PISjournal – Dok su UAE i neke druge arapske zemlje javno normalizirale veze sa izraelskim režimom, neke nearapske zemlje su se također pridružile tome. Jedna od tih zemalja je Turska. U proteklih nekoliko dana Ankara je podvlačila potrebu normalizacije odnosa sa Tel Avivom.

Tursko-izraelski odnosi bili su zahladnjeli još od invazije izraelskog režima na Pojas Gaze 2008. godine i početka smrtonosnog rata u Gazi. Tenzije su opet narasle 2018. godine, kada je Trump preuzeo akciju da prizna Al-Quds (Jerusalem) kao izraelsku prijestolnicu, što je dovelo do toga da je Turska opozvala svog ambasadora iz Tel Aviva.

Promjena turske vanjske politike

Erdoğanova ekonomska politika umanjivanja kamatnih stopa potresla je tursku ekonomiju, što je dovelo do toga da je vrijednost nacionalne valute lire pala u odnosu na američki dolar. Uz neuspjeh Turske što se tiče ulaska u Evropsku uniju, sankcije SAD i EU protiv Ankare, te nastavljanje hladnih odnosa između Turske i SAD, pošto je Biden pokazao da ne podržava turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, takva situacija potisnula je tursku vanjsku politiku ka izolaciji. U jednom govoru tokom izborne kampanje Biden je rekao da je Erdoğanova Turska autoritativna, te da Washington treba pomoći njegovim oponentima na izborima i ukloniti turskog vođu sa vlasti. Erdoğan je na vlasti još od 2002. godine u kojoj je njegova Stranka pravde i razvoja dobila parlamentarne izbore.

U proteklim danima Erdoğan je, uz predstavljanje plana za izlaz iz trenutne ekonomske situacije, pozvao na promjene u vanjskoj politici države u odnosu prema drugim državama, a pogotovo prema izraelskom režimu. „Unatoč razlika između Tel Aviva i Ankare oko Palestine, dvije strane su razvijale ekonomske odnose,“ rekao je Erdoğan na sastanku sa turskim jevrejima i članovima Alijanse rabina u islamskim zemljama.

„Trgovina i turizam su se razvili. Ti odnosi su ključni za sigurnost i stabilnost regije, i uskoro će se vratiti u normalu.“ rekao je turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu na svojoj posljednjoj konferenciji za medije u 2021. godini, pri čemu je dodao: „Diplomatski odnosi sa Izraelom su također otpočeti, što naravno prati očuvanje turskih principa o Palestini; započete su konsultacije sa novim izraelskim kabinetom, a mi provodimo taj proces uz realističan pristup.“

Zašto je Erdoğan za normalizaciju?

Vojno-politički aspekt: S početkom normalizacije izraelsko-arapskih odnosa, Tel Aviv je težio da poveća svoj uticaj i prisutnost u Perzijskom moru. U kontekstu turske pasivnosti u regiji, osim pozitivnih ekonomskih efekata, izraelsko prisustvo bi za arapske zemlje učinilo Tel Aviv alternativom za Ankaru. Taj izraelski plan dolazi kada Turska pokušava uzdići pitanje Palestine kako bi se pred islamskom javnosti pokazala kao uzor i vođa među ostalim zemljama u odbrani palestinskog cilja. Međutim, normalizacija odnosa bi oštetila tu agendu. Uprkos tome, Ankara u saradnji sa Izraelom vidi korist koja bi više vrijedila od njene politike podrške Palestini; stoga je odlučila da se priliži izraelskoj vladi. Poboljšani odnosi sa Izraelom omogućili bi Erdoğanu da upotrijebi izraelski lobi u SAD-u kako bi poboljšao odnose između Ankare i Washingtona.

U isto vrijeme, treba spomenuti da se izraelski režim, zajedno sa Turskom, umiješao u krizu u Karabahu podržavajući Azerbejdžan i pružio podršku Bakuu, čime je položen temelj za novu fazu tursko-izraelsko-azerbejdžanske vojne saradnje.

Ekonomski aspekt: Proteklih je godina ekonomija igrala važnu ulogu u tursko-izraelskim odnosima, a te dvije države održavale su međusobne trgovinske odnose čak i u periodima kritičnih političkih odnosa. Domen njihove trgovine 2018. godine bio je veći od 6,2 milijardi dolara, a 2019. godine iznosio je 10 milijardi dolara. Godine 2020. Turska je povećala svoj izvoz hrane i pića u Izrael.

„Uprkos poremećaju izraelsko-turskih političkih veza, njihova međusobna trgovina cvjetala je u proteklih nekoliko godina“, navodi se u studiji trgovinskih odnosa Izraelskog centra za istraživanje unutarnje sigurnosti, koji je povezan sa Univerzitetom u Tel Avivu.

Prema zvaničnim podacima, dvije trećine bilateralne trgovine čini turski udio. Tokom 2019. godine, pola miliona izraelskih turista posjetilo je Tursku; to je broj sličan onome koji je zabilježen prije izraelskog napada na turski humanitarni brod Marmara, koji je plovio ka Gazi 2010. godine. Tokom ekonomske krize u Turskoj, važnost i nužnost odnosa sa izraelskim režimom za Turke je porasla, dok Izraelci sa druge strane vjeruju da su trgovački odnosi ključni element u bilateralnim odnosima koji sprječavaju prekid odnosa u kritičnim političkim okolnostima.

U naporu da podnese posljedice američkih i evropskih sankcija, Ankara teži da obnovi odnose sa Tel Avivom kao trgovačkim partnerom i lobističkom stranom u zapadnoj politici. Trenutna situacija turske donositelje odluka ponovno je uvjerila u prioritet odnosa sa Tel Avivom naspram podržavanja palestinskog pokreta. Sa zelenim svjetlom koje je Erdoğan dao Izraelcima u proteklih nekoliko dana, njihova bilateralna saradnja i ekonomske veze moći će se proširiti.

Ankara Ankara 

Ekskluzivno PISjournal

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime