Gonul Tol                                                                                                                        zemljotres

Autor je osnivač i direktor Programa za Tursku u Institutu za Bliski istok. Autor je knjige Erdoğanov rat: borba jednog moćnika kod kuće i u Siriji (Erdogan’s War: A Strongman’s Struggle at Home and in Syria).

PISjournal – Pod ruševinama nisu pokopane samo voljene osobe, nego i obećanja dobrog upravljanja, zemlje bez korupcije i države osjetljive na potrebe svojih stanovnika.

Država za lojalne
Upravo je to obećao turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan kada je njegova Stranka pravde i razvoja (tur. AKP) došla na vlast nakon razornog potresa u sjeverozapadnoj Turskoj 1999. godine, kada su hiljade ljudi umrle zbog spore reakcije tadašnje vlade. Sam Erdoğan je za sve tadašnje nevolje okrivio raširenu korupciju, nefunkcionalne vlade i neblagovremenu reakciju državnih institucija, obećavši da će se pod njegovom vladavinom stvari radikalno promijeniti.

A i jesu i nisu. Prošla su vremena kad su odluke vlade bile paralizovane prepirkama koalicionih partnera. Erdoğan je za ove dvije decenije centralizovao vlast u svojim rukama. Da bi to učinio, oslabio je državne institucije, na ključne položaje postavio lojaliste, većinu organizacija civilnog društva uništio, a svoje prijatelje učinio bogatim kako bi oko sebe stvorio mali krug lojalista. Kulminacija svega toga utrla je put tragediji koja je u ponedjeljak pogodila moju zemlju.

Potres je bio smrtonosan već po svojoj magnitudi, ali jedno naučno istraživanje pokazuje da potresi ubijaju veći broj ljudi u zemljama gdje je raširena korupcija. Turska ekonomija je pod Erdoğanom napredovala zahvaljujući građevinskom bumu. Dodjeljujući infrastrukturne projekte bez tendera i odgovarajućeg regulatornog nadzora, Erdoğan je učinio bogatim uži krug svojih bliskih saradnika iz građevinskog sektora.

Dotične kompanije su se upustile u masovnu gradnju infrastrukture i stambenih zgrada na žarištima zemljotresa i nisu se pridržavale građevinskih propisa. U pokrajini Hatay, jednoj od najteže pogođenih zemljotresom u ponedjeljak, sravnjene su sa zemljom ili pretrpjele velika oštećenja stambene zgrade, bolnice – pa čak i lokalni ogranak turske Direkcije za upravljanje katastrofama i kriznim situacijama (tur. AFAD) – od kojih su mnoge izgradili Erdoğanovi pajdaši. Zemljotres je prepolovio jedinu gradsku aerodromsku pistu, koju je kompanija blisko vezana s Erdoğanom izgradila na liniji rasjeda.

Privatizacija, korupcija, nerad
Praksa dodjele državnih infrastrukturnih projekata Erdoğanovim saveznicima, od kojih su mnogi štedjeli na štetu sigurnosti, već je i ranije dovodila do tragedija. Grad Ispartu na zapadu zemlje prošle godine je pogodila snježna oluja koja je uzrokovala ogromnu štetu, a nakon koje su stanovnici sedmicama bili bez struje, što je izazvalo više smrtnih slučajeva. Komunalije ovog grada AKP je privatizovao i prodao kompanijama u vlasništvu Cengiz Holdinga i Kolin Holdinga, koje kontrolišu Erdoğanovi najbliži saradnici. Ove kompanije nisu preduzele mjere za osiguranje otpornosti infrastruktura na ovakve katastrofe i nisu reagovale kad je nastupila snježna oluja, a odbile su pomoć opozicionih stranaka iz susjednih gradova, izazvavši proteste stanovnika i opozicionih stranaka protiv korumpiranog tenderskog sistema.

U sjeverozapadnom gradu Corlu je nedostatno održavanje pruge 2018. godine izazvalo sudar vozova u kojem je poginulo 25 ljudi, uključujući i djecu. (Za sudar se ne sudi vinovnicima, ali se sudi rodbini žrtava koja traži pravdu za usmrćene.)

