđena.

S obzirom na plan Trumpove administracije da Guantanamo ostane otvoren, on će vjerovatno ostati u zatvoru naredne četiri godine.

Naslijeđe torture

Zatvaranje Gvantanama također zahtijeva okončanje propalog sudskog sistema vojne komisije koji je tamo uspostavila administracija bivšeg američkog predsjednika Džordža Buša.

Kao što su mnogi različiti akteri koji pomno prate rad komisija odavno jasno rekli, jedini način da se postigne taj cilj je sporazum o priznanju krivice u preostalim predmetima; što je najvažnije, slučaj 11. septembra. Bidenova administracija je podbacila i na tom frontu.

Slučaj protiv Khalida Sheikh Mohammeda i trojice drugih navodnih saučesnika zaglavio je na pretpretresnim ročištima više od jedne decenije, uglavnom zbog pravnih i proceduralnih izazova koji proističu iz njihovog mučenja u pritvoru CIA-e.

Godine 2022., timovi odbrane i tužioci počeli su pregovarati o sporazumu o priznanju krivice, nudeći mjeru pravde i konačnosti porodicama žrtava, a izbjegavajući beskonačne parnice koje samo produžavaju patnju svim stranama uključenim u proces.

Nakon više od godinu dana pregovora, Biden je odbio predložene uslove za sporazum o priznanju krivice. Ipak, razgovori između tužiteljstva i odbrane su nastavljeni, a sporazum o priznanju krivice na kraju je postignut 31. jula 2024. godine.

Ali dva dana kasnije, ministar odbrane Lloyd Austin je naglo opozvao sporazum bez objašnjenja. Naknadne presude vojnih komisija Gvantanama proglasile su Austinov postupak nezakonitim. Od tada, administracija je tražila intervenciju od saveznog žalbenog suda kako bi blokirala sporazum o priznanju krivice i podržala Austinov autoritet.

Ova opstrukcija odražava dublji neuspjeh u suočavanju s naslijeđem torture i pogrešnim sistemom vojnih komisija. Blokiranjem sporazuma o priznanju krivice, administracija je potkopala sopstveni cilj zatvaranja objekta. Rješavanje slučaja 11. septembra nije samo pravni imperativ; ona je moralna i politička stvar.

Američko licemjerje se nastavlja

Radnje administracije dodatno rizikuju da naruše posvećenost SAD ljudskim pravima i vladavini zakona. Guantanamo je dugo bio izvor globalnih kritika, narušavajući željenu ulogu SAD-a kao “svjetionika “pravde i ljudskih prava.

Neuspjevši da ga zatvori – i ometanjem puteva do rješenja – Bidenova administracija je ojačala percepciju licemjerja SAD-a. To ima posljedice, ne samo na globalni položaj SAD-a, već i na njihovu sposobnost da se zalaže za ljudska prava na globalnom nivou.

Naravno, Bdenova administracija naslijedila je tešku situaciju. Zatvaranje Gvantanama zahtijeva snalaženje u složenim pravnim, političkim i logističkim izazovima. Mnogi od ovih izazova su posljedica odluka koje su donijele prethodne administracije.

Ali teškoće zadatka ne oslobađaju sadašnju administraciju odgovornosti. Ako ništa drugo, oni naglašavaju potrebu za hrabrom i odlučnom akcijom – nešto što Bidenova administracija nije htjela ili nije bila u stanju da izvrši.

Postupci administracije u posljednjim mjesecima sugeriraju da je na trenutak prepoznala hitnost zatvaranja Gvantanama.

I te akcije su pokazale da bez obzira na pravne, političke i logističke izazove koje je trebalo prevazići da bi se zatvorio Gvantanamo, administracija je to mogla učiniti da je tom poslu dala prioritet prije svog okončanja.

Drugim riječima, da je administracija zaista bila posvećena okončanju ovog poglavlja američke historije, mogla je i trebala je iskoristiti vrijeme koje je imala da to i učini.

Umjesto toga, izdao je ista ljudska prava i principe vladavine prava koje je postojanje Guantanama narušilo.

Daleko je od jasnog da će 15 muškaraca koji su ostali, uključujući trojicu koji su odobreni za premještanje, ikada napustiti ovaj zatvor.

Izvor