Dr. sc. Tarik Kulenović folklor
PISjournal – Dolazi blagoslovljeni mjesec ramazana, na njegovom završetku i Ramazanski Bajram, potom i manjinski izbori kao početak izborne godine u Hrvatskoj. Početi će manjinskim. a završitu parlamentarnim izborima. Hoće li nakon tih izbora biti još manje Bošnjaka u Hrvatskoj nego danas?
Za vrijeme Jugoslavije u Hrvatskoj je po Popisu stanovništva 1991.godine bilo trajno nastanjeno oko 43 hiljade Muslimana. Da. nas sa velikim M, Bošnjaka na rezervnom položaju. Nek’ smo mi Muslimani. Onda je došao rat i diferencijacija. Nisu svi muslimani Bošnjaci, niti su svi Bošnjaci muslimani, Popis poslije bilo je oko 20 tisuća Bošnjaka.
Iako je taj broj veći, hrvatske vlasti nisu nimalo olakšavale izjašnjavanje Bošnjaka. Umjesto da sve nacionalne Muslimane automatski preimenuju u Bošnjake, hrvatske su vlasti zahtijevale da se svaki Bošnjak osobno dođe izjasniti u za to odgovarajući ured državne uprave. Onda smo dobili bučkuriš od Bošnjaka, Bosanaca, Hrvata islamske vjere i nacionalnih Muslimana. Nije bilo nimalo lako doći do barem približno točnog broja Bošnjaka stalno nastanjenih u Hrvatskoj.
No od dvadesetak tisuća registriranih stalno nastanjenih Bošnjaka u Hrvatskoj prema popisu 2001.godine vrijednim radom volontera došli smo do 32 tisuće Bošnjaka prema popisu iz 2011.godine. U narednih deset godina taj broj je pao na oko 24 tisuće Bošnjaka stalno nastanjenih u Hrvatskoj 2021.godine. Kad nestane trećina neke populacije u deset godina u pitanju je rat, zarazna bolest, genocid ili masovno iseljavanje. Ništa od toga se nije desilo Bošnjacima.
Ipak, nestali su kao rukom odnešeni. Ostaje nam samo pitati se što je bilo i čuditi se. Iako su manjine u Hrvatskoj zaštićene kao lički medvjedi, Bošnjaci nestaju. A imamo manjinske institucije, zakonska prava garantirana europskim propisima i dokumentima. Peku se pite, pleše se folklor. Još smo i lijepi, kako kažu, svaka bi majka željela Bošnjaka za zeta. Pa što onda ne valja kod Bošnjaka u Hrvatskoj?
Porazno po Bošnjake, no prema rezultatima jasno je kako bošnjačke institucije u Republici Hrvatskoj ne rade. A primaju plaću. Činjenica, broj stanovnika Hrvatske je pao za cc. 400 tisuća u posljednjih deset godina. Odselili su iz hrvatske zemlje dembelije u potrazi za boljim životom, dostojnim čovjeka. Ipak samo jedan život na dunjaluku imamo. To nas ne bi trebalo zabrinjavati.
Povijest čovječanstva je obilježena migracijama. Ljudi su pješice došli od juga Afrike preko Azije do Amerike. Zašto ne bi u današnje vrijeme migrirali vlakovima i autobusima do Njemačke ili neke druge zemlje EU u potrazi za poslom i boljim životom? Sloboda kretanja i potrage za srećom garantirana je i dokumentima UN. Nekada, u vrijeme Jugoslavije, ljudi su migrirali sa juga prema sjevernim republikama, Hrvatskoj i Sloveniji.
Bosanska krajina je bila rezervoar ljudstva koji je punio tvornice u Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Rijeci i dalje u Sloveniji. Smjeliji su išli u Austriju i dalje u Njemačku, zemlju obećanu. Švedska, Engleska, Francuska bile su češće cilj radnika iz Srbije, hipiji su težili Nizozemskoj, dok je Amerika bila cilj onima koji su tražili novi život daleko, što dalje od Europe. Onda je rat promijenio sve. Krvavo se raspala Jugoslavija, granice su se otvorile, nadareni su bježali tamo gdje su više i bolje nagrađivali njihove vještine.
Rat i poraće obilježilo je kanibaliziranje svega vrijednog na lešu Jugoslavije. Nažalost, to su uobičajene popratne pojave raspada jedne države. A za očekivati je da bude bolje. No, je li bolje?
Radne migracije iz Bosne, nekada na Istok, danas na Zapad, pratitelj su bosanske povijesti. Djevojka bosanskim jezikom zvana Ljuvena, prodana je u roblje u Dubrovnik još u 14.stoljeću, prije dolaska Turaka. Današnji pomoćni nekvalificirani radnici po cijelom bosanskom okruženju ne razlikuju se puno od nje. Rade poslove koje domaći ne žele, za manju plaću, u lošijim radnim uvjetima.
Usput i podižu natalitet. Kršni, vrijedni i fizički snažni Bošnjaci predstavljaju dobar materijal za ženidbu. Nisu ni Bošnjaci ni Bošnjakinje glupi. Ženidbom/udajom za pripadnika domicilnog stanovništva lakše se stječe državljanstvo i razne radne dozvole. Ne treba zaboraviti ni iskrene ljubavi. Ljudi se žene/udaju i zbog toga. Nije sve samo čisti interes. Svejedno i to doprinosi odlivu ljudi iz bošnjačkog identiteta. Ne valja duše griješiti, Bošnjaci imaju drukčije poimanje nacionalnog identiteta.
Ono si gdje živiš. Imam krvne rođake koji su po nacionalnosti/državljanstvu Amerikanci, Kanađani, Skandinavci, Nijemci, Australci, Turci, Iranci…. Ima i Bošnjaka, ima i Srba i Hrvata. No svi smo rod I svi smo naši. Etnički Bošnjaci. Poznajemo se po čehri. I ne negiramo krvne veze tako lako. Krv je gušća i jača od vode. Ostajemo muslimani, često i naopaki prema mjerilima drugih, no i takvi smo svoji.
Nažalost sve je manje Bošnjaka. U Hrvatskoj bi bilo razumljivo u vremenu kad se smanjuje i broj Hrvata u Hrvatskoj. No, broj Albanaca, Roma pa čak i Židova se povećava, broj Turaka se ne smanjuje, a Bošnjaka je sve manje. Bilo bi lahko kad bi za takvo stanje mogli kriviti isključivo institucije Republike Hrvatske, no pravo je pitanje što rade manjinske institucije Bošnjaka u Hrvatskoj? Sudeći po rezultatima popisa stanovništva ne rade ništa ili malo. U javnosti smo svedeni na rasprave zašto hrvatski burek sa sirom nije burek nego bosanska pita sirnica.
Dok se druge manjine trude da svoje najobrazovanije članove stave da ih predstavljaju bar u manjinskim tijelima, Bošnjaci kao da namjerno guraju najgore među nama. Jadni smo. Iako smo po broju glasova ostvarenih u prvom krugu prošlih manjinskih izbora mogli lahko pobijediti, bošnjački su glasovi bili raspršeni na šest kandidata. Da smo se u drugom krugu okupili oko jednog kandidata mogli smo i tada pobijediti, no zbog svog interesa, glasovi nekih kandidata su prodani/prepušteni albanskoj kandidatkinji, po logici bolje da pobijedi tuđi, kad već nisam ja.
Zašto su Bošnjaci spali na tako niske grane? Zašto smo postali sluge svojih slugu, teško je shvatiti. Kad i nekad najslavniji hrvatski znanstvenik dr. Asim Kurjak u staračkoj demenciji govori neistine o dr.Sebiji Izetbegović ne treba se čuditi kad i najgori slijede njegov primjer. Za Kurjaka je lako. Možemo ga optužiti za senilnost, ispunjavanje masonskih naredbi, ljubavnicu Hrvaticu, podsjećati na nepotrebne operacije septuma na kojima je zgrnuo novce…
Što god vam padne na pamet, No zašto su Bošnjaci u Hrvatskoj postali tako bijedni i jadno se prodaju za male pare, u čemu je stvar, zašto su najbolje naslijedili najgori to tek trebamo shvatiti. Ako ikada shvatimo. Hoće li razumni ljudi, poput okupljenih oko Bošnjačkog divana i novih snaga u SDAH uspjeti promijeniti nešto? Je li SABAH okupljanjem Bošnjaka na savjetovanju o budućnosti uspio nešto?
Jesmo li došli do dna odakle nam je jedini izlaz ići uvis ili ćemo čekati da nam netko ispod nas pokuca i podsjeti nas kako je nekima još gore, pokazati će vrijeme. Apatija je stanje hrvatskih Bošnjaka koje je teško promijeniti. Nadolazeći mjesec Ramazana pruža nam šansu da se saberemo i pokažemo kako smo muslimani koji mogu i hoće bolje. Prvenstveno mi Bošnjaci u Hrvatskoj ako ne želimo potonuti kao Atlantida.
Ekskluzivno PISjournal