U gradu Soma u Egejskoj regiji 2014. godine je poginuo 301 rudar kada je eksplozija napunila ugljen-monoksidom jamu u kojoj je bilo 787 rudara. Predsjednik Soma Holdinga Alp Gurkan spada u bliske Erdoğanove saradnike. Tokom godina AKP-ove vladavine, ova kompanija se okoristila privatizacijama, razgranala u građevinski sektor i dobila ugovore vrijedne milijarde dolara. Rudari i opozicione stranke tvrdili su da ova kompanija ne preduzima potrebne sigurnosne mjere. Parlamentarni zahtjev opozicije da se uslovi u ovom rudniku istraže Erdoğanova AKP je osujetila – samo 20 dana prije eksplozije.

Dok to što Erdoğan i njegovi pajdaši ne poštuju sigurnosne propise čini katastrofe sve češćim, spori i neadekvatni odgovor vlade čini ih sve smrtonosnijim.
U šumskim požarima koji su 2021. godine zahvatili južnu Tursku poginulo je najmanje devet ljudi, a hiljade su bile prisiljene da napuste svoje domove. Erdoğan je bio izložen žestokim kritikama zbog očigledno lošeg odgovora vlade i njene nespremnosti za velike požare. Opozicione stranke i stanovnici optužili su vladu da nije nabavila avione za gašenje požara, a građevinskim kompanijama koje ne vode računa o okolišu usmjerava milijarde dolara. Vlada je kasnije priznala da nema flotu vatrogasnih aviona i da postojeći avioni nisu upotrebljivi.

Nenaučene lekcije
Odgovor vlade na zemljotres u ponedjeljak ponovo je bio spor.

Moja porodica u Antakiji morala je golim rukama iskopavati svoje drage zarobljene pod ruševinama. Osoblje AFAD-a pojavilo se 48 sati kasnije, samo da bi rekli da ne mogu pomoći jer im je naređeno da svoje spasilačke operacije usmjere drugdje.

Ovdje je značajnu ulogu mogla odigrati i turska vojska, ali Erdoğan vojnike nije poslao na vrijeme da pomognu u potrazi i spašavanju. Nije tamo bilo ni turskih organizacija civilnog društva, koje su imale ključnu ulogu nakon zemljotresa 1999. godine.

Svi ovi promašaji rezultat su Erdoğanove politike centralizacije vlasti u svojim rukama, uništavanja nezavisnosti institucija, postavljanja lojalista na ključna mjesta za koja nisu kompetentni, te istrebljenja organizacija civilnog društva koje ne podržavaju njegov program.
Zemljama sklonim zemljotresima i prirodnim katastrofama od životne su važnosti agencije nadležne za upravljanje tim situacijama. A turski AFAD ipak ima budžet daleko manji od budžeta Direkcije za vjerska pitanja, koja je prvobitno stvorena radi nadzora nad vjerskim pitanjima, ali se pod Erdoğanom proširila i postala oruđe za pružanje vjerskog legitimiteta vladinim politikama.

Osoba u AFAD-u zadužena za vanredne situacije diplomirani je teolog bez ikakvog iskustva u upravljanju katastrofama. Turska vojska, koja se nakon potresa 1999. godine u roku od nekoliko sati našla na licu mjesta i pomagala u potragama i spašavanju preživjelih, pod Erdoğanom je nakon neuspjelog puča 2016. godine takođe oslabljena i ispolitizirana. Erdoğanova vlada je poništila protokol po kojem su oružane snage i bez instrukcija odgovarale na katastrofe, što je jedan razlog sporosti dolaska trupa u područja pogođena zemljotresom.

Snažni zemljotresi ubijaju ljude, ali su smrtonosniji u zemljama poput Turske, gdje se ne primjenjuju građevinski propisi, gdje ključne pozicije zauzimaju nestručni lojalisti, gdje ne postoje nezavisne državne institucije, gdje su organizacije civilnog društva istrijebljene, a najveći prioritet imaju interesi šačice korumpiranih.

Dok su moja sestra i njena porodica izvlačili iz ruševina tijela svojih najmilijih da bi ih mogli dostojno sahraniti, Erdoğan je na nacionalnoj televiziji sve koji se žale na sporost državnog odgovora nazivao „nečasnim“.

On bi da sadašnju tragediju, kao i sve one prije nje, prihvatimo kao „sudbinu“, ali sve više ljudi biva uvjereno da sve veći problemi ove zemlje imaju ime i prezime.

Izvor