Laura Delgado Lopez svemirskoj 

PISjournalSve do prošlog avgusta, malo je toga povezivalo Argentinu, Brazil, Kinu, Egipat, Etiopiju, Indiju, Iran, Rusiju, Saudijsku Arabiju, Južnu Afriku i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE).

Otkad je donesena odluka da se pozovu nove članice u alijansu BRICS-a, analitičari se pitaju šta je zajedničko ovom skupu zemalja. Dok su u znatno različitim fazama ekonomskog razvoja,Jedanaestorka će često dobiti nadimak labavo definiranog „Globalnog juga“. Međutim, tamo gdje većina vidi amorfnu grupu zemalja – neke formalne saveznike SAD-a, a druge tradicionalne antizapadne autokratije – sve imaju svemirske programe i ambicije. Ovo ne treba zanemariti u kontekstu u kojem se nedavna ekspanzija BRICS-a može posmatrati kao uglavnom simboličan potez.

Ukoliko se sve pozvane zemlje zvanično pridruže BRICS-u, svakako je moguća saradnja na kosmičkim projektima među novopridruženim članicama. Međutim, značajniji uticaj proširenja može biti u domenu upravljanja svemirom. Upravljanje svemirom se odnosi na složen skup zakona, propisa i okvira koji regulišu korištenje svemira i na međunarodnom i na nacionalnom nivou. To je inherentno pitanje vanjske politike jer svemir nije u vlasništvu nijedne zemlje i svi koraci u vezi osvajanja svemira zahtijevaju međunarodnu koordinaciju. Članice BRICS-a obećale su da će iskoristiti svoju očekivanu utjecajnost u međunarodnim institucijama kako bi bolje odgovorile na potrebe Globalnog juga. Ova strategija protivteže može se prenijeti na diskusije vezane za svemir koje su u toku upravo na tim forumima, kao što je forum o međunarodnoj svemirskoj sigurnosti u Prvom komitetu UN-a. Iako nije na vrhu liste prioriteta kojima dominiraju ekonomska pitanja, upravljanje svemirom je važno – u pitanju je kako upravljati kolektivnim izazovima poput svemirskog otpada i da li će sljedeći talas istraživanja svemira poprimiti nepredviđeni zaokret.

Od Sputnjika-1 do Chandrayana-3

Aktivnosti vezane za mjesto u svemiru su duboko usađene u gotovo svaki aspekt društva – napajaju kritičnu infrastrukturu poput telekomunikacija, podržavaju globalne finansijske transakcije, podstiču istraživanje klimatskih promjena i omogućavaju asimetričnu prednost u vojnom domenu. I kao alat za projekciju moći i kao strateško ulaganje za unaprijeđenje nacionalnih ciljeva, za zemlje širom svijeta aspiracije prema svemiru više nisu pitanje daleke budućnosti koja počiva na eventualnim mogućnostima već otvoreno stremljenje ka sigurnom cilju.

Postoji opsežna debata oko komplikovanog pitanja kako kategorizovati nacionalne svemirske programe bez nametanja tehnoloških predrasuda. Bez obzira na to koji okvir se koristi, svemirski programi zemalja BRICS+ (odnose se na postojeće i pozvane članice) obuhvataju širok spektar—od Rusije, odgovorne za prekretnicu iz 1957. godine koja je započela Svemirsku trku, do Etiopije, čiji rani napori datiraju iz gore spomenutog perioda, ali nije uključivalo satelitske operacije sve do 2019. Nemoguće je predstaviti širinu ovih programa u nekoliko riječi, ali čak i odabir nekih istaknutih trenutaka pokazuje postojanost napora u svemirskoj utrci.

Uprkos smanjenju ulaganja u svoj svemirski program, Rusija je i dalje glavna lansirna država i, zajedno sa Sjedinjenim Državama, primarni operater Međunarodne svemirske stanice. Kina upravlja Tiangongom, drugom stanicom sa stalnom posadom u orbiti, a sa svojim raketama Long March, zauzela je drugo mjesto po ukupnom lansiranju u 2022.

Indijski program također uključuje misije slanja ljudi u svemir, lansiranje i razvoj i rad satelita, a nedavno je postigla prvo slijetanje do željenog lunarnog južnog pola sa Chandrayaanom-3.

Brazil i Argentina su također decenijama ulagali velike napore u svemirskoj utrci. Brazil ima opsežan zajednički program posmatranja Zemlje s Kinom i povoljno lociranom svemirskom lukom Alcantara. Argentina je uspješno razvila autohtone satelite i nastavlja ulagati u razvoj domaće rakete, Tronador – iako glacijalnim tempom usred ponavljajućih finansijskih kriza.

Grupu BRICS+ zaokružuju relativne pridošlice ako gledamo sa stanovišta moderne svemirske tehnologije.(Sjeme istraživanja svemira na Bliskom istoku vjerovatno se može pratiti do drevnih vremena kada su se zvjezdoznanci bavili astronomijom.) Nakon što su postali prva arapska nacija koja je poslala sondu na Mars, UAE su nedavno zabilježili najduže vrijeme u svemiru od strane arapskog astronauta. Saudijski princ Sultan bin Salman Al Saud, prvi Arap u svemiru, pobornik je saudijskog svemirskog programa, koji je u fokus stavio i ljudske letove u svemir. Južna Afrika je lider u radio astronomiji i vlasnik je jedinog operativnog regionalnog entiteta posvećenog svemirskom vremenu, intenzivnoj solarnoj aktivnosti koja može uticati na infrastrukturu u svemiru i na Zemlji. Egipat je, osim što je bio domaćin novootkrivenoj Afričkoj svemirskoj agenciji, nedavno obnovio svoju svemirsku agenciju. Isto je učinila i Etiopija, koja je započela izgradnju postrojenja za proizvodnju satelita 2020. godine.

Konačno, tu je Iran, čiji su napori usmjereni na demonstrirane sposobnosti lansiranja i razvoj satelita sa jakim vezama sa svojim vojnoindustrijskim kompleksom. Iako se obim i naglasak uvelike razlikuju, mnoge članice BRICS+ koristile su svemirske aktivnosti za produbljivanje odnosa sa istomišljenicima i demonstriranje autonomije na globalnom nivou.

U maju 2022. Kina je “zvanično pokrenula” Zajednički komitet BRICS-a za kosmičku saradnju, koji ima za cilj da omogući razmjenu satelitskih podataka daljinskog istraživanja sa šest operativnih satelita. Najavljen 2021. godine, početak je viđen kao odgovor na satelitsku saradnju Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (neformalnog saveza između Sjedinjenih Država, Australije, Indije i Japana) fokusiranog na svijest o pomorskom domenu. Tokom nedavnog samita, a neposredno prije historijskog slijetanja na Mjesec, premijer Narendra Modi predložio je “konzorcij za istraživanje svemira BRICS-a” tokom govora na samitu. Rusija i Kina redovno daju ponude za saradnju u vezi sa svemirom zemljama Globalnog juga, kao što je Venecuela, naglašavajući političko usklađivanje sa tim partnerima. Čak i kada ih ne prate trenutni konkretni događaji, ove najave govore svjetskoj javnosti o vrijednosti meke moći u svemiru.

Ogroman jaz između svemirskih programa njegovih članica čini malo vjerojatnim da će se BRICS+ materijalizirati u značajne multilateralne projekte. CIA World Factbook, nedavno ažuriran kako bi uključio pojedinosti o nacionalnom svemirskom programu, procjenjuje kinesku potrošnju u svemir za 2022. u rasponu od 3 do 10 milijardi dolara. Ekstremno ograničenu potrošnju u Etiopiji i Egiptu, pak, u velikoj mjeri podstiče sama Kina. Ipak, oznaka BRICS+ mogla bi potaknuti tekuće bilateralne i „minilateralne inicijative“, kao što je projekt saradnje Međunarodne lunarne istraživačke stanice pod vodstvom Kine za uspostavljanje stalne lunarne baze. Južna Afrika je formalno potpisala ovaj projekat nakon samita BRICS+. Ciljani napori mogu se pojaviti među podgrupom članova u oblastima od zajedničkog interesa, kao što su posmatranje Zemlje i dobijanje geoprostornih informacija, što je prioritet i za Argentinu i za UAE.

Sve zemlje BRICS+ članice su Komiteta UN-a za miroljubivo korištenje svemira, tijela formiranog na početku Hladnog rata.

Tamo je međunarodna zajednica ,predvođena Sovjetskim Savezom i Sjedinjenim Državama kao jedinim svemirskim silama ,pristala na četiri ugovora koji su postavili temeljne principe za svemirske aktivnosti do danas. Iako svemir definitivno nije Divlji zapad,Svemirska zajednica sadrži različit skup aktera sa ponekad suprotstavljenim interesima, koji uglavnom ciljaju na iste lokacije. Glavni svemirski igrači se bore za utjecaj kako bi definirali nova pravila koja će oblikovati buduće aktivnosti. Svemirske nacije u nastajanju također učestvuju sa žarom, nastojeći da osiguraju da su njihovi interesi – bilo da su mogućnosti pristupa podacima iz svemira danas ili lansiranja satelita sutra – zaštićeni.

U policentričnom svemirskom sistemu, u kojem sfere uticaja zauzima više zemalja i nedržavni akteri podjednako, raznolika globalna zajednica bavi se pitanjima upravljanja u više okruženja, u Ujedinjenim nacijama i šire. Ove rasprave uključuju kako obavezujuće mehanizme poput nacionalnog zakonodavstva i regulative, tako i neobavezujuće mehanizme, poput najboljih praksi i smjernica. Ova dinamika je pokretačka pretpostavka u prvom američkom strateškom okviru za svemirsku diplomatiju objavljenom prošlog maja. Okvir artikuliše napor Stejt departmenta da unaprijedi američko vođstvo u svemiru kroz međunarodnu saradnju i promociju američkih normi i politika ,na svim forumima ,kako bi se odgovorno upravljalo svemirom. Ovo je mjesto gdje ekspanzija BRICS+ može imati opipljive posljedice na upravljanje svemirom, posebno s obzirom na interese Kine da raspodijeli glasačku moć zemalja u usponu u organizacijama poput Ujedinjenih naroda. Ipak, bilo bi pogrešno pretpostaviti da će stavovi zemalja o upravljanju svemirom spadati u jednostavnu podjelu Sjever-Jug.

Zaštita svemira

Rusija je samo prošlog mjeseca uspješno spriječila Otvorenu radnu grupu za smanjenje opasnosti od svemira (OEWG), koju je sazvala Generalna skupština UN-a (UNGA) i kojom predsjedava čileanski diplomata, da izda izvještaj o konsenzusu, nakon dvogodišnjih napora ,kojim bi se u obzir uzele norme za vojne svemirske aktivnosti. U pisanoj izjavi, Rusija je opisala nacrt izvještaja u kojem se rad OEWG-a opisuje kao „neuravnotežen” i „odražava uglavnom zapadne pristupe”, a „odgovorno ponašanje” je opisala kao „pojam bez saglasnosti” uprkos stavovima međunarodne zajednice.

Ovaj stav su podržali saveznici BRICS+ Iran i Kina, međutim,ostali nisu. Brazil i Argentina pridružili su se većini od 39 zemalja u nastojanju da se UN-u dostavi neformalni sažetak izvještaja kako se napredak grupe ne bi izgubio.

Dok Kina i Rusija imaju tendenciju da se usklade u raspravama o upravljanju svemirom, razvoj događaja ukazuje na to da ih ostatak BRICS+ možda neće pratiti u tome.Prošlog decembra, Generalna skupština UN-a je donijela rezoluciju kojom poziva zemlje da ne provode testove protusatelitskog oružja s direktnim uzdizanjem (DA-ASAT) – uključujući lansiranje projektila kako bi se namjerno onesposobio ili uništio satelit u orbiti – s obzirom na značajne krhotine koje nastaju takvim testiranjima.Sponzorisana od strane Sjedinjenih Država, rezolucija je odražavala značajni američki moratorij, kojeg su se pridržavale i mnoge zemlje, uključujući Evropsku uniju. Dok su Kina, Iran i Rusija glasale protiv rezolucije, Egipat i ostale članice BRICS+ glasale su za. Indija, posljednja koja je sprovela DA-ASAT test, bila je suzdržana.

Ironično, upravo širenje BRICS+ smanjuje rizik da ovaj savez automatski postane antizapadni u pitanjima upravljanja svemirom. Pet zemalja – Brazil, Indija i novopridošle Argentina, UAE i Saudijska Arabija – potpisale su Artemis sporazume. Sporazumi su neobavezujuća politička posvećenost ključnim principima u vođenju svemirskih aktivnosti, čiji je cilj da usmjere istraživanje svemira do Mjeseca i dalje. Iako se uglavnom smatra odgovorom SAD-a na spor napredak u međunarodnim naporima upravljanja svemirom, sporazume je potpisalo 29 zemalja, uključujući Bahrein, Nigeriju i Ruandu, koje nisu posebno jaki saveznici SAD-a. Sporazumi jačaju principe sadržane u ključnim svemirskim sporazumima – poput transparentnosti i hitne pomoći – dok se dodaju drugi koji su od tada široko prihvaćeni i kojima Sjedinjene Države daju prioritet, poput razmjene naučnih podataka. Sporazumi su ključni za američku strategiju za izgradnju globalne koalicije oko demokratskih principa i vrijednosti, koje smatra ključnim za osiguranje da rastući civilni, vojni i komercijalni interesi u svemiru nisu ugroženi. Kao što je napomenuto u Okviru svemirske diplomatije, Sjedinjene Države će se “takmičiti gdje je potrebno protiv zemalja koje žele nametnuti drugačiji pogled na upravljanje svemirom”.

Iako potpisivanje sporazuma samo po sebi ne dovodi do sudjelovanja u programu Artemis pod vodstvom NASA-e za vraćanje ljudi na površinu Mjeseca, Sjedinjene Države su jasno stavile do znanja da su principi sadržani u njima fundamentalni za svaku smislenu saradnju. Šest mjeseci nakon potpisivanja Artemis sporazuma, Saudijska Arabija se povukla iz Ugovora o Mjesecu, sporazuma UN-a o svemirskom pravu koji nije ratificirala nijedna od velikih svemirskih sila i stoga se ne smatra dijelom temeljnih sporazuma koji regulišu svemir. Neobjašnjeno povlačenje nije bilo uslov za usvajanje sporazuma, već je viđeno kao simboličan gest za rješavanje neslaganja između dva dokumenta. Čini se da stalni napredak u povećanju broja potpisnika sporazuma ukazuje da ovo ima odjek. Kina i Rusija bi stoga mogle naći izazov da natjeraju neke od članica BRICS+ da prihvate njihovo viđenje stvari. Za zemlje BRICS+ sa većim svemirskim programima, kao što su Argentina ili UAE, scenario sa kojim su na dobitku je onaj u kojem partnerstva sa mnogim uspostavljenim svemirskim programima ostaju održiva. Strategija zaštite koja je ključna za brazilsku vanjsku politiku može se jednako snažno pokazati u svemirskim debatama.

Sjedinjene Države i njihovi saveznici mogu to iskoristiti kako bi se nastavili dodvoravati drugim svemirskim državama – čak i onima koje su politički povezane s Rusijom i Kinom – da nastave raditi oko svemirskih normi. Zalažući se za sporazume, Sjedinjene Države bi također trebale ohrabriti zemlje da usvoje ključne ugovore kako bi unaprijedile „poretke zasnovane na pravilima“ za svemir. Etiopija i Egipat, na primjer, tek treba da ratifikuju Konvenciju o registraciji iz 1975. godine, koja propisuje upis svemirskih objekata u javni registar. Bilo bi, međutim, greška da Sjedinjene Države i njihovi saveznici zavise isključivo od usklađivanja vrijednosti poput održivosti i upravljanja. Kinesko partnerstvo sa državama koje su u svemirskoj utrci poduprto je naporima cijele vlade, kao što je Inicijativa Pojas i put, gdje je naučna suradnja često uparena s infrastrukturnim investicijama, zajmovima i drugim mjerama koje ispunjavaju višestruke ciljeve partnera. Zbog toga, Kina i Rusija mogu biti uspješne u prikupljanju glasova iz zemalja BRICS+ koje imaju mali svemirski program sa ograničenim resursima.

Za zemlje BRICS+ sa većim svemirskim programima, kao što su Argentina ili UAE, scenario s kojim su na dobitku je onaj u kojem partnerstva sa mnogim uspostavljenim svemirskim programima ostaju održiva. Strategija zaštite koja je ključna za brazilsku vanjsku politiku može se jednako snažno pokazati u svemirskim debatama. Sjedinjene Države i njihovi saveznici mogu to iskoristiti kako bi se nastavili udvarati drugim svemirskim državama – čak i onima koje su politički povezane s Rusijom i Kinom – da nastave graditi zamah oko svemirskih normi. Zalažući se za sporazume, Sjedinjene Države bi također trebale ohrabriti zemlje da usvoje ključne ugovore kako bi unaprijedile „poretke zasnovane na pravilima“ za svemir. Etiopija i Egipat, na primjer, tek treba da ratifikuju Konvenciju o registraciji iz 1975. godine, koja propisuje upis svemirskih objekata u javni registar.

Sjedinjene Države bi trebale dati sve od sebe u implementaciji svog okvira svemirske diplomatije. Sa svemirskim tehnologijama koje su vezane za prioritete poput klimatskih promjena, to znači uvođenje upravljanja svemirom u sve angažmane s potencijalnim partnerima – bilo da su usmjereni na svemir ili ne. Dok proširenje BRICS+ ne znači da će stavovi o upravljanju svemirom pasti duž linija Sjever-Jug, Kina i Rusija vrlo dobro znaju kako da učine svemir privlačnom idejom u strateškom pregovaračkom planu. Ali liderstvo u upravljanju svemirom važno je za Sjedinjene Države i u ovom okruženju savezi koji se mijenjaju kao što je BRICS+ omogućavaju američkim protivnicima još jedan način za jačanje opozicije.

Izvor