Erman Akilli

PISjournal Diplomatski forum u Antaliji (ADF),koji je trajao od 11. do 13. aprila pod temom „Povratak diplomatije u fragmentiranom svijetu“, istraživao je rastuću složenost globalnog upravljanja usred geopolitičkih promjena, tehnoloških poremećaja i institucionalnog zamora.

Ključna tema na ADF 2025 koja je bila jasno istaknuta na panelu „Tiha supermoć: odraz nauke i AI tehnologije u međunarodnim odnosima“, bila je uloga umjetne inteligencije (AI) u globalnim poslovima. Iako se raspravljalo uz pitanja poput klimatske otpornosti, sigurnosti hrane i humanitarne koordinacije, uključivanje AI signaliziralo je širi diplomatski pomak: priznanje da AI nije samo tehničko pitanje, već politička i etička granica koja oblikuje tehnopolarni svjetski poredak u nastajanju.

U ovom evoluirajućem pejzažu, globalna moć je sve više definisana kontrolom tehnološke infrastrukture, algoritamskih sistema i inovacijskih ekosistema koncentrisanih u nekolicini geopolitičkih i korporativnih čvorišta. Rivalstva između SAD-a, Kine i EU dodatno su fragmentirala digitalni domen, naglašavajući potrebu za forumima poput ADF-a za podsticanje strateškog dijaloga izvan binarnih okvira konkurencije. Unutar ovog spornog terena, ADF 2025 je naglasio kako AI i nove tehnologije preoblikuju diplomatiju, razvojne modele i globalne hijerarhije. U diskusijama su naglašeni rizici digitalne asimetrije, gdje se zemlje koje nemaju pristup podacima, računarskoj snazi ​​ili inovativnim mrežama suočavaju sa dubljom isključenošću iz digitalne ekonomije. U tom kontekstu, inkluzivno upravljanje utemeljeno na pravičnosti, odgovornosti i strateškoj saradnji postaje od suštinskog značaja.

Suverenitet u tehnopolarnosti

Osim pitanja upravljanja, „demokratizacija tehnologije“ postaje sve kritičnija. Istovremeno, sama definicija državnog suvereniteta se preoblikuje s obzirom na tehnološku realnost koja se razvija. Klasični vestfalski model suvereniteta, koji je bio ukorijenjen u svetosti teritorijalnih granica i supremaciji državne vlasti unutar njih, postaje sve nedostatniji u svijetu strukturiranom digitalnim tokovima i algoritamskim upravljanjem.

U tehnopolarnom kontekstu, suverenitet se redefinira sposobnošću države da vrši kontrolu u tri ključna domena.

Prvi domen – suverenitet podataka: kapacitet za sigurno skladištenje, obradu i upravljanje nacionalnim podacima, bilo unutar fizičkih granica ili u suverenoj Cloud infrastrukturi.

Drugi domen – algoritamski kapacitet: sposobnost razvoja, primjene i revizije algoritama koji oblikuju donošenje odluka u javnoj upravi, bezbjednosti i ekonomskim sistemima.

Treći domen –  hardverska autonomija: nacionalna kompetencija u proizvodnji ili barem siguran pristup poluvodičima i mikročipovima, koji podupiru umjetnu inteligenciju, telekomunikacije i vojne tehnologije.

Ovaj višedimenzionalni pogled na suverenitet označava pomak sa pravne kontrole na infrastrukturne kapacitete. On odražava širu globalnu tranziciju u kojoj države ne pregovaraju samo o teritorijalnoj moći već se takmiče oko arhitekture digitalne budućnosti. ADF 2025 prepoznao je ovu tranziciju i pružio mjesto državama, posebno onima izvan dominantnih tehnoloških blokova, da artikuliraju alternativne vizije tehnološkog suvereniteta ukorijenjenog u jednakosti i otpornosti.

Demokratizacija AI diplomatije

ADF 2025 poslužio je kao platforma za unapređenje demokratizacije tehnološkog upravljanja. Glasovi iz Afrike, Latinske Amerike i Azije pozvali su na AI okvire koji su pravični, višejezični i zajednički dizajnirani. To je uključivalo pozive za izgradnju kapaciteta, ulaganja u lokalne inovacijske ekosisteme i poboljšanu saradnju Jug-Jug* u razvoju digitalne infrastrukture.

Najvažnije, diskusije su naglasile ulogu nacionalnih inovacijskih politika u omogućavanju autonomnijeg i otpornijeg tehnološkog razvoja. Nekoliko država je naglasilo važnost integracije AI u nacionalne razvojne strategije, povezivanja regulatorne politike, obrazovanja i upotrebe AI u javnom sektoru uz podršku međunarodnih partnerstava. Ovi modeli saradnje, uključujući inovacije otvorenog koda i pravedne okvire za licenciranje, pozicionirani su kao putevi ka pluralističnijoj digitalnoj budućnosti.

Ovaj naglasak je u skladu s globalnim trendovima, poput onih uočenih na Pariskom samitu AI akcije (2024.), gdje je 58 zemalja podržalo deklaraciju koja se zalaže za inkluzivni i održivi razvoj umjetne inteligencije. Dok je samit u Parizu artikulirao normativne težnje, ADF 2025. krenuo je ka operacionalizaciji ovih ciljeva ugrađujući ih u okvire stvarne politike, nacionalne strategije i međuvladinu saradnju.

Iako su konkretni projekti i dalje u razvoju, ADF 2025 iznio je temeljnu tvrdnju: da upravljanje graničnim tehnologijama mora biti usidreno u pravdi, suverenitetu i razvoju. U svijetu u kojem algoritamski sistemi sve više posreduju u diplomatiji, trgovini i sigurnosti, osiguravanje daGlobalni jug ne bude potisnut na periferiju je i strateški i etički imperativ.

Etika, odgovornost, lokalizacija

ADF 2025 je također izoštrio pažnju na etičke izazove koje predstavljaju nove tehnologije. Forumski diskurs je odbacio i laissez-faire implementaciju i previše krute univerzalne kodove, umjesto toga zagovarajući kontekstno osjetljive, prilagodljive okvire upravljanja. Oni bi odražavali regionalne vrijednosti, istovremeno osiguravajući temeljne principe transparentnosti, odgovornosti i ljudskog dostojanstva.

Etički problemi su se kretali od pristrasnih sistema za prepoznavanje lica i eksploatativne infrastrukture za nadzor do naoružanja algoritamskih dezinformacija tokom izbora. To nisu bile apstraktne brige, već hitni diplomatski izazovi koji već utiču na demokratske institucije i međunarodno povjerenje.

Ovo uokvirivanje je potvrdilo da se upravljanje umjetnom inteligencijom ne može odvojiti od realnosti i inovacijskih praksi na Globalnom jugu. ADF 2025 je stoga djelovao kao epistemički forum, potvrđujući alternativne sisteme znanja, promovirajući lokalno utemeljene modele i dovodeći u pitanje dominantne narative koji izjednačavaju tehnološki napredak sa centraliziranom kontrolom.

Ka tehnopolarnom poretku

Razgovori na ADF 2025 odražavaju prekretnicu u globalnom upravljanju: pomak od pojedinačnih normativnih autoriteta prema distribuiranim, pluralnim oblicima djelovanja. Turska orkestracija foruma pokazala je kako države mogu funkcionirati kao sazivači i posrednici normi u međunarodnim debatama o novim tehnologijama.

Ovaj pomak signalizira uspon pluralnog tehnopolarnog poretka, gdje digitalni suverenitet, pravda podataka i inkluzivna inovacija više nisu periferne brige, već središnji stubovi međunarodne diplomatije. U ovoj evoluirajućoj stvarnosti, rivalstva u oblasti tehnologije ne odnose se samo na nadmoć u inovacijama, već i na čije će vrijednosti, infrastrukture i sistemi biti temelj buduće globalne saradnje. Kako AI postaje ugrađen u strukture globalnog upravljanja, diplomate, naučnici i kreatori politike će morati da se angažuju sa algoritamskim sistemima ne kao neutralnim alatima, već kao političkom infrastrukturom sa implikacijama na svjetski poredak.

Forum za zajedničku digitalnu budućnost

ADF 2025 je učvrstio kritičnu istinu: Diplomatija mora evoluirati uporedo s tehnologijom ili riskirati zastarjelost. Tursko vodstvo, usidreno u etičkom promišljanju, geopolitičkoj ravnoteži i inkluzivnoj inovaciji, pružilo je uvjerljiv model pametne moći u sve fragmentiranijem i tehnologiziranom svijetu.

Dok konkretni rezultati politike tek treba da se vide, simbolički i proceduralni značaj foruma je jasan. On je podstakao dijalog između geografskih, generacijskih i ideoloških podjela i doveo je aspiracije Globalnog juga u središte globalnih debata o digitalnom upravljanju. Kako autoritet i uticaj migriraju sa tradicionalnih hijerarhija na algoritamske i infrastrukturne sisteme, dizajn budućih normi zavisiće od inkluzivnog učešća.

U tom smislu, ADF (2025.) se u konačnici može upamtiti ne samo kao diplomatski događaj, već i kao kritična prekretnica u demokratizaciji tehnopolarnog svijeta i oblikovanju pravednije i multipolarne digitalne budućnosti.

*Saradnja Jug-Jug je termin koji označava razmjenu resursa,znanja i tehnologije između zemalja Globalnog juga.

Izvor