PISjournal-Zvaničnim priznavanjem talibana, Rusija je napravila novi korak ka redefiniranju geopolitičkog poretka u regiji. Iako se ovaj potez naizgled tumači kao znak normalizacije odnosa s talibanima, on ima temeljne sigurnosne, obavještajne i strateške ciljeve koji se mogu analizirati u kontekstu multilateralne konkurencije s regionalnim i vanregionalnim silama:
- Rusija, talibani i promjenjivi sigurnosni pristup
Priznanjem talibana, Rusija nastoji revidirati historijski pristup temeljen na sukobu s radikalnim islamom i ublažiti svoju raniju sliku agresorske sile. Ova promjena pristupa proizlazi iz novih strateških potreba Kremlja u kontekstu suočavanja sa SAD-om, Kinom, Indijom i ostalim regionalnim akterima. Rusi sada, na temelju savremenih sigurnosnih procjena, ne pristupaju talibanima iz ideološke perspektive, već s ciljem geopolitičkog iskorištavanja.
- Scenarij unutrašnjeg sloma talibana; rusko strateško oružje
Cilj Moskve u formalnom dijalogu s talibanima je izazivanje unutarnjih i strukturnih podjela unutar ovog pokreta. Tri glavne frakcije unutar talibanske strukture – kapitalistički oligarsi, srednji zapovjednici i borci na terenu – pokazuju jasne ideološke i interesne razlike. Rusija, potičući te sukobe, nastoji izazvati postepeni kolaps, oslabiti središnju vlast i uvući druge sile u kompleksno afganistansko okruženje. Također, povezanost nižih slojeva talibana s terorističkim mrežama poput ISIS-a predstavlja potencijal za intenziviranje sigurnosnog haosa u regiji – scenarij koji odgovara ruskoj logici „kontrolirane nestabilnosti“.
- Afganistan: Konkurentska močvara za Kinu, Indiju, Tursku i Arape
U drugom koraku, Rusija pokušava uvući regionalne sile – Kinu, Indiju, Tursku i arapske zemlje – u nadmetanje za uticaj nad talibanima. Ovo natjecanje, osim što talibanima osigurava finansijsku podršku za preživljavanje, smanjuje i njihovu ovisnost o zapadnim izvorima. Istovremeno, inženjeringom ove konkurencije, Rusi stvaraju neku vrstu „kontrolisanog haosa“ čija je poluga kontrole u rukama Moskve. Iako se Kina u ovom kontekstu smatra nužnim ruskim partnerom, ona nije strateški saveznik. Moskva vidi Peking kao aktera vođenog vlastitim interesima i nastoji ograničenim dijeljenjem sigurnosnih informacija ostvariti velike ekonomske ustupke. Kao što su kineski finansijski resursi korišteni u krizi oko Ukrajine u zamjenu za rusku energiju, Rusija pokušava replicirati isti model i u Afganistanu.
- Trilateralna interakcija: Rusija, Indija i Kina
Rusija pokušava uvući Indiju u afganistansku arenu koristeći mehke i obavještajne alate; ne radi strateške saradnje, već kao silu za obuzdavanje Kine. U ovoj interakciji, New Delhi će također biti prisiljen komunicirati s Kremljom kako bi se suprotstavio prekograničnim prijetnjama talibana i proširio svoj obavještajni uticaj. Indija će vjerovatno doprinijeti unapređenju ruske vojne tehnologije u zamjenu za iskorištavanje službenih ruskih kanala s talibanima.
- Uloga Turske i Arapa: obnova afganistanskog džihada?
Turska i arapske zemlje, kako bi uravnotežile rastući uticaj Kine i Indije u Afganistanu, bit će prisiljene uložiti značajna sigurnosna i finansijska sredstva. Ova situacija podsjeća na projekt afganistanskog džihada iz 1980-ih, s tom razlikom što danas Rusija ima koristi od ove konkurencije, te bivše neprijatelje koji su nekad pridonijeli porazu Sovjeta sada navodi da igraju po njenim pravilima.
- Neželjeni sporazum između Rusije i Amerike protiv Kine?
Rusija se sada nalazi u poziciji da, unatoč sukobu sa Zapadom, postane „neizbježni partner“ SAD-a u suzbijanju kineskog uticaja. Ova neizrečena saradnja oblikuje se u okvirima zajedničkih strateških interesa u ograničavanju širenja Kine u Afganistanu. Washington i Moskva, iako s različitim motivima, dijele skrivene interese u obuzdavanju Kine.
- Ruske crvene linije za Kinu u Afganistanu
Iako Moskva tolerira ograničenu obavještajnu i ekonomsku prisutnost Kine u Afganistanu, vojna prisutnost ili izravna intervencija Pekinga predstavljaju „crvenu liniju“. Sjeverni Afganistan je, zbog svoje blizine središnjoj Aziji i kineskom Xinjiangu, te prisutnosti ekstremističkih skupina, posebno osjetljivo područje za Kremlj. U slučaju kineske vojne ili obavještajne ekspanzije u toj zoni, Rusija bi mogla koristiti lokalne oružane skupine za suzbijanje takvih poteza.
- Krajnji cilj Rusije: transformiranje Afganistana u upravljivo multipolarno igralište
Rusi ne žele da baza Bagram postane zajednički obavještajni centar s Kinom; umjesto toga, žele zadržati kontrolu nad njom radi praćenja Zapada i upravljanja moćima koje djeluju u Afganistanu. Krajnji cilj je ograničiti pretjerani kineski rast, smanjiti ovisnost talibana o Zapadu poticanjem regionalne konkurencije, te osigurati geopolitički prostor za unapređenje ruskih ekonomskih i energetskih interesa.
Zaključak
Rusija priznanjem talibana nije samo uspostavila formalni odnos, već je započela kompleksan plan za redefiniranje strukture moći u Afganistanu i višeslojno iskorištavanje sukoba i suparništava među regionalnim i globalnim silama. Ova strategija istovremeno uključuje obuzdavanje Kine, uvođenje konkurenata u skupo i zamršeno bojište, te jačanje ruskog sigurnosnog i geopolitičkog uticaja.
Ekskluzivno PISjournal
