Sondoss Al Asaad
PISjournal – Govoreći o izraelskim sigurnosnim i političkim izazovima nakon rata u Libanu i pada vlade Bašara al-Asada, ministar vanjskih poslova Izraela Gideon Sa’ar izjavio je: „U regiji u kojoj ćemo uvijek biti manjina, moramo se udružiti s drugim manjinama. ” Sa’ar je dodao da su Kurdi “velika nacija, ali ne uživaju političku nezavisnost”.
Tokom sastanka s Jensom Ploetnerom, posebnim savjetnikom njemačke kancelarke za vanjsku i sigurnosnu politiku 18. decembra, Sa’ar je također naglasio da “međunarodna zajednica ima ulogu u zaštiti manjina u Siriji, uključujući kurdsku manjinu, koja je ovih dana napadnuta i ugrožena”.
Bojeći se rastuće uloge bivšeg egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nassera 1950-ih, David Ben-Gurion formulirao je doktrinu Torat Haperipheria na temelju savjeta cionističkog teoretičara Elijahua Sassona.
Tel Aviv se u skladu s tim udružio s Turskom,Pahlavijevim režimom u Iranu,kršćanskom manjinom u Etiopiji i južnom Sudanu, Druzima u Siriji i Libanu,Kurdima u Iraku i maronitskim kršćanima u Libanu.
Kada su se Kurdi u Iraku pokušali otcijepiti, Tel Aviv ih je u suradnji s Pahlavijevim režimom podržavao. Mulla Mustafa Barzani, kurdski vođa, sastao se s izraelskim dužnosnicima na okupiranim područjima 1968. i 1973. godine.
Godine 2003., nakon pada režima Saddama Husseina i davanjem autonomije Kurdima unutar iračke države, kurdsko-izraelski odnosi su se proširili.
Danas,pored izraelskog okupacijskog režima i Turska ima neosporne hegemonističke ambicije u Siriji. Zbog toga je Ankara požurila da ojača svoje odnose sa Ahmedom al-Sharaaom (al-Julanijem).
Međutim, turska opozicija upozorava da će Erdoganova politika, od njegove intervencije u Siriji 2011. godine, gurnuti Izrael dalje prema turskoj granici.
U međuvremenu, političke frakcije u iračkom Kurdistanu pozdravile su inicijativu Devleta Bahćelija, čelnika turske Partije nacionalističkog pokreta za oslobađanje Abdullaha Odžalana, lidera Kurdistanske radničke partije (PPK).
Bahćelijeva inicijativa poziva na oslobađanje Odžalana pod uslovom da raspusti svoju stranku. Očekuje se da će ova inicijativa podstaći ekonomiju regije Kurdistan jer bi obim trgovinske razmjene sa Turskom mogao premašiti 20 milijardi dolara godišnje, prema procjenama stručnjaka.
Odžalan je 9. oktobra 1998. pobjegao u Siriju i Grčku, zatim u Rusiju i Italiju, a potom u grčku ambasadu u Keniji, gdje su ga američke i izraelske obavještajne snage predale, u Tursku 14. februara 1999. Turska ga je osudila na doživotni zatvor.
Lider PKK se nalazi u samici u zatvoru Imrali, visokobezbjednosnom pritvorskom centru na ostrvu Imrali, u Mramornom moru u Turskoj.
Pet godina mu je bilo zabranjeno da održava bilo kakve sastanke, čak i sa svojim advokatima. Ipak, Odžalan se nedavno susreo s dvojicom čelnika “Partije narodne demokratije i ravnopravnosti”, kojima je ponovio da je spreman za dijalog u pokušaju da se “postigne političko i mirno rješenje”.
Bahćelijeva inicijativa odražava ozbiljnu zabrinutost Turske, posebno nakon izraelskog upada u Siriju.
Prema Odžalanu , “događaji u Gazi i Siriji otkrili su neuspjeh u rješavanju problema koji su pogoršani stranim intervencijama.”
Naizgled, Turska nastoji da sarađuje sa Odžalanom kako bi uklonila kadrove PPK iz Sirije i raspustila ga u Kandilu. To bi joj omogućilo da se riješi Sirijskih demokratskih snaga (SDF) jer je odbacila ono što je Mazloum Abdi, glavnokomandujući SDF-a, predložio u vezi sa “Operacijom Zora slobode”, koja je ciljala Kobani istočno od Eufrata nakon Tal Rifaata i Manbidža.
Abdi je predložio demilitarizaciju Kobanija i izrazio spremnost da deportuje strane borce, uključujući i kadrove PKK. Dalje je potvrdio da je za jedinstvo Sirije i da je spreman integrisati SDF u sirijsku vojsku.
Uspon SDF-a poklopio se s povećanjem broja američkih snaga u Siriji 2015. godine pod izgovorom suprotstavljanja ISIL-u.
SDF je postao važan kao i američke vojne baze s ciljem sprječavanja prisustva bilo kojeg konkurenta u regiji, uz osiguranje dominacije Izraela u regiji.
Vrijedi napomenuti da Turska računa da Ahmed al-Sharaa neće podržati nijedno rješenje koje je u suprotnosti sa njenim strateškim ambicijama.
Tokom konferencije za novinare s turskim ministrom vanjskih poslova Hakanom Fidanom, Ahmed al-Sharaa je naglasio da preferira Siriju bez SDF-a. Nasuprot tome, Washington podržava integraciju SDF-a u novi režim.
Ahmed al-Sharaa je također naglasio da su Kurdi sastavni dio Sirije, nagovještavajući da neće dozvoliti da ona postane operativna tačka za PKK.
U međuvremenu, Washington je produžio sankcije Siriji do 2029. godine, što se poklopilo s povećanjem broja svojih vojnika sa 900 na 2.000, što ukazuje da će Siriju oblikovati u skladu sa svojim interesima.
Do Trumpove inauguracije 20. ovog mjeseca, tok njegove politike samo će vršiti pritisak na sve regionalne stranke da osiguraju izraelske interese. Neki očekuju da će se uključiti u direktan dijalog s Turskom nakon što je postala glavni igrač na sirijskoj sceni.
Posmatrači smatraju da je Turska preuzela inicijativu za pomirenje sa Odžalanom – dva mjeseca prije događaja u Siriji – jer ne samo da je unaprijed bila svjesna plana za rušenje al-Assadove vlade, već je i doprinijela tome.
Stoga Turska treba da obuzda PKk čiji lideri u sjevernom Iraku predviđaju Trumpovu politiku prije nego što odgovore na Odžalanovu inicijativu.
Ahmet Davutoglu, tadašnji ministar vanjskih poslova Turske, naredio je 2012. godine Kurdima da se pobune protiv Assada u zamjenu za priznavanje njihove autonomije ili federalne vlasti u novoj Siriji, ali Turska bi mogla odustati u svjetlu nepredvidivih i ubrzanih promjena.
Očigledno je da je federalizacija regiona jedan od najvažnijih faktora neophodnih za osiguranje američko-izraelske hegemonije. Iako Turska neće prihvatiti nikakvu snažnu kurdsku ulogu na svojim granicama, SAD novi sirijski režim smatraju sredstvom za prekid ruta snabdijevanja Hezbollaha.
Stoga bi Washington mogao biti primoran da ide zajedno s Turskom i integriše Kurde u strukturu nove sirijske države. To ne znači propast kurdskih ambicija koje bi se mogle pojaviti u budućnosti, s obzirom na njihov značaj u služenju imperijalističkim interesima SAD-a.
Washington Washington Washington
